Dozvolite mi da iskujem u zvijezde Mladena Bajića i Dinka Cvitana. Moram pritom odmah deklarirati osobnu pristranost glavni državni odvjetnik koji podsjeća na lukavog uličnog mačora veoma zadovoljna izraza, s tri repa visokih hadezeovskih dužnosnika što mu vise ispod brka koji poigrava, muž je moje rodice, Komižanke od četiri roda komiških Kuljiša, ona i ja spadamo u najmalobrojniju mi smo Kuljiši Amerikani! Još sam bliži s Dinkom Cvitanom, ravnateljem Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala: bio je simpatija moje žene u osnovnoj školi.
Kad sam je upitao kakav je bio Dinko Cvitan kao dječak, rekla je: `Podsjećao me na Henryja Fondu u 'Plodovima gnjeva'. Bio je... tako ispravan.` Samo kod najvećih ljudi vidiš već u djetinjstvu naznaku izvanrednog značaja, naročitu moralnu inspiraciju. Dinko Cvitan, Abraham Lincoln...
Bajić i Cvitan hrvatski su Gianni Falcone i Paolo Borsellino. Ta dvojica Sicilijanaca uništili su Mafiju, a pobjedu omogućila im je strahovita švicarska sutkinja, koja je razbila mrežu ilegalnih financija podzemlja, legendarna Carla del Ponte. Carla del Ponte stvorila je Bajića i Cvitana, jer je izvršila politički pritisak, što je ovdje osigurao funkcioniranje nezavisnog sudstva, pošto je Sanaderova vlada, odlučna koliko je ona Račanova bila neodlučna, pružila financijsku i institucionalnu potporu za energičan i samostalan rad državnih institucija. Njihov uspjeh najbolja je vijest koju sam čuo otkako sam saznao da je predsjednik Tuđman, umjesto u Haag, otišao u Had. Hrvatska se pretvara u normalnu zemlju i već sad gotovo sam ponosan što živim u najuspješnijoj državi Balkana, koji bismo mogli definirati kao područje odgođene tranzicije na kojem je najgledaniji televizijski program - program Hrvatske televizije.
Hrvatska ima dva važna image-producta, što brendiraju njen regionalni značaj: prvo su autoceste, a drugo, nevjerojatni uspjesi Hrvatske televizije. HTV je najgledanija postaja u Sloveniji, pokazuju istraživanja tamošnjih agencija, gledanija od Prvog i od Drugog programa Televizije Slovenije. Isto u Makedoniji, a u Republici Srpskoj - druga, odmah iza programa banjalučke Radio-televizije Republike Srpske. Podjednako ili još i više gleda se u cijeloj Bosni. Apsolutno prva je u Vojvodini, a u Beogradu, njen program gledaju elite, građanstvo i narod. Kad se pojaviš u `Latinici`, sutradan te u Beogradu svi prepoznaju na ulici.
Sve državne - javne - televizije u regiji, pa i drugdje u Europi, zapale su u veliku krizu. Gledanost im pada, nisu se uspjele oduprijeti komercijalnim kanalima, za razliku od HTV-a, koji se uspješno transformirao kombinacijom serioznih te politički nabrijanih programa s atraktivnim zabavnim emisijama, proizvedenim u privatnoj produkciji. `Piramida`, eksportna emisija napravljena za HTV, dobila je ove godine glavnu nagradu `Montreuxa`, kao najbolji originalni TV program proizveden prošle godine u Europi. Majetićeve sapunice koje producira Huljić, imaju golem izvozni potencijal i prodor na istoičnoeuropsko tržište, kladim se, pokrenut će njihova briljantna premijerna TV-serija `Urota`. Vidio sam je i tvrdim: strašna roba!
Uspjeh Hrvatske televizije izazvao je polet, te ispunio samopuzdanjem televizijske novinare, koji su se pretvorili u najvažnije medijatore javnog raspoloženja, gurnuvši nas novinske kolumniste duboko u drugi plan. Nezavisna televizija, k tome toliko gledana, te samostalno tužilaštvo i antikorupcijska agencija koja nije podložna vlasti - hej, kako su nam samo zavidjeli u svim gradovima u regiji gdje sam boravio posljednjih mjeseci! I onda, sikira: četiri mjeseca prije izbora, pokreće se smjena uredništva Televizije, ravnateljstvo koje nije htjelo promijeniti urednike Informativnog programa, dobiva cipelu, direkor kažnjava posljednjom opomenom njegova urednika, te pokreće proceduru izbora novog glavnog urednika, koji će biti izabran mjesec dana prije najavljenog datuma izbora! Strašan skandal, koji će izazvati konsternaciju u cijeloj Europi - profesionalne novinarske organizacije već nas zasipaju neugodnim pitanjima...
Sadašnje Vijeće HRT-a, kojemu je upravo istekao mandat, izabrat će novo rukovodstvo javne televizije. Raspisan je natječaj za izbor novog vijeća, koje, međutim, četiri godine neće imati prilike da bira, jer ga dezavuira ova odlazeća skupina primitivnih desničara. Pa kome onda treba to vijeće kao nezavisna institucija koju nam je nametnula Europa?
Zašto vlada premijera Sanadera riskira smjenu televizijskog rukovodstva te, istodobno, razmatra odgodu izbora do krajnjeg roka, 23. prosinca? Je li premijer svjestan da će tako izgubiti opkladu koju smo sklopili koncem prošle godine - profesoru Bancu i meni, koji sam ga upozorio na ministre, rekao je: `Evo ruke, pa ćemo se vidjeti sljedećeg listopada kad budemo slavili pobjedu!`
Premijer je možda podlegao panici koju šire paničari. Oko trona uvijek je mnoštvo ulizica koji nude svoje usluge kao jedini spas od sigurne propasti. Paniku je izazvala dinamična pojava Zokija Milanovića, pa su savjetnici posavjetovali: `Treba staviti šapu na televiziju, bez televizije, poraz je siguran!` Kad medije kao tajfun zahvati skandal izazvan hapšenjem u Fondu za privatizaciju, nastaje borba za političku definiciju te vijesti - opozicija je nastoji konfigurirari kao debakl vlasti, vlast kao trijumf svojih napora. No, ta se borba vodi među elitama - narod, u velikoj mjeri spižđen slabim asortimanom u `Konzumu` i dosta visokim cijenama, ima svoje mišljenje. Ono je uvijek porazno. Kakvo će poboljšanje svojih izbornih izgleda ostvariti HDZ, ako Polančec, koji lako crveni poput seoske mlade, još sto puta nastupi u `Otvorenom`, trijezno iznoseći argumente koji običnoj raji zvuče kao obično muljanje?
Izbori će se voditi oko liderstva, izborno tijelo bit će izloženo iradijaciji dvije karizme - one visokog, odlučnog Splićanina, i one nevjerojatno vještog, mladog zagrebačkog Sinjanina, koji ima opak pogled poput Blaira. Drugo fatalno pitanje bit će korupcija u vladinim ministarstvima. Za Sanadera, manevarski rat unaprijed je izgubljen - uostalom, kao vojskovođa, on ima temperament konjičkog generala. Poput princa Murata, Napoleonova husara s Gericaultove slike, koji izvlači krivošiju, propinje konja i viče: `Francuzi! Na topove!`
Lagao bih da ne kažem kako mislim da je HDZ u banani. Ali, ako postoji pobjednička strategija, to nije taktika mrcvarenja uz pomoć Hrvatske televizije gdje bi, na mjesto urednika Informativnog programa, instalirali moga starog prijatelja Gorana Milića. Dijana Čuljak navodno već sakuplja ekipu za Dnevnik, a ako Sanader računa na pomoć pašalićevaca, neka se sjeti kako su iskreno asistirali pokojnome Tuđmanu.
Ivo, kad prestaneš vjerovati u svoju pobjedničku intuiciju, gotov si, jer ti si najveći resurs svoje stranke. Uostalom, nije sramota izgubiti, ali jest podleći iskušenju i autoritarnim potezima trajno uništiti svoju političku budućnost. Ona je povezana s uspjehom hrvatske demokracije!