Uvod u priču o prošlomjesečnom medijskom transferu sa FTV-om, ali u jednom smjeru, prema tvrdnjama upućenih, desio se još sredinom februara. Sastali su se Bakir Izetbegović i Zlatko Lagumdžija da razmijene mišljenja kako sastaviti državnu vlast, nakon što je gotovo sve bilo dogovoreno s amerikancima oko izbacivanja dva HDZ-a iz Vlade Federacije.
- Znaš, Zlatko, mislim da znaš, bilo bi sada možda dobro, onako, da FTV malo ublaži svoj stav prema Banjaluci, da malo spusti tenzije - bio je više nego obično jasan Bakir.
- Slažem se, trebalo bi malo spustiti. Završiću ja to sa ovim svojim Hadžiomerovićem - složio se Zlatko.
- Znaš, Zlatko, mislim, nije onaj tvoj problem, već onaj drugi, onaj iz Banjaluke - zabrinuto je pitao Bakir, član Predsjedništva.
- Šta me briga za njim - kratko je odbrusio Zlatko.
Tako je u stvari završio svoju karijeru Slobodan Vasković na FTV-u, jedna od dvije perjanice slobodnog i istraživačkog novinarstva, kućni ljubimac OHR-a i Rafija Gregorijana, svijetla tačka i krik novinarskog razuma iz Banjaluke, kako su ga godinama doživljavala raznorazna sarajevska nevladina udruženja i ostale profesionalne građanske narikače.
Za nekoliko dana Vasković je bačen sa tog virtuelnog trona u blato među nas ostale, obične sluge režima iz Republike Srpske, ne zato što je njegov dojučerašnji urednik, ta druga slobodarska perjanica, sa petnaest godina zakašnjenja saznao za monstruozne snimke iz Srebrenice.
On je dobio otkaz zbog viših državnih interesa, jer su tako procijenili Bakir i Zlatko. Sve ostalo je šuplja priča o poštenju novinarskih radodajki, o ratnim huškačima i moralnim vertikalama. U stvari, to je priča o čovjeku kojeg je rat izbacio iz baletanki i ugurao mu diktafon u ruke, a on je pomislio da je novinar. I to bitan. Bitniji od samih priča koje je radio.
To je sve što se može napisati o slučaju "60 minuta" i dvojcu koji godinama kontaminira medijski prostor lažima i najprizemnijim uvredama, reketom i falsifikatima. Jedan je odstranjen, a drugi, kako reče taj ponos FTV-a, još drži čas.
A na ovosedmičnom času obrušio se Bakir na "Nezavisne novine" kako smo kao teškim, zabranjenim kasetnim bombama zasuli nenaoružane i nezaštićene agencije OBA i SIPA pripremajući tako teren za njihovo etničko čišćenje iz institucionalnog sistema države sve zajedno sa Sudom i Tužilaštvom, na koje, koordinirano, referendumom frontalno napada Milorad Dodik.
Eto, takvi su današnji banjalučki novinari, tačnije, izazivači haosa, kako reče Nikola Špirić, predsjedavajući, koji svakodnevno već danima tuku nemoćne OBA i SIPA mobilnim brojevima telefona građana koje su protekle tri godine nezakonito prisluškivali u tim agencijama.
Rekao bi nepristrasan, objektivan sarajevski analitičar da se Špirić napokon na kraju mandata dozvao pameti pa stao da brani državu sa tezom kako su, eto, novinari kriminalci, a on pošten, ne znajući da Špirić tako samo brani rodbinu, i bližu i onu dalju, koju je proteklih godina zaposlio u OBA.
Možda on i ne zna da tako Špirić od srca zahvaljuje i onim inspektorima SIPA što nisu vidjeli, a iz aviona se vidi, kako je izrezao krov audijevog džipa pa ga sada samo za sunčanih dana voza od Sarajeva do Banjaluke razmišljajući kako je na njemu pošteno zaradio par desetina hiljada maraka. Prava sitnica.
Ali, nisu se samo Špirić i Bakir našli na zajedničkoj liniji odbrane OBA i SIPA od agresivnih novinara već je čitava afera prisluškivanja u sarajevskoj političkoj kuhinji izmiksana u nekakvu sveopštu teoriju zavjere što su je protiv države skovali Dodik, njegovi separatisti i trgovci oružjem. Ništa novo.
Međutim, čudi reakcija stranaca, međunarodnih branilaca prava novinara, na profesionalno i objektivno istraživanje, koji su se biranim riječima oglašavali o čitavom slučaju.
"Nemam ništa protiv javnih debata, ali objavljivanje cjelovitih brojeva telefona nije nešto što pripada javnosti. Mogu se neki brojevi izbrisati i ne prikazati i ovdje treba podsjetiti kako osobe, vlasnici brojeva telefona, imaju pravo na poštivanje njihovih ljudskih prava. Imate, također, i kaznene predmete koji mogu biti stavljeni pod rizično i na taj se način mogu ugroziti neki ljudi", kaže Stefan Feler, šef Misije EUPM-a, koja je otišla i korak dalje pa su kontaktirali i Žalbeno vijeće Vijeća za štampu BiH raspitujući se da li su "Nezavisne", po Kodeksu, imale pravo da objave prisluškivane brojeve mobilnih telefona.
Naravno da smo imali i takav će odgovor dobiti i EUPM i sve one sudije koje na osnovu najavljenih tužbi pokrenu postupak.
Stefan Feler je u pravu kad kaže da vlasnici brojeva telefona imaju pravo na privatnost, ali ne daje odgovor na ključno pitanje, ko im je to pravo uskratio OBA i SIPA, koje su ih godinama nezakonito prisluškivale, ili novinari, koji su to objavili.
Zamislite situaciju u kojoj bi novinari otvorili priču o prisluškivanju, a onda objavili samo prva tri broja, a ostale prekrili, kako to sugeriše Feller. Ko bi nam u stvari povjerovao i ona bi završila kao i sve dosadašnje rasprave i novinarske priče na tu temu.
Objava brojeva je ključni dokaz da postoji zloupotreba zakona da su pojedini službenici prozvanih institucija kršili građanska prava iz nekog razloga. Neka istraga utvrdi iz kojeg i ko treba da snosi odgovornost u tim agencijama, od gore pa po dubini.
Zbog ovakvog svakodnevnog izvrtanja činjenica, politizacije svega i svačega, današnjoj Bosni i Hercegovini je potrebno da odmah zasjeda prošireni sastav Savjeta za implementaciju mira, PIK-a, čim neko postavi pitanje prefesionalnog i nepristrasnog rada njenih institucija. Kako sa referendumom tako i sa prisluškivanjem.