Nakon što su SDP i SDA suspendovali, blago rečeno, Ustav Federacije, svjesno ili ne pružili su političkim predstavnicima Hrvata istorijsku šansu da demokratskim sredstvima izbore što bolji status u tom entitetu, a samim tim i u državi.
Sada je do Dragana Čovića i Bože Ljubića da zajedno sa intelektualnom elitom u svom narodu uz neophodne konsultacije i podršku vlasti Hrvatske, povuku pravovremene i politički korektne poteze kako bi budućoj zajednici kantona i opština sa hrvatskom većinom obezbijedili legalitet kroz izmjene zakona i Ustava, koje su neizbježne. To se prvenstveno odnosi na Izborni zakon BiH, te ustave kantona pod njihovom vlašću i Federacije.
Jedina greška koju u ovom trenutku mogu da urade je brzopletost. Ništa ne smiju raditi preko noći, lomeći preko koljena izrevoltirani bezobrazlukom i arogancijom SDP-a i SDA, već polako, smišljeno kako bi svaka odluka vremenom dobijala institucionalnu formu.
Ni u jednom trenutku ne smiju povući potez koji bi na bilo koji način mogao isprovocirati vlast u dijelu Federacije, tačnije bošnjačkoj jedinici da se odluči na upotrebu bilo kakve sile, pa makar se ona ogledala i u ojačanoj policijskoj patroli federalne uprave policije u Posušju ili Širokom.
Kako će se zvati taj bošnjački entitet na kraju procesa teško je u ovom trenutku nagađati, ali iskustveno gledajući dugi niz narednih godina zadržaće naziv "Federacija BiH" zbog ustavno-pravnog kontinuiteta koji, istina, neće imati puno veze sa realnošću, ali dobro...
Znači sve mora da bude odvijano u političkom okviru. Proces koji je pokrenut izborom Vlade koja faktički može samo da kontroliše najmanje 45 odsto teritorije Federacije, ili najviše 24 odsto teritorije BiH, treba imati takvu dinamiku da u najoptimalnijem slučaju do sljedećih opštih izbora bude stvorena atmosfera kako bi bio prilagođen Izborni zakon novoj realnosti.
Ustavne promjene ne treba da budu prvi i apsolutni prioritet već ih treba posmatrati kao krunu, krov na toj zakonodavno izgrađenoj političko-teritorijalnoj jedinici.
Ovim pristupom, prvo, građani u oba dijela Federacije će s puno manje stresa proživljavati te procese u svakodnevnom životu, pa ih treba i balansirati kao lagan hod kroz sistem korak po korak, preciznije rečeno, stopu po stopu. Ritam svakodnevnog života, biznisa, sporta, kulture i slobodnog putovanja na čitavoj teritoriji ne smije ni na kakav način biti poremećen.
Drugo, vremenom međunarodna zajednica može dati podršku tom procesu jer tako nije ugrožena bezbjednost građana i suverenitet države, a samim tim sve lakše se da upakovati u priču o mirnoj unutrašnjoj reorganizaciji. Prihvatljivo je.
Potvrđuje to i upadljiv stav OHR-a nakon nelegalne sjednice Doma naroda, koji je prećutno dao saglasnost domaćim akterima da Federaciju urede kako je jedino i moguće - disolucijom.
Da bi sve bilo i pokrenuto neko je morao žestoko opaliti po Ustavu, a kako je Zlatko Lagumdžija bio najviše napaljen nakon izbora bilo je za očekivati da to bude baš on. Takođe, prevelike su i razlike bile u političkim konceptima lidera platformaša sa jedne i HDZ-a s druge strane, da ne kažem i kulturološke, tako da je kompromis bio gotovo nemoguć.
Jedina nepoznanica je koliko će još Lagumdžiju držiti ovaj izborni adrenalin, jer bi bilo sada veoma loše da nakon odluka Ustavnog suda i Centralne izborne komisije na bilo koji način povuče ručnu. Sad ne treba popuštati. Kad je stisno, opalio, treba nastaviti gurati i odigrati do kraja.
Narednih dana treba očekivati i još veći pritisak platformaša na članove CIK-a i ustavne sudije. Manjim dijelom kroz medije, a većim tajnim zavrtanjem ruku podsjećajući ih na nekakvu virtuelnu državotvornu savjest.
U suštini, bez obzira kakve odluke i budu donesene, kako je to primijetila i Stranka za BiH o dosada neviđenom pravnom nasilju, one ne mogu bitnije uticati na procese koji su time počeli. Samo velike budale i politički slijepci to ne vide.
Prvi potezi koje su povukli Čović i Ljubić pokazuju da su svjesni odgovornosti koju imaju. Iz skoro pa identičnih zaključaka ove dvije stranke vidljivo je da osjećaju u kojem pravcu treba ići, ali je njihovim javnim nastupima, doduše više kod Bože Ljubića, primijetna i doza neodlučnosti da se do kraja zaigra na jedinu moguću kartu. Čović je za sada puno jasniji.
"Imat ćemo paralelne vlasti, ali ćemo mi raditi sve po zakonu i Ustavu. Nitko nema pravo pod bilo kakvim izgovorom kršiti Ustav jer je u svakom normalnom dijelu demokratskog svijeta to državni udar. Hoće li netko smatrati kad govorimo o četiri federalne jedinice da se borimo za treći entitet ili kad govorimo o Hrvatskom narodnom saboru i Međužupanijskom vijeću, koji je ustavna kategorija, ne želim posebno demantirati", kaže Čović.
S druge strane, Čović i Ljubić moraju, kako znaju naći, posuditi novac, te mobilizirati medije po Hercegovini i nekako skrpiti taj hrvatski servis. To je jedan od najbitnijih stubova izgradnje "zajednice kantona i opština".
Medijski linč, neobjektivnost i ostrašćenost Federalne televizije je jednostavno nepojmljiva. Mada nisu svi mediji u Sarajevu naklonjeni platformašima, ali to se odnosi uglavnom na novoumrežene komercijalne televizije i dio štampanih medija.
Zaista je poučno čitati analize, komantare i zaključke novinara tipa Zije Dizdarevića i ostalih državotvoraca u "Oslobođenju", "Danima" i na FTV jer se iz njih tačno vide mehanizmi kako bi trebalo da funkcioniše građanska država po modelu SDP-a. Uđeš u tu partiju kao građanin, a izađeš kao Bošnjak. Veći ili manji nije toliko bitno.
Nevjerovatno je s koliko energije i fanatičnošću ti mediji ulaze u fajt sa svima koji ne prihvataju da budu poslušnici i poniženi kao ljudi i kao pripadnici drugog naroda.
Upravo da ne budu poniženi Hrvati treba da organizuju svoj medijski servis ili treći TV kanal. Ne znam kako, ali moraju.