Vladislav Bajac je izuzetna ličnost srpske kulture. Veoma obrazovan i višestruko talentovan, on je ne samo poznat i priznat književni stvaralac, pripovjedač, romansijer, esejista, prevodilac i izdavač, nego i svojevrsni kulturolog, pa i istoričar.
U svome razgranatom djelu, prevođen na brojne svjetske jezike, on je sličan onom umnom vladiki koji je, sa visoke stojne tačke, poviše na brdu, vidio dalje i dublje od većine svojih savremenika do kojih nije dopirao poriv i poziv neslućenih duhovnih širina.
Bajac je ne samo čovjek koji piše, čovjek koji svoje povjerenje poklanja napisanoj riječi, nego i poželjan umni sagovornik sa intelektualcima i umjetničkim stvaraocima raznih oblasti koji sobom i svojim djelima označavaju duhovne vertikale vremena i njegova svjetlosna ishodišta.
Ali, bez obzira na to što, vođen svojim radoznalostima, obilazi svijet tragajući po njemu kao po bogatoj, neistraženoj arhivi razrješenja svojih slutnji, čak odgonetki tajni koji ga održavaju u stanju stvaralačke nesanice, Bajac se uvijek vraća svome gradu, Beogradu, koji nije samo prostor njegovog geografskog, fizičkog prebivališta, nego, usudio bih se to reći, činilac njegovog identiteta.
Najnoviji Bajčev roman leksikom naslova i usredseđenošću na istorijsku i geografsku omeđenost prostora ("Hamam Balkanija") nagovještava lokalnu priču, događaj ili događaje zahvaćene iz istorijskih izvora u kojoj (priči) se autorova stvaralačka sloboda svodi na izbor predmeta i njegovu subjektivnu interpretaciju u granicama podudarnosti sa priznatim činjenicama.
Samospoznaja
Iscrtavajući psihološki portret svog junaka, Bajac je osjetio neodoljivu potrebu da se pozabavi i sobom
Vezanost za Balkan i osmanlijsko vrijeme vladavine ovim prostorima potvrđeno je i izborom glavnog junaka - fascinantne ličnosti Mehmed-paše Sokolovića, jedne od ličnosti osmanlijskog carstva u vrijeme njegove najveće snage i teritorijalne ekspanzije, u doba vladavine Sulejmana Veličanstvenog koji je u svojim pohodima stigao pod same zidine Beča, te njegovih neposrednih nasljednika.
Mehmed-paši je uspjelo ono što nikom prije njega nije pošlo za rukom - da bude uz koljeno čak tri sultana.
Inače, ovaj razumni i energični čovjek, sam po sebi, bio je epopeja, drama i roman.
Na jednom mjestu u romanu Bajac piše:
"Dvojstvo je vremenom postalo njegovo prirodno stanje koje je stalno, bez prekida, zahtevalo da o njemu misli, ono ga je lomilo, mučilo, ponekad i nagrađivalo, ali od njega tražilo da se izbori sa njim. Kao da ga je teralo da prizna da je dvojstvo - on."
Ali, nije samo Mehmed-paša nosio u sebi to dvojstvo. On je bio tvorac veličanstvene građevine - ćuprije na Drini, kojom je veliki vezir ispunio jedno svoje davno zavještanje.
Iscrtavajući psihološki portret svog junaka, Bajac je osjetio neodoljivu potrebu da se pozabavi i sobom, svojim identitetom, jezgrom svog ljudskog nukleusa.
Zato je u djelu postavio ogledalo. Tekst je štampan ćirilicom i latinicom, poglavlja su naslovljena slovima ćiriličke azbuke, u jednom je bila sama priča u svome vremenu i prostoru, ali je varničeći svojim svevremenim značenjima nagonila pisca da se zaustavi i pogleda u ogledalu samospoznaje, u tuđim tekstovima, u razgovorima, putovanjima nalazeći svuda svoje čestice svoje autentičnosti, svoje rasute ljudskosti.
"Hamam Balkanija" Vladislava Bajca je knjiga dostojna našeg najiskrenijeg čitalačkog poštovanja.