"Nešto je trulo u državi Danskoj" - napisao je pre četiristo godina Šekspir u svom legendarnom "Hamletu". Da je živ i da se nekim čudom nađe danas u Srbiji morao bi da koriguje svoju čuvenu rečenicu. Ne samo da promeni naziv države, već i neke ključne reči. Današnja Srbija se teško može nazvati državom, a i reč "nešto" mi se u našem slučaju čini krajnje neadekvatna, pa bi Šekspir u najmanju ruku morao da napiše - "Sve je trulo u takozvanoj državi Srbiji".
Ne samo trulo, moj Vile, nego i bolesno. I upravo ta reč se u gotovo svim javnim nastupima u poslednje vreme najčešće upotrebljava. Mnoge poznate i ugledne javne i političke ličnosti i brojni novinari se u opisivanju stanja u kojem se Srbija trenutno nalazi, prosto utrkuju u korišćenju medicinskih izraza tipa - nenormalno, sumanuto, suludo, bolesno, šizofreno...
Tokom sporadičnog, selektivnog i vrlo kratkog praćenja medija samo u poslednjih nekoliko dana i ja sam uočio i zabeležio nekoliko ilustrativnih primera. Prvi se na premijera nakon izbora, a naročito nakon "pljuvanja" po ponuđenom sporazumu od strane EU, obrušio sociolog i politički analitičar Jovo Bakić, baš napred navedenim rečnikom. Onda je Ceca Lukić, urednica i voditeljka kultnog "Peščanika" na Radiju B92, vidno iznervirana poslednjim nastupima i izjavama Koštunice i ministra za KiM Samardžića, pomenutu dvojicu nazvala "kolegama sa klinike" - imajući na umu verovatno kliniku "Laza Lazarević", najpoznatiju beogradsku "ludnicu". Mnogo dalje je otišao njen gost, bivši premijer Zoran Živković, rekavši "da je Koštunica zapušten slučaj, verovatno medicinski, odnosno psihijatrijski, i pojasnio da je on BOLESNO dete koje se inati sa državom i narodom". Potom je dodao "da je BOLESNO što je u Srbiji predsednik Odbora za spoljnu politiku u Skupštini ministar za KiM, a ne ministar spoljnih poslova, koji je kao i potpredsednik Vlade samo njegov član. BOLESNO je i to što predsednik države i ministri mole premijera da sazove sednicu Vlade, a on to neće a morao bi, osim ako nije BOLESTAN MENTALNO!" Živković na kraju nije ostao dužan ni aktuelnom predsedniku Srbije, Borisu Tadiću, primetivši "da je onaj ko pravi kohabitaciju sa političkim LUDAKOM, to jest Koštunicom, isti kao on!!!
Najdalje je, ipak, otišao Dušan Janjić, koji je u "Poligrafu" rekao "da je Vlada Srbije sastavljena dosta ŠIZOFRENO, što je ozbiljan problem. Kada je neko šizofrena i podeljena ličnost on ne može da funkcioniše kao jedno telo. Ali, šizofrena Vlada kao i šizofrena ličnost može da funkcioniše veoma dugo, odnosno sve dok jedna od ličnosti u njoj ne poludi i izađe iz sebe!!!" Ko je u ovoj ličnosti, odnosno vladi, šizofreniji i ko će pre poludeti i izaći iz nje, Tadić ili Koštunica, videćemo uskoro.
Iako se opravdano čini da su sve pomenute konstatacije i analize iz domena medicine, ljudi od struke, odnosno lekari i psihijatri, se ovom prilikom nisu oglasili. Ali je potrebu da se oglasi osetio čak i legendarni fudbaler Dule Savić, inače eksponirani obožavalac Koštunice i član njegovog DSS-a. Ne želeći da zaostane za svojim liderom i idolom u javnim nastupima on je prokomentarisao slučaj hapšenje bivših funkcionera Fudbalskog kluba Crvena zvezda Dragana Džajića i Vladimira Cvetkovića. Pošto mu je fudbal struka to se činilo sasvim normalnim. Ali, ono što je nenormalno je Savićev komentar da su pomenuta hapšenja ujdurma zlih ljudi, verovatno stranih plaćenika i izdajnika, koji njima žele da nanesu štetu Srbiji, tako što će pažnju primitivnih i glupih građana Srbije skrenuti sa najvažnijeg pitanja - odbrane i spasavanja KiM, kome su on i njegov idol bezrezervno posvećeni. Pošto je celog života glavu koristio samo da njome pošalje loptu u gol nije se moglo očekivati da je danas upotrebi na drugi način. A, da može, on bi stavio prst na čelo i zapitao se kako je to uopšte moguće kada je Koštunica premijer koji donosi sve odluke, Jočić ministar policije koja hapsi, a Tijanić Direktor RTS koja revnosno emituje snimke spektakularnih hapšenja. Ne znam da li je ovo BOLEST ili samo glupost jednog ostrašćenog deesesovca, ali mislim da je bolje da Dule Savić podržava Koštunicu i DSS samo slikom bez tona!
A, kada se u opštoj šizofreniji i ludilu u Srbiji gube političari, novinari, analitičari i ostrašćeni članovi raznih partija, šta ostaje običnim građanima? Šta da misle kada vide da predsdnik i ministri zbilja mole premijera da zakaže sednicu Vlade, a on to tvrdoglavo odbija, kada poslanici zahtevaju od predsednika Skupštine da zakaže zasedanje, a on to ne čini, već zakazuje konsultacije sa predsednicima poslaničkih klubova, koje se potom otkazuju, pa se zakazuju razgovori predsednika, premijera i predsednika Skupštine i sednica već zaboravljenog Saveta za nacionalnu bezbednost. Naravno uz gomile uzajamnih uvreda, pretnji i optužbi.
Kako da shvate da se sve to dešava zbog one legendarne hamletovske dileme, "Biti il' ne biti? - pitanje je sad", koja kao danskog kraljevića Hamleta muči i srpskog kraljevića Borisa, koji ne zna šta da učini posle nekoliko godina saradnje s Koštunicom i DSS-om! Da izađe iz šizofrene vlade i prekine kohabitaciju sa političkim ludakom ili nastavi ovo kilavljenje? Da izneveri i još jednom prevari građane, koji su mu dali glas obmanuti pričom da su predsednički izbori u stvari referendum za EU ili izneveri svoje drugo JA, odnosno "matičnu ćeliju" od koje je kloniran! Narod ili Koštunica, EU ili DSS - pitanje je sad? Zadržati ministarska i direktorska mesta, upravne odbore, tendere i provizije ili ih se odreći? On na ta pitanja još nema odgovor. On ne zna "Je li lepše u duši trpeti strele sudbe obesne, ili na oružje protiv mora bede dići se, i borbom im učiniti kraj? Dal' je bolje podnositi zla koja su već tu ili leteti u susret onim drugim nepoznatim još?" Ili je možda najbolje "spavati-spavati-možda sanjati, da spavanjem se svrši srca bol!!!"
Iako je nepravedno stekao oreol kolebljivca i slabića, Hamlet je svoje dileme rešio vrlo brzo i inteligentno i surovo osvetio smrt svoga oca čime se iskazao kao ozbiljan dramski lik. A, kako će srpski Hamlet rešiti svoje dileme očigledno još ne zna ni on sam!