Zakoni o policiji su usvojeni. Bosni i Hercegovini otvoren je put u Evropsku uniju. Toliko očekivani Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju biće potpisan, možda čak u ponedeljak, dan posle Vaskrsa. Da li će buduće generacije učiti o tom datumu u budućim školama i da li će interpretacije tog događaja, s istorijske distance, biti jedinstvene u oceni da su se narodi Bosne i Hercegovine složili u odluci da se vrate u porodicu? Teško je nagađati, a još teže danas oceniti istorijsko pamćenje novih generacija.
Trinaest godina mira u Bosni i Hercegovini je vrednost koju bez rezervi prihvataju sve današnje generacije. A interpretacije dejtonskog suživota, naravno, različite su. Međunarodno upravljanje zemljom donelo je specifično političko ponašanje, u kojem su odluke sprovođene milom ili silom. Smenjivane su političke ličnosti u zemlji, priređivani su različiti sudski postupci, koji nisu imali nikakve osnove na pravnim činjenicama, već na održavanju forme, čije tumačenje je pripadalo samo čuvarima međunarodnog sporazuma. Ideje o mogućim bitnim promenama karaktera države i društva nisu bile poželjne, a pogotovo nije bilo poželjno održavanje skupova domaćih političara bez prisustva kumova iz međunarodne zajednice.
Uprkos svemu, aktuelni visoki predstavnik učinio je korak u pravom smeru. Do sada, uprkos povremenim pretnjama, nije upotrebljavao nedemokratska sredstva za gušenje ideja. I rezultat je ipak dogovor u političkim institucijama komplikovane zemlje. Uslov koji je pred Bosnu i Hercegovinu postavio Brisel ispunjen je. Kao i svi kompromisi, uključujući i Dejtonski sporazum, niko s njim nije preterano oduševljen. Ali i ovaj kompromis je u osetljivom društvu veliki korak i dokaz da se ipak može funkcionisati prema evropskim standardima.
Kako je senzibilno bosanskohercegovačko društvo svedoče brojni napisi povodom posete takozvanog zvaničnog tvorca Dejtonskog sporazuma Ričarda Holbruka. Već sama činjenica da je došao otvorila je mnoga pitanja, koja su kao aveti prošlih vremena okrenula pažnju javnosti na stare rane. Zašto je uopšte došao? Privatno? Dobro, da vidi kako Dejton funkcioniše? Kao da ne čita izveštaje različitih vladinih ili poluvladinih instituta, agencija, analitičarskih službi...? Da snima emisiju o BiH za globalnu mrežu CNN? Usput poseti pojedince s kojima se upoznao tokom dejtonskog posla. I na kraju, da ipak ponudi svoje usluge sledećom rečenicom - da postoje tri kritičke tačke koje su neprihvatljive za BiH, a to su treći entitet, nezavisnost entiteta i njihovo ukidanje. Podsetio je da bi bilo mnogo bolje raspravljati o primeni nego o samom sporazumu. A sve ovo ne znači da on sugeriše da ga treba menjati. Biće interesantno gledati emisiju na CNN-u. Možda će biti i snajperske vatre, koju je za efekat svoje globalne brige nudila svojim biračima gospođa Klinton.
I visoki predstavnik izjavio je da vreme i okolnosti nisu primerni za ustavnu debatu. Za međunarodnu zajednicu, jednostavno rečeno, BiH je multinacionalna država, a svako u BiH je nezadovoljan jer svi hoće sve. Dakle nezadovoljstvo kao prihvatljiva društvena klima. A predlozi koji su se u poslednjim mesecima ipak pojavili kao deo demokratske javne debate o mogućem stabilnijem i uređenjem sa manje nezadovoljstva stavljeni su u ćošak. U svemu tome čini se da će pouku iz svega toga povući baš Hrvati. Jer oni su konzumirali svoje pravo već 1994. u Vašingtonu, čime se služio, prema Holbrukovim rečima, prvi čovek tadašnjeg Zagreba. Današnji Zagreb ide ubrzanim tempom drugim stazama. Ishitrene ocene stručnjaka za sklapanje kompromisa o želji Srba i Hrvata da se pripoje Srbiji odnosno Hrvatskoj zabrinjavajuće su, pre svega jer prejudiciraju buduće dogovore i kompromise u zemlji koja je, uprkos različitim opredeljenjima, domovina Hrvata, Srba i Bošnjaka, koji, svako sa svojom interpretacijom istorijskih sećanja, ipak faktički žive zajedničku istoriju.