U općoj ignoranciji koja vlada našim javnim društvenim prostorom već je postalo dosadno, pa ipak ne i dostatno naglašavanje da trpimo svakodnevnu agresiju nekompetencije, a s njom sve manifestacije arogancije, licemjerja, korupcije...
Dakle, svega onoga što nužno slijedi kad društvom ne vlada pravno ustrojen sustav i u struci sila znanja i argumenata, nego tribalistički argument sile i nepotizma, i kad je ljudima jedini argument koji imaju pripadnost nekome ili nečemu, te ime ili porijeklo. Cijela je društvena piramida tako postavljena. Građena kao i visočka piramida. Prvo joj dali ime, ideološki je objasnili, smjestili u daleku povijest, a onda je krenuli otkopavati, pronalaziti. A kako se grade društvene piramide znalo se još i u vrijeme Friedricha Velikog. No, tko je nama kriv što mi nemamo nikoga, bio on veliki ili mali, tko bi kao on bio u stanju reći: "Ja sam prvi sluga države". Ili, poput J.F. Kennedyja koji je to isto rekao na neki drugi način.
Dapače, mi bismo, zajedno s Baldwinom, mogli reći da živimo u vremenu i na prostoru koji nam trajno demonstrira "da ima samo jedno veće zlo od sile, odnosno sila kao načelo, kao zakon, kao norma".
Što, nakon toga, očekivati na donjim razinama društvene piramide? Tamo gdje su ideološki čuvari, privezani psi, nahuškani na svaku drugost? Što očekivati? Društvene aktiviste ili novinare koji ne razlikuju "č" i "ć", koji ne znaju izgovoriti ni najfrekventnije toponime suvremenoga svijeta, a kamoli da bi znali značenje riječi "dubiozan" ili tek pravilno izgovoriti riječ "kontroverzan"? Dakako, ne treba ni reći koliko je mnogo zahtjevnije znanje razlikovati Hipokrata i hipokrita, čak i najobičnijem liječniku koji je položio Hipokratovu zakletvu, a kamoli mnoštvu poluinteligenata kojima je još uvijek za izgovoriti nedostižna i riječ - infarkt. Slušajte ih samo!
A i kako bi kad se, evo je konačno izbilo u prvi plan, ti pojmovi ozbiljno brkaju i tamo gdje bi Hipokrat trebao biti vrhunska medicinska zakletva!? A baš sam se čudio što je u krugu Kliničkog centra Sarajevo zalijepljen najveći jumbo-plakat u BiH kojim se poziva na prijavu korupcije! Očito, znaju ljudi gdje što ide! Normalno, jer su mediji puni slučajeva "ubijanja iz nehata" onih koje su, sve pod Hipokratovom zakletvom, ovi umišljeni stručnjaci, a u stvari prototipovi (ni ovu riječ ne znaju!?) hipokrita odaslali na drugi svijet. Valjda čuli da je taj drugi - bolji svijet. No, ti hipokriti tamo ne šalju svoje najbliže. Pa ni sami se ne liječe kod svojih kolega! A kad dovoljno svijeta sahrane, za nagrade dobivaju bolja mjesta - svjetske diplomatske destinacije. Medicinu, unatoč brojnim zvučnim titulama koje su kojekako skupili, niti znaju niti ih zanima. Jer im je netko rekao da su je završili, pa čak i specijalizirali. Ne zanima ih više, osim kao mjesto gdje se prima mito za bahatost, nehigijenu, neodgovornost i neznanje koje velikodušno nude.
Nije drukčije ni na Univerzitetu. Tamo nema Hipokrata, ali i tu ima izobilje hipokrita. A što će jadni ljudi kad nemaju znanje a tu ih dovelo da je, kao i u Kliničkom centru, što više "naših". Zato su neki liječnici ili profesori u napadu iskrenosti ili uz čašicu više spremni dati prijateljski savjet: "Ne šalji u bolnicu onoga koga voliš, umrijet će i na operaciji slijepog crijeva, a kamoli kuka." Ili: "Ne upisuj djecu ovdje na fakultete, jer što će naučiti od onih koje je tu dovela stranka i džamija." Da bi ojačali svoje "argumente" otvorili su molitvene sobe (mesdžide) po klinikama i fakultetima, a jedini bog kojem se mole i koga priznaju je bog mita i korupcije. Učilo ih da "nema boga osim boga", a oni jedino naučili "nema mene, osim mene", kako bi to sjajno rekao Željko Pavić, pa u nesposobnosti da drže korak sa suvremenim svijetom (a i kako će u najnepismenijoj zemlji Europe?) i nezajažljivosti znanstveničkih (samo nominalno!) skorojevića (stvarno!) sa zavičajnim govorom i u svom jeziku, a da o znanju im nekog stranog jezika i ne govorimo, nastoje držati korak jedino s krimogenim miljeom.
U svojoj ljubomori na nepismene kriminalce koji pljačkaju banke, ubijaju ili riskiraju slobodu švercom ljudi ili droge, kradu automobile, tzv. intelektualni kriminalci podrepaški odani tzv. velikim idejama boga, vjere, nacije i pod njihovim skutima, hipokritski pilićare i k tome još moraliziraju. Kome pacijent umre od sepse nakon operacije, tko sam ne zna teoriju književnosti ili kazneno pravo, što može drugoga naučiti? Tek nešto o vjeri, naciji, vođi, stranci, nacionalnim mitovima... Ono što svatko zna, a što se i ne mora znati, jer je tu dovoljno logoreično ponavljati ono što bi se u stvari struke moralo svakodnevno učiti da bi se bilo u doticaju sa suvremenim svjetskim trendovima, svakodnevno provjeravati u relevantnim stručnim časopisima ili na seminarima. Ali, što će to nama "na svojoj zemlji i u svojoj vjeri", "u svojoj stranci", "jedinstvenima oko rodijačkih interesa" i sve to navijačko-parolaški bučno, a djelovanjem skrovito, tiho, kriminalno, kako i priliči...
Imajući punu svijest o svojim nekompetencijama, o tome koliko su šuplji na sve strane, kako bi se to reklo po narodski, oni razmišljaju seljački veoma pragmatično: "Hajdemo mi što prije i što više zgrnuti. Tko zna dokad će ovo ovako. Jučer smo bili nitko i ništa. Ni sutra nam bolje ne gine. Pa da se barem podmirimo." Čak i tu oni su potpuno nekreativni i u "neduhovitom neprijateljstvu spram svakog životnog umijeća" (Bonhoeffer).