U svom tekstu u "Ilustrovanoj Politici" od 21. juna ove godine, dr Suzana Paunović, direktorka Kancelarije za ljudska i manjinska prava Vlade Republike Srbije, piše:
"Svako od nas je ponekad bio svedok govora mržnje. Veliki broj ljudi se suočio sa porukama koje su upotrebljene na najgrublji način prema osobama koje su različite nacionalnosti, pola, rase, drugačije su seksualne orijentacije, sa ciljem da povrede ličnost, izazovu neprijatnost, a ponekad pozovu i na nasilje... Govor mržnje kao snažno sredstvo podsticanja diskriminacije, netrpeljivosti i nasilja je osnov krivičnog dela zločina iz mržnje."
A, onda mi pod ruku dođe tekst Milana Ivkošića, iz njegove kolumne "Tjedna inventura", objavljen u Političkom magazinu "Obzor" ("Večernji list", 2. 7.2016.).
"Prema izvještaju SOA-e, četnički ekstremizam u Hrvatskoj jača... Taj ekstremizam bio bi nemoguć bez uporišta u Srbiji, a i u manjinskoj srpskoj zajednici u Hrvatskoj... Nepojmljivo je, na primjer, da se, dok se četništvo razmahuje, iz hrvatskog proračuna financiraju opsežna godišnja istraživanja o 'nasilju Hrvata nad Srbima'..."
Pravog novinara odlikuje britko pero, ali ogromna je razlika između slobode govora i govora mržnje. A Ivkošićev tekst školski je primjer govora mržnje. Sramotno je da se takav tekst pojavljuje u novinama duge tradicije i ugleda, u Hrvatskoj, dakle u Evropskoj uniji, koju je taj isti Ivkošić, u istoj svojoj kolumni dobro popljuvao. (Nekulturno je pljuvati po ulici, zato pljujemo jedni po drugima, kaže jedan moj aforizam.)
Nemojmo se zavaravati, govor mržnje prisutan je i te kako u medijima u regionu, pa i u Bosni i Hercegovini. Kod nas doduše malo suptilnije, ne tako direktno i sirovo kao navedeni tekst iz "Obzora". Ovdje su ipak stranci prisutniji.
Govor mržnje sigurno nikome neće donijeti ništa dobro. Sjetimo se vremena kada su čobani poveli svoja stada u rat, a upravo mediji bili ovnovi predvodnici. Dokle ćemo gledati u ratnu prošlost i podgrijavati mržnju? Zar možemo ići naprijed okrenuti leđima, da ne kažem gu*icom?
Postoje, srećom, i mediji koji šire mir, pomirenje, toleranciju i druge evropske vrijednosti kojima treba da težimo radi sopstvene budućnosti i budućnosti naše djece. Jedan od tih medija su i "Nezavisne novine" sa svojim novinarima Dejanom Šajinovićem, Vanjom Stevanović, Almedinom Šišićem i drugima, koji promovišu upravo ove vrijednosti.