Šta je zajedničko Ani Trišić-Babić, Branku Perića, Sredoju Noviću, Dragi Kalabiću, Dušanki Majkić, Nikoli Špiriću, Krstanu Simiću, Mirku Lujiću, Nebojši Radmanoviću, Branku Petriću, Mirku Šaroviću, Draganu Vukoju, Vojislavu Rađi...
Šta je zajedničko Ani Trišić-Babić, Branku Perića, Sredoju Noviću, Dragi Kalabiću, Dušanki Majkić, Nikoli Špiriću, Krstanu Simiću, Mirku Lujiću, Nebojši Radmanoviću, Branku Petriću, Mirku Šaroviću, Draganu Vukoju, Vojislavu Rađi...
Zajedničko im je što oni rade ili su radili u državnim institucijama Bosne i Hercegovine u Sarajevu ili sportskom savezu kao kadrovi iz Republike Srpske. I samo zbog te činjenice godinama su izloženi hajci takozvanih državotvornih medija u kojima su opisani kao notorni kriminalci, zaštitnici ratnih zločina, okorjeli nacionalisti, secesionisti, četnici, sljedbenici Radovana Karadžića...
Za nabrojane a i gotovo za sve ostale kadrove iz Republike Srpske u "multietničkom, multikulturalnom i tolerantnom glavnom gradu" ne postoji normalna, obična riječ. Tu ne postoji izuzetak već je to ustaljeno pravilo. Čak ni doskora jedini državnoosvješteni kadar iz Republike Srpske, kako su ga krstili, Milorad Barašin u posljednjih mjesec dana je meta nabrijanih šezdesetminutaša.
Kako da se kadrovi iz Republike Srpske osjećaju i rade normalno u Sarajevu ako im se ime provlači po štampi samo zato što se nekom podređenom ili nadređenom Sarajliji ne sviđa njegovo mjesto boravka. Iz nekog razloga, nebitno kojeg.
Posljednji primjer medijskog blaćenja je slučaj direktora SIPA Mirka Lujića. Njega je samozvani građanskosocijaldemokratski medij optužio da provodi nacionalističko nasilje nad zaposlenicima Bošnjacima, samo zato što su Bošnjaci, a du su svi Srbi privilegovani u SIPA samo zato što su Srbi. "Bošnjake ražaluje, Srbe činuje" - vrišti građanski naslov u tim novinama.
I ta fašistička teorija koja se servira gotovo svakodnevno kao prosta činjenica, kao sasvim normalno ponašanje nekoga ko dolazi iz Republike Srpske. Mirko, reći će čitalac, ne može biti ništa drugo do okorjeli nacionalista, je l' on Mirko, ne valja.
Valja zaista postaviti logično, razumno pitanje kako graditi i raditi u zajedničkoj državi s nekim ko to, jednostavno, ne želi. Ima li to uopšte smisla?