Možda naša sredina i nije baš neka pogodna za "izučavanje" grafita jer grafiti kao proizvod supkulturnog milieua velikih gradova, urbanih sredina, ipak pretpostavljaju i neku kulturu i otklon od nje, stanovitu buntovnost u odnosu na uvriježene građanske norme, na politički ambijent i sl. A kod nas niti onaj tobože pravi kulturni milieu nije odmakao od supkulturnoga, a o urbanitetu naših čak i nominalno urbanih sredina jedva da se uopće može i govoriti.
Najpoznatije naše "grafitsko dopisivanje", ono koje je obišlo svijet i postalo antologijsko, ono je sa sarajevske pošte: "Ovo je Srbija!" i odgovor: "Ovo je pošta, budalo!" Sve poslije toga bilo je, uglavnom, bez duha i dozlaboga vulgarno. I ovo današnje, čitano s grafita, jedva da je vrijedno spomena. No svejedno, nekolicina njih koje zadnjih dana čitam idući sarajevskim ulicama dostatna je za makar i skromni portret sredine u kojoj su nastali, vremena koje ih producira i medija koji u cijeloj stvari nisu nimalo nevini.
"Dovest ću vas, balije, do prosjačkog štapa. Brena" - grafit je očigledno inspiriran snažnom kampanjom jednog nacionalno snažno profiliranog TV kanala koji se u svome poznatom maniru tvrdoglavo zalaže za određenu ideju, čak i onda kad je i zadnjem ignorantu jasno da od toga nema ništa. Primjer: gotovo maničko zalaganje za luku u Neumu u okviru koridora 5c!
Oni tako, primjerice, u svom središnjem dnevniku kažu svoj stav o nekom političaru, događaju ili pojavi, a onda postave anketno pitanje svojim gledateljima: "Što mislite o...?" i na kraju, dakako, dobiju objektivno mišljenje objektivnog gledateljstva. Tako je, vjerojatno zahvaljujući njima i njihovu snažnom otporu da Brena održi koncert u Sarajevu, nastao i ovaj grafit. Ne znam postoji li još. No, oni su ga imali potrebu i medijski snažno plasirati u svome dnevniku! Druge grafite nisu, jer ih taj oblik izražavanja ne zanima, pa je to dodatni razlog vjerovati da su oni ovome duhovni roditelji. Nije čak pretjerano ni duhovit pa sliči njima. Riječ je, naime, o televiziji čiji središnji dnevnik vrvi od polupismenosti, čaršijskog jezika, tramvajskog slenga, trivijalnosti i banalnosti... Za njih je npr. svjetski poznati povijesni događaj Drugi vatikanski koncil ili Drugi vatikanski sabor, samo za njih (!) i ni za koga više - Drugo vijeće Vatikana!?!?
Jedan drugi grafit, daleko duhovitiji: "Šaju za vjeroučitelja!" osvanuo je nakon televizijskog emitiranja, na javnom TV emiteru, Šajinih presretnutih telefonskih prijetnji silovanjem maloljetne kćeri nekog tužitelja ili suca. Već sutradan je, međutim, grafit nestao s Marindvora. Prebojan je. Kao i prvi, bio je ispisan na metalnoj ogradi oko objekta na kojemu se izvode ili bi se trebali izvoditi građevinski radovi. Vjerojatno je smetao politički osviještenom investitoru, ako već nije dokonim građevinskim radnicima, kojima ni recesija ne smeta da po Sarajevu grade tržne centre?!
Grafiti, sad je već množina u pitanju: "Harise, spasi narod. Idi u Tursku" - još se, međutim, mogu čitati po sarajevskim zgradama. Dakle, pisani su na stabilnijoj i trajnijoj podlozi i očito su organizirano rađeni, kao ono svojedobno kad su Prle i Tihi noću po Beogradu pravili smiješnim njemačkog okupatora ili kad su mladi skojevci po tek oslobođenoj zemlji išli i, sad već javno i po danu, iscrtavali petokrake i ispisivali natpise: "Tito - partija", koji se još i sada gdjegdje mogu pročitati.
Očito je da sva tri spomenuta grafita sadrže stanoviti politički refleks, buntovni su, krajnje asocijativni i referentni na određenu, posve konkretnu osobu, pojavu ili događaj. Očito je da imaju politički stav i dozu individualnoga kreativnog šarma. Još očitije je, međutim, tko bi, koja politička ili ideološka grupacija iza njih ili protiv njih (kakva brzina u brisanju!) mogla stajati, premda baš nije od prve jasno je li u grafitu više smetala prva ili treća riječ?!
Sva tri su grafita do stanovite mjere duhovita reakcija na stvarnost koja dotiče mlade ljude. Mlade? Naravno, grafite pripisujemo mladim ljudima, barem u izvedbi, premda nije isključeno da su stvarni autori ideje i sadržine spomenutih grafita i neki daleko ozbiljniji pozadinci. Je li se ono kaže i - logističari? No, ako tu ipak nije riječ o starijim pozadincima, svakako su stariji i ozbiljniji pozadinci oni koji su naredili i izvršili prebojavanje jednog od triju grafita. Ni tu, dakako, nije teško identificirati ideološku ili političku poziciju "pozadinca".
Jedino o čemu se valja pitati je - je li borba na ulicama, borba grafitima, inače skromna do oskudnosti, znak da je sarajevski (kako li je s banjalučkim, tuzlanskim...?) kulturni underground, nekoć tako kreativan, umro ili su ga samo pogodile opća apatija i depresija. Kako god, bit će ipak da je underground opće ime za opće stanje u javnom životu. Kako inače objasniti da se na javnoj sceni (televiziji!) čuju takve stupidarije kao što je npr. "citiranje" latinske uzrečice: "Aut Caesar, aut nihil!" kao "Aut Cezar aut niht!" Ili da se ne zna razlika između izraženo i izražajno: "To je kod nas naročito izražajno..." Odoh se odmoriti i gledati zagrebačke ili beogradske TV kanale. Uostalom, i grafiti su im bolji od naših!!!