Nama običnim ljudima veoma je teško ući u psihu čovjeka koji ubija. Kakav mu se to kuršlus dogodio u glavi da bez savjesti lišava života drugog čovjeka? Kakav je to mentalni sklop kod onog zločinca koji još s uživanjem masakrira cijele porodice, pobije nepoznate i nedužne ljude? Na ta pitanja nije dala tačan odgovor ni psihijatrija, a mi nestručnjaci u ovoj oblasti možemo samo nagađati.
To je pitanje povodom ovih ubica iz okoline Tuzle i Bihaća. Takvih nesrećnih događaja dešava se svako malo na svim stranama svijeta. Izgleda da čovjek naprosto pukne, pomrači mu se um i jednostavno u njemu prorade neka životinjska čula. A kakva su to čula došla do izražaja kada su okolnosti ratne, kada je ubijanje zanat koji je na cijeni? Valjda tada psihopatske ličnosti dođu na svoje, za ubijanje ne budu kažnjeni, nego čak i pohvaljivani. Da se još i razumije kada se vojnici s jedne i druge strane pomakljaju, ali kako protumačiti one zločine počinjene nad civilima? Tu staje normalnom čovjeku zdrav razum, kako se to tada čovjek pretvara u životinju?
Kako ne treba i bez velikog razloga da tumačimo ubojičine porive, možemo li s razlogom opravdati one koji ratne zločince smatraju herojima. A tih je izuzetno mnogo, od političara, preko medija do običnog puka. Već više od desetak godina slušamo kako su te ratne ubice nevine, nije moguće da je pripadnik moje nacije zločinac, to samo mogu biti oni iz drugih nacija. Uobičajena priča koja je podignuta na državni nivo. Kad ne možemo razumjeti ubicu kao takvog, kako možemo razumjeti njihove mnogobojne advokate, koji čvrsto drže zločinčevu stranu?
Sudi se hrvatskim generalima u Hagu, a i u Zagrebu, a gotovo unisono hrvatska javnost stoji na njihovoj strani: ne, naši generali ne mogu biti krivi, oni nisu ni mrava zgazili. Nema krivih, a zločini postoje. Udruge branitelja skandiraju protiv tih sudova, jer njihovi ratni komandanti nisu krivi za civilne žrtve. A dokumentovano je, dokazano da su postojale civilne žrtve. Pa nisu ih valjda vanzemaljci uklonili sa ovog svijeta!
Ogroman broj ljudi u Srbiji često na skupovima nosi fotografije Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Veličaju njihova djela, odnosno nedjela. Pa kako drukčije da puk postupa kad je u Beogradu formiran Odbor za odbranu lika i djela ovih ratnih čelnika, a sastavljen od uglednih akademika, profesora, književnika. Po tom odboru, po tim ljudima ne samo da ova dvojica ne mogu biti krivi, nego nijedan Srbin nije učinio nikakav zločin, osim učestvovanja u viteškom ratovanju u koje su uvučeni!
Na dženazi Mušanu Topaloviću Caci, zločincu koji je tokom rata ubijao srpske civile i bacao ih u jamu Kazani, učestvovao je s pijetetom i Bakir Izetbegović. Još i da razumijemo što je Bakir odavao poštu ubici Srba, ali je taj monstrum izmasakrirao i mlade policajce, iživljavajući se nožem nad njihovim tijelima. I od kada sam vidio kako se Bakir Izetbegović klanja nad mrtvim Cacom, prestao sam da ovog sina poznatog oca imalo poštujem. Klanjati se zločincu može samo čovjek bez moralnih skrupula.
Nedavno je sud u Hagu oslobodio krivnje Albanca Ramuša Haradinaja, optuženog da je učinio zločine nad srpskim civilima. Iz svih medijskih oruđa ispaljeni su plotuni osuda prema Haškom sudu, navodeći kako je ove međunarodna pravna institucija neprestano protiv Srba. A onda čitam u jednoj beogradskoj malotiražnoj publikaciji da Haški sud nije imao nijednog dokaza protiv Haradinaja. Svjedoci tužilaštva nisu se pojavljivali, neki isprepadani, a neki i ubijeni, svi Albanci. A gdje su srpski svjedoci, pita se autor u ovoj publikaciji. A Vladan Batić, nekadašnji ministar pravde, mahao je hiljadama stranica protiv Haradinaja, ali se ispostavilo da su to samo isječci iz srbijanskih novina. Niko ne kaže da Haradinaj nije kriv, ali za to treba imati čvrste dokaze.
Mene muči misao kako to brojni pojedinci stoje na strani zločina, doduše samo iz svoje nacije, kao da je zlo imanentno jedino u onim drugim nacijama? I često to nisu nepoznate ličnosti, nego vladajući ljudi, oni koji svima nama kroje kapu na ovim balkanskim prostorima. Ako odbacimo moral i ne pozivamo se na njega, jer moral ne stanuje kod naših političkih prvaka, kako to da kod njih ne postoji ni logika. Je li logično da u mom narodu nema ratnih zločinaca, a u svakom drugom ima?