Višegodišnji spor dvije firme nasljednice nekadašnjeg privrednog giganta "Hidrogradnje" najbolje ilustruje nemar države za sopstvenu imovinu.
Dok rukovodstva `Hidrogradnje` Sarajevo i `Hidrogradnje` Pale dokazuju šta je čije, uglavnom tako što ovi prvi uzimaju novac, a ovi drugi traže malo i za sebe, dva bivša saziva Savjeta ministara pogledom su ispratila 85 miliona ratne odštete iz Iraka koja je legla na račun sarajevske firme. Da situacija bude još gora, nijedna od ove dvije firme nije stala na zelenu granu, iako se rukovodstvo `frlja` milionima dolara koji su, navodno, nekada pripali jednima ili drugima. S obzirom da firme nisu privatizovane, dio brige za ove milione trebalo bi da preuzmu i entitetske vlade. Nakon što je sarajevska `Hidrogradnja` još 2001. naplatila 65 miliona dolara, nijedan funkcioner Vlade RS nije se oglasio da zaštiti prava firme registrovane u svom entitetu, nego je zvanična korespondencija sa Savjetom ministara i federalnom vladom počela u oktobru prošle godine. Do tada je već uplaćena nova tranša od 10 miliona dolara od strane Komisije Ujedinjenih nacija namijenjena za ratnu odštetu u Iraku. Da angažman vlade nije urodio plodom, pokazaće se nekoliko mjeseci kasnije, tačnije 6. februara ove godine, kada je bivši ministar finansija i Trezora BiH Ljerka Marić, dva dana uoči isteka njenog mandata, dala nalog za isplatu još 10 miliona dolara `Hidrogradnji` Sarajevo. Ona je ostala nijema na nekoliko pisama i upozorenja ministra finansija RS Aleksandra Džombića, te na kontakte s predsjednikom Radne grupe Vlade RS Krstanom Simićem. Međutim, prilično je bila glasna na posljednjoj sjednici Savjeta ministara BiH, kada joj je postavljeno pitanje o isplati novca u vrijeme dok nije riješen spor dvije firme. Ni mišljenje Ministarstva pravde BiH nije ispoštovano, ali to su ministri shvatili kada novca već nije bilo u državnom trezoru. Interesantno, ali niko u Savjetu ministara BiH nije ni pomenuo Zakon o početnom bilansu preduzeća, na koji se poziva Simić i otkriva da nisu oštećene firme već entitetski budžeti. U Vladi FBiH još niko nije pokrenuo ovo pitanje, valjda zadovoljni time što je novac pripao firmi iz ovog entiteta koja se sprema za privatizaciju, pa će joj bilans biti poboljšan. Dok je loptica prebacivana iz jednog ministarstva u drugo, na Sarajevskoj berzi 7. februara, dan nakon uplate novca Komisije UN-a, obavljena je trgovina dionicama `Hidrogradnje` Sarajevo u vrijednosti 2,5 miliona KM. Tog dana vrijednost dionice pala je za jedan odsto, što je za kupca bio povoljan trenutak za trgovinu. Ko je kupac, ne zna se.
Još jedan u nizu nesporazuma na međunetitetskim relacijama nekome će dobro doći. Problem je što nesporazuma ne bi bilo da su se izabrani funkcioneri držali važećih zakona. U uređenim sistemima kršenje zakona povlači određene sankcije, a u BiH, nažalost, tek čekamo da sistem bude uspostavljen.