Poslije revolucije buržoazije u Francuskoj ideja o građanskim pravima raširila se Evropom. Prvo u protestantskim zemljama, a onda i u svim ostalim. Tom revolucijom je postignuto da građanske skupštine dijele vlast sa carem, a poslije cara da same predstavljaju vlast građana.
Smatrano je da je to definitivan model koji će konstantno voditi društvo u razvoj. Kao i ranije definitivno nije bilo definitivno. Teorijski gledano, najveći problem građanskog društva su bile devijacije u organizovanju koje su rezultirale pojavom Hitlera.
Nakon Drugog svjetskog rata počelo je razmatranje zašto se Hitler i slični uopšte pojavljuju. Onda je Karl Proper 1945. godine objavio "Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji", te je na neki način definisao zapadno shvatanje Hitlera ne kao Nijemca, već kao recidiva društva. Filozofi su odradili svoj dio posla.
Teži dio je bio kako spriječiti pojavu novog Hitlera i pojavu novog globalnog zla. Odgovor je bio formiranje Ujedinjenih nacija. Prvi zadatak - osujetiti da se istorija Drugog svjetskog rata ponovi. On je izveden prema proceduri - definisan je pojam naroda koji kaže da su narod sve etničke i vjerske grupe koje žive na jednoj teritoriji. Na taj način su etničke i vjerske grupe vezane za manjine i većine na određenoj teritoriji kao garant građanske države. Zatim je usvojena Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, koja ima za cilj da ograniči koje to slobode država može uzeti narodu. To je postao stanadard. Dalje na tom putu je bio Pakt o građanskim i političkim pravima, kojim je propisano da od 1966. godine članice UN-a mogu postati države koje imaju vlast baziranu na građanskom principu. Jer je samo građanski princip brana protiv diskriminacije. Ovim paktom vlast pripada isključivo građanima, a ne određenim, isključivo etničkim, grupama. SFRJ je bila potpisnica ovog pakta i sve države koje su nastale od nje su preuzele te obaveze i postale punopravne članice Ujedinjenih nacija. To je slučaj naravno i sa BiH.
Svi ovi potezi su doveli do toga da se građanska prava ne mogu ugroziti. A kako se ona mogu ugroziti danas?
Građanska prava se mogu ugroziti na više načina. Ti načini se mogu podijeliti u tri grupe. Prva grupa podrazumijeva načine koji idu u pravcu ugrožavanja legitimiteta vlasti, kao što su nezakoniti izbori ili, recimo, nelegalno finansiranje stranaka. Druga grupa obuhvata šarolik skup koji se definiše kao proširivanje ovlaštenja vlasti. Recimo, državne firme koje naplaćuju svoje usluge na tržištu i na taj način ugrožavaju isto. Treća grupa podrazumijeva razne načine diskriminacije građana. To je, recimo, slučaj kada pred Ustavom ili zakonom građani nemaju jednaka prava. Odnosno kada se ukida i de fakto i de jure pravna subjektivnost osoba tj. građana.
Kontrolni mehanizam ili barometar koji prati da li se to dešava u nekoj zemlji ili ne jeste Visoki komitet za ljudska prava Ujedinjenih nacija. Ovaj komitet čine predstavnici osamnaest zemalja koji usvajaju izvještaj i šalju ga ka Savjetu bezbjednosti. Njihov izvještaj sadrži više izvještaja međunarodnih organizacija koje vrše monitoring jedne zemlje. Komitet faktički daje izvještaj u kojem se ocjenjuje da li ta i ta država drastično ugrožava ljudska prava. Ako je drastično onda Savjet bezbjednosti daje drastične mjere koje imaju za cilj da to spriječe.
Naravno postoje tu varijacije na temu. Recimo svojim mjerama Savjet bezbjednosti ne smije da ugrozi globalni mir. Odnosno, između međunarodnog prava (ugrožavanje prava građana) i svjetskog mira uvijek je izbor na svjetskom miru. Što znači da će drastične mjere dobiti onaj ko drastično ugrožava prava građana, a nije jedna od pet- šest svijetskih sila ili nije jedan od kolekcionara nuklearnih projektila. Naravno, to se tiče nas malih. Ticalo se u početku Zaira i njenog kralja Mobutua, pa Indonezije pa Iraka pa preko nas sve do Libije. Kakve to ima veze sa BiH?
Presuda Evropskog suda za ljudska prava u slučaju "Sejdić - Finci" je jasno dala do znanja da BiH ne poštuje ljudska i građanska prava. U ovom slučaju građani, državljani BiH, Dervo Sejdić i Jakob Finci, žalili su se da im je usljed relevantnih odredaba Ustava BiH i Izbornog zakona BiH onemogućeno da se kandiduju za pozicije delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH i na izborima za člana Predsjedništva BiH zbog njihovog romskog i jevrejskog porijekla. Kako je uslovno moderna država mogla sebi da dopusti ovakav Ustav pitanje je druge vrste.
Pitanje prve vrste je kako ovo da bude promijenjeno? Presuda je donesena u decembru 2009. godine i uskoro punimo dvije godine kako nismo promijenili tu odredbu Ustava. U međuvremenu je promjena Ustava u skladu sa ovom presudom postala i uslov na evropskom putu Bosne i Hercegovine. Očigledno je da nismo dovoljno shvatili šta smo Ustavom uradili pa su nam još jedanput morali podvući njenu bitnost. Pametnom čovjeku je jasno da je ovo sramota za zemlju u kojoj živi. Samo da je bar jedina.
Elem, presuda nije primijenjena zbog sukoba koji traje između stava Republike Srpske da je potrebno čim prije implementirati ovu presudu i stava Federacije da presuda treba da bude implementirana tek kada budu bile i druge korjenite promjene Ustava.
Znači, formalno je pitanje dinamike i metodologije. Suštinski, pitanje je nastavka diskriminacije građana jer u ovom slučaju pred Ustavom ili zakonom građani BiH nemaju jednaka prava. Vjerske i etničke grupe su odbacile manjine odugovlačenjem primjene presude i na taj način izgubile garanta principa građanske države. Obaveze preuzete iz Pakta o građanskim i političkim pravima su stavljene u stranu. Iz svega ovoga stvari postaju jasnije.
Naime, znamo kako će Visoki komitet da ovo ocijeni kao i što znamo da nemamo nuklearki. Bar ne naših. Ili su možda one nestale desetine tona dinamita mijenjane za nuklearke. Ko zna. Samo da napomenem na nerealna očekivanja da će ovi što imaju nuklearke da asistiraju.
Tako da su neki politički subjekti u BiH, a jasno je i koji, spremni i da se odreknu civilizacijskih tekovina i međunarodnih obaveza čekajući onu kompletnu promjenu Ustava koja će za neke konačno napraviti od BiH unitarnu državu jednog etnosa, a ne naroda. Nakon toga će da pričaju o građanskoj državi i sve redom. I onda ćemo opet imati teorijsku primjenu recidiva bosansko-hercegovačkog društva. Jednom riječju, uzaludan trud...