Zastrašujuće podatke iznio je direktor Obavještajno-bezbjednosne agencije Almir Džuvo na sjednici Zajedničke komisije za odbranu i bezbjednost parlamenta u vezi s napadom na policijsku stanicu u Bugojnu. Ukratko, u BiH vreba opasnost od oko 3.000 potencijalnih terorista pripadnika vehabijskog pokreta, od kojih je 97 odsto lokalno stanovništvo, dok je 30 do 40 stranaca. Izuzetno su dobro opremljeni, tvrdi Džuvo, i to mnogo bolje nego policija.
"Vidim potencijalnu opasnost od 3.000 osoba koje u svakom momentu mogu napraviti teroristički akt koji će imati mnogo veće posljedice od ovog u Bugojnu", rekao je Džuvo i od bh. političara zatražio adekvatne zakone i obećao da u tom slučaju ovih ljudi za tri mjeseca više neće biti na slobodi. Većina prisutnih bila je pomalo i iznenađena iskrenošću direktora OBA, koji je rekao i da je krajnje vrijeme da "svi priznamo da se radi o radikalizmu, te da radikalno treba biti izdvojeno iz vjere".
Ovo se prvenstveno odnosilo na pojedine bošnjačke političare koji umanjuju opasnost od radikalnog islamskog terorizma. Poznato je da je i aktuelni ministar bezbjednosti Sadik Ahmetović prije nekoliko mjeseci tvrdio da u BiH nema nikakvih terorista, da bi nakon Bugojna pozvao na odlučnu borbu protiv njih. No nije Ahmetović jedini koji je tu opasnost prebacivao na teren islamofobije.
Ciljajući na ovakvu neiskrenu politiku Džuvo je i naveo primjer Srednjobosanskog kantona, gdje su mnoge vehabije, selefije, sklone terorizmu, izuzetno bliske sa policijom i politikom. Konkretno, Haris Čaušević je zajedno sa Rijadom Rustempašićem još prije šest godina osumnjičen za paljenje pravoslavne crkve u Bugojnu, oružani napad i ranjavanje jednog lica, ali kako je na visokoj policijskoj poziciji u SBK njegov rođak Islam Čaušević, iako je Haris osumnjičen za više od 70 krivičnih djela koja graniče sa terorizmom, njegova kuća nikada nije pretresena, a nijedna krivična prijava protiv njega nije došla do suda, konstatovao je Džuvo i zaključio da se cijeli svijet bori i suočava sa terorizmom, a da BiH sklanja oči od tog problema.
U analizi OBA posebno je apostrofirano da dijelovi Islamske zajednice pomažu razvoj i širenje radikalnog islamskog pokreta vehabizma, selefizma, što može unijeti međumuslimanski razdor i izazvati ozbiljne posljedice u smislu produbljavanja jaza između naroda, ali i ozbiljno konfrontirati sa evropskim integracijama.
Ključ rješenja, prema prijedlogu OBA, jeste u rukama Islamske zajednice koja bi trebalo da zaustavi širenje selefizma tako što bi se javno ogradila od raznih uvezenih emisara i ideologija, ali i njihovog novca koji je proteklih godina obilato stizao kroz razne "programe pomoći".
Odavno je poznato da vahabije nude novčanu pomoć od nekoliko stotina maraka mjesečno siromašnim bošnjačkim porodicama, a zauzvrat traže da prakticiraju islam po njihovim načelima. Ovaj vid finansiranja ide od ruke do ruke, što će reći da država nema nikakvu kontrolu nad njim.
Glavni zahtjev predstavnika bezbjednosnih agencija na sjednici u parlamentu je da se hitno mora krenuti u izmjenu zakona koja bi omogućila hapšenja tih "hodajućih bombi" prije nego što izvuku osigurač iz svog eksplozivnog prsluka.
Čini se da su stvari sada puno jasnije. OBA je, iako sa velikim zakašnjenjem, ipak uradila svoj dio posla, precizno je detektovala gdje je problem i predložila kako ga riješiti. Sada je sve u rukama političara da potpuno hladne glave i bez optuživanja krenu u donošenje rigorozne zakonske regulative kako bi bili spriječeni budući bombaški napadi.
U pravu je Dušanka Majkić kada kaže da je najveća odgovornost na bošnjačkim političarima da o tome jasnije govore jer su do sada uglavnom okretali glavu ili negirali opasnost od vehabija, ali problem radikalnog islamskog terorizma nije samo stvar Bošnjaka, već svih koji žive u i oko BiH. Njihove mete su u Bugojnu bili Bošnjaci zbog velikog vjerskog praznika u Pruscu, ali ko garantuje da već nisu odredili novi cilj u Banjaluci ili Mostaru.
Oni su u ime islama, dakle u ime vjere, netolerantni prema svim drugim kulturama, napadaju ljude tamo gdje oni vide svoje neprijatelje, a to su svi oni koji im se suprotstavljaju. Zbog toga se protiv njih moraju boriti zajedno sve državne, entitetske i kantonalne institucije i bezbjednosne strukture.
Ukoliko bošnjački političari ovaj problem shvataju kao nekakvu političku ujdurmu od strane srpskih ili hrvatskih stranaka i pokušaju ga gurnuti u stranu bez jasnih i konkretnih poteza, onda je odbrojavanje za novo Bugojno već počelo, s tim da će ta eksplozija najrazornije djelovati upravo na državne institucije.
Ukoliko srpski i hrvatski politički predstavnici taj problem isključivo vide kao problem bošnjačkog naroda, onda je ova država idealna meta, ali i baza za islamske teroriste.
Za što uspješniju borbu mora se zatražiti i sva pomoć evropskih struktura, od novca do ljudstva, jer su one već razvile sistem u vidu strategija kao i mnogo propisa u pogledu finansijskih tokova, migracija, azila i slično. Preventivna zaštita, krivično gonjenje, istrage i solidarnost, ukoliko dođe do mogućeg terorističkog napada, osnove su te evropske strategije.
Sličnu strategiju i zakone potrebno je donijeti i u BiH, jer je savim sigurno da teroristička opasnost neće se smanjivati. Većina terorističkih grupa, povezanih sa radikalnim islamskim pokretima, nastavit će sa svojim aktivnostima, ne samo u BiH, nego i u Evropskoj uniji.
I zbog toga, bez obzira na to koliko napora ulažemo u borbu protiv terorizma, prvenstveno političari u BiH moraju biti svjesni da efikasnost zavisi prvenstveno od zajedničke organizovanosti i pravne regulative.
Tu ne smije biti političkog kalkulisanja. Biće kasno kad nova bomba eksplodira.