Nakon što je više od godinu dana, od početka jeseni 2014. do studenog 2015. živjela u permanentnoj predizbornoj kampanji, najprije za predsjedničke izbore, da bi potom cijelu prošlu godinu de facto sve bilo podređeno kampanji za parlamentarne, održane 8.11.2015, Hrvatska zadnjih sedam mjeseci živi u tragikomičnom procesu slaganja, natezanja i preslagivanja vlade, a po svemu sudeći uskoro će se ponovo naći u kampanji za nove, prijevremene parlamentarne izbore.
Što se dogodilo? HDZ i SDP iz izbora u izbore slažu sve duže predizborne koalicijske kobasice u koje usisavaju sve druge stranke lijevo i desno od centra. U predizbornim koalicijskim pregovorima istrguje se i dogovori odnos snaga na listama, tako da na koncu pred birače dođe ponuda svedena na dvije velike koalicije, a tzv. treći putevi, kojima je na taj način ostavljeno vrlo malo prostora, bili su svedeni na razinu pukog saborskog ukrasa.
Na parlamentarnim izborima održanima prije sedam mjeseci dogodile su sve dvije stvari koje su generirale sadašnju situaciju.
Dvije koalicije su završile skoro u egalu, uz minimalnu prednost HDZ-a, ali s tim da je SDP imao nešto bolji potencijal za koaliranje s manjim opcijama i predstavnicima manjina. Ta tanka, neplodna pobjeda bila je, u stvari, poraz HDZ-a u finišu kampanje. Unatoč četiri godine, po većini parametara, loše vlasti SDP-a i partnera i trendu rasta HDZ-a, pogrešne poruke i katastrofalna kadrovska politika Tomislava Karamarka izbila je HDZ-u sigurnu pobjedu iz ruku. Kad napunite izborne liste bivšim Sanaderovim ministrima ne možete ništa bolje ni očekivati. SDP je iz gliba potpunog poraza na koncu kampanje, uz HDZ-ove promašaje, izvukla Milanovićeva personalizirana, žestoka kampanja, i očito dobar PR američkog stručnjaka Alexa Browna, čiji se ključni savjet sveo na uputu - mašite i vi malo hrvatskom zastavom i neće vam se jezik osušiti ako spomenute domoljublje.
Na kraju su, lošim finišem HDZ-a pod utegom loših kadrova, i relativno dobrom završnicom kampanje SDP-a, njihove koalicije na izborima prošle gotovo neriješeno.
Druga novost zadnjih izbora bila je ta da se većina, na ranijim izborima raspršenih protestnih glasova, ovaj put grupirala oko MOST-a, koji je dobio čak 19 zastupnika, a time i ključeva za formiranje vlasti. Nešto što je počelo kao inicijativa mladih, neokaljanih igrača koji su ostvarili uspjehe na lokalnim izborima, kao što je jezgra MOST-a u Metkoviću ili Omišu, na brzinu se nabildalo s nešto pravnih i ekonomskih stručnjaka i, naizgled srodnih lokalnih igrača skupljenih i skrpljenih na brzinu, što im se obilo o glavu nakon izbora jer je od 19 početnih zastupnika, jezgri MOST-a okupljenoj oko Bože Petrova, vrlo brzo okrenulo leđa njih sedam.
No, i preostalih 12 je dovoljno da presudi tko će biti na vlasti u Hrvatskoj. Nakon dugačkih, napornih pregovora u kojima su i SDP i HDZ pristali na sve uvjete žuđenog manjeg partnera, MOST se odlučio za HDZ, ali pod uvjetom da premijer bude nestranačka osoba. Poslije puno natezanja i iznošenja različitih prijedloga, našli su se oko imena Tihomira Oreškovića, formirali vlast u kojoj je MOST odjednom manje brinuo o reformskim ministarstvima, a više da dobije pod kontrolu policiju, pravosuđe i tajne službe, kako bi zaštitio leđa od partnerskog HDZ-a. Čelnici HDZ-a i MOST-a, Karamarko i Petrov postali su potpredsjednici Vlade i na početku se činilo da će stvar funkcionirati.
No, ljubav je pukla u svibnju, nakon izbijanja afere "Konzultantica" koja je bacila sjenu na Karamarkov odnos s mađarskim MOL-om, suvlasnikom INA, s kojim upravo traje međunarodna arbitraža, zbog koje je MOST zatražio Karamarkovu ostavku s mjesta potpredsjednika Vlade.
Započela je time lančana reakcija zahtijevanja ostavki - Petrov traži ostavku Karamarka, Orešković solomonski traži da odstupe i Petrov i Karamarko, a Karamarko traži da ostavke daju Orešković i Petrov. Dolazi potom do zbližavanja Oreškovića i Petrova, ali Karamarko se ne da i pokreće prikupljanje potpisa za smjenu Oreškovića, kojeg je prije samo par mjeseci zajedno s MOST-om supostavio. Nakon ovakve blamaže svima je jasno da SDP dobiva sljedeće izbore, pa Karamarku, ako želi spasiti stranku, ostaje samo da se povuče i spasi ovu vladu u kojoj HDZ ima veliki dio kolača vlasti. No, on gleda samo sebe, inzistira na smjeni Oreškovića, pa mu preostaje očajnički pokušaj da pokuša skrpiti novu većinu bez čvrste jezgre od preostalih 12 zastupnika MOST-a. Sve veći broj HDZ-ovaca okreće leđa Karamarku, "Glas Koncila", koji je službeni glas Katoličke crkve u Hrvatskoj, oštro ga napada, no on se još batrga.
Traje užurbano sastančenje, trgovanje, vabljenje, blefiranje, međusobno njuškanje, u kojem mu odjednom valja i bivši arhineprijatelj HDZ-a Ratimir Čačić, koji ima samo jednog od 151 zastupnika, tj. samog sebe, a traži mjesto potpredsjednika eventualno presložene vlade. HDZ-u sad valja i Milorad Pupovac, a i njemu očito nije mrska nova pozornost koju mu pridaje nekadašnji partner iz vremena Sanadera. Ipak, svi se boje ući u tu trgovinu jer ako se ne uspije sklopiti većina, ostaju trajno obilježeni kao prljavi trgovci spremni na sve i kao takvi bez ikakve šanse na prijevremenim izborima, koji se čine sve izglednijom opcijom.
Rasplet će se dogoditi ovaj tjedan, kada Sabor glasa o dva zahtjeva, onaj o nepovjerenju Karamarku, podnijet ranije, i drugi, kojeg je podnio HDZ, točnije njegova karamarksistička jezgra, o nepovjerenju premijeru Oreškoviću. HDZ očito ne može presložiti većinu. Ostaju stoga dva ishoda, ili da Karamarko podvije rep i dadne ostavku na mjesto potpredsjednika Vlade, a HDZ nastavi zajedno s MOST-om sudjelovati u Oreškovićevoj vladi, ili da se ide na nove izbore. Izvjesno je da će oni značiti potop HDZ-a, ali upitno je hoće li SDP-ova koalicija, koja će sigurno biti relativni pobjednik, dobiti dovoljno da može sama formirati vlast ili će se ponoviti farsa koju smo gledali zadnjih mjeseci.
A to znači najprije dugo pregovaranje i trgovanje, a onda formiranja u startu krhke i problematične vlasti s neprirodnim manjim partnerom, bio sutra to SDP-u MOST ili čak Živi zid, politička opcija za očajnike čija se sva vizija svodi na to kako ne treba vraćati kredite i plaćati dugove.
Cijeli prošli tjedan javnost se zabavljala tiskovnim konferencijama i šahovskim potezima čas Petrova, čas Oreškovića, pa čas Karamarka. Znalo je biti i više obraćanja javnosti svih njih u jednom danu. No, kao što je poznato, nogomet je zanimljiviji od šaha, pa su od petka navečer oči javnosti više uprte u Francusku nego u Sabor. Modrić, Rakitić, Ćorluka skinuli su s naslovnica Karamarka, Oreškovića i Petrova, što možda i nije loše. Kriza vlasti, koja se može nastaviti i nakon eventualnih prijevremenih izbora, može se promatrati i kao šansa za promjenu političke paradigme. Ako se ona nastavi i nakon mogućih prijevremenih izbora, Hrvatskoj će biti nužna promjena izbornog zakona kako bi se omogućilo formiranje stabilnije vlasti i time lakša upravljivost zemljom. No, čini se, dok traje Europsko nogometno prvenstvo na kojem "vatreni" zasad izgledaju vrlo dobro, da su ta izborna i postizborna pitanja trenutno najvažnija sporedna stvar u Hrvatskoj.