U socijalističkoj Jugoslaviji Bosna i Hercegovina uzdigla se do statusa države sa suverenim pravima uključujući ustavno "pravo na otcjepljenje", iako je kod Tita počela skromno - kad je u Sarajevu trebao zasnovati partijski komitet, Tito je upitao Rankovića ima li koga pogodnoga za taj posao, a ovaj je onda iz Vojvodine poslao svoga šogora za šefa Pokrajinskog komiteta.
Oduvijek podijeljeno društvo, od svršetka posljednjeg rata, Bosna ima državu podijeljenu na veoma kompliciran način, koji se neupućenima ne da opisati ili objasniti, a svi koji pod njim žive slažu su jedino u ocjeni da je neodrživ i besmislen. Sad ga jamči međunarodna zajednica, njen visoki predstavnik, odnosno Ured visokog predstavnika (OHR) kojega imenuje Upravni odbor (Steering Board) Vijeća za implementaciju mirovnog procesa, koji formiraju zemlje potpisnice Daytonskog sporazuma te pridružena kolektivna tijela - Predsjedništvo EU, Europska komisija i Islamska konferencija koju stalno zastupa Turska. Da ti pukne vodovodna cijev, prosto ne znaš kojoj bi se od tih firmi prvo obratio…
U stvarnosti, visoki je predstavnik birokratska marioneta, te svakoga tjedna, po statutu, podnosi izvješća ambasadorima velikih država u Sarajevu. Dakle, njegov je zadatak da "drži vodu dok majstori odu", što je manifestirao prilikom izbijanja uličnih nereda izjavom da će, u slučaju potrebe, u zemlju pozvati međunarodne vojne snage. Ali tko će se odazvati? Anglosaksonski i francuski zapovjednici "plavaca" nisu bili jako popularni u Sarajevu. Kanadski general Lewis MacKenzie iznosio je "kontroverzne poglede na pokolj u Srebrenici". Sir Michael Rose, KCB, CBE, DSO, QGM, zapovjednik puka Coldstreamske garde i kraljičin ađutant, optuživan je kao cinik, a francuski i nizozemski generali opisivani kao manekeni prosrpske politike njihovih vlada ili naprosto kao beskarakterni ljigavci. Nisu sve te opservacije bile neumjesne. Rusi, naravno, ne bi došli u obzir kao pravoslavci, a onda ostaju još Amerikanci, koji sigurno imaju pametnija posla, i naposlijetku Turci, koji su tu već i upravljali jedno pet stoljeća pa imaju dobre preporuke. No, teško je zamisliti da bi visoki predstavnik, Austrijanac, inače koruški Slovenac, Valentin Inzko pozvao baš Tursku da ureduje u Sarajevu budući da je Europska unija, koja Turskoj ne dopušta pristup kao nesavršenoj državi, za to nesposobna. To bi s PR-stajališta zaista grozno odjeknulo u svjetskoj javnosti. Zašto onda, pitat će komentatori, ondje sjedite već devetnaest godina, berete ogromne dnevnice na koje je otišlo milijarde dolara, fabricirate beskrajne programe, održavate konferencije o uspostavljanju međusobnog povjerenja te izgradnji civilnog društva, a evo se sve vraća na početak i opet je potrebna upotreba grube sile? Tko je tu lud?
Sad, mogli bi se ovi profesionalni mirotvorci u Sarajevu vaditi da sadašnji neredi zaista nisu posljedica interkomunalnog sukoba, koji su oni uspjeli spriječiti, nego nemili događaji u kojima sudjeluju jedino Bošnjaci, odnosno deklarirani Bosanci i Hercegovci, koji međutim nisu Hercegovci, nego Muslimani koji nisu nužno muslimani… What? You can't follow me anymore? Znate o kome govorimo - o muslimanima, ali europskim, sekulariziranim, osim što tu Saudija proizvodi vahabite, koji su se nešto namnožili, dakle, oni su se pobunili protiv svojih vlastitih političara, ali ne svih, nego samo nekih, onih na "srednjim razinama vlasti", za koje misle da su jako korumpirani. Izbori su, doduše, za nekoliko mjeseci i bit će svima čudno zašto pale zgrade i automobile ako je samo to problem, zašto ih naprosto na izborima ne svrgnu s vlasti, pa izaberu neke druge koji možda manje kradu?
Hm, kako to objasniti… Pa evo, problem je u tome što će na izborima vjerojatno na vlast doći muslimanska, odnosno umjereno islamska stranka SDA koju vodi sin pokojnog Alije Izetbegovića, Bakir. On je blizak s turskim predsjednikom Erdoganom i kad boravi u Carigradu, spava u njegovoj kući. U Egiptu je Bakir stoga podržao Muslimansku braću, koju podržava i Erdogan protiv vojne hunte, koju su instalirale Sjedinjene Američke Države. Da, ali kakve to veze ima s neredima u Tuzli? Dobro, možda nema veze s onima u Tuzli koji su izbili jer su ljudi očajni, gladni, pa su ih poveli studenti koji su radikali, ali ne islamisti, nego naprotiv, recimo retrosocijalisti ili kriptokomunisti, Mujahedin Khalq, "narodni mudžahedini" koji u svakom slučaju podržavaju koncepciju "građanske Bosne". Zalažu se za uređenje zemlje bez ikakvih autonomnih "srednjih razina vlasti", pošto misle da treba ukinuti sve te nepotrebne lokalne vlade, nadasve Republiku Srpsku, kako bi se, dakle, uspostavilo državno jedinstvo i između naroda i vođe otklonile sve prepreke…
Ali, o kojem je narodu riječ?
O Bosancima i Hercegovcima, znači podanicima BiH bez obzira na njihovu "plemensku" i vjersku pripadnost, državljanima, kao što su Amerikanci američki državljani bez obzira na porijeklo i boju kože… To, doduše, ne vrijedi u Europi i Europskoj uniji koja bi prije ili kasnije trebala apsobirati i ovu nesretnu balkansku zemlju čuvenu po lošim džadama kojima se nikad nikud ne stiže. EU je i osnovana da očuva nacije i nacionalne države koliko god se to još može.
Uostalom, na popisu stanovništva kao "Bosanci i Hercegovci" izjasnilo se, izgleda, samo nekoliko postotaka građana Bosne - drugima se to dvojno određenje učinilo previše apsurdno, jer još bi se i mogli deklarirati kao Bosanci, ali Hercegovci zasigurno nisu. Dakle, imamo tu pobunu naroda koji u popisu tvori zanemarivu manjinu. Oni bi da se revidira Daytonski sporazum, ako treba i razaranjem, paljenjem kuća, vozila i arhiva. A lider kojega zazivaju, o kojem je lideru riječ? Vjerojatno o Zlatku Lagumdžiji, šefu SDP-a, koji tu koncepciju najustrajnije promovira, ili o njegovom jaranu Željku Komšiću, kojega je na listi svoga SDP-a Zlatko izabrao u državno tročlano Predsjedništvo kao Hrvata, usprkos prosvjedima Hrvata koje su onda podržali i Srbi pa je nastupila ustavna kriza, jer se ovima koji su bili protiv činilo da izborom hrvatskog člana u to prezidencijalno vijeće, Bošnjaci, odnosno Bosanci i Hercegovci, prave od njih magarce, jer Komšića nisu izabrali Hrvati i hrvatske stranke, nego Bošnjaci i Bosanci i Hercegovci, kao člana Zlatkove stranke. Pa je ta ustavna odredba dizajnirana za očuvanje etničkog balansa pretvorena u karikaturu… U međuvremenu, uostalom, Lagumdžija i Komšić su se svađali i mirili, na koncu razišli, i sad ne znaš tko je od njih zapravo tu jači ili inicijativniji. No, činjenica je da ulica podržava njihova stajališta o nužnoj unitarizaciji Bosne, ulice, naime, u većim gradovima Federacije gdje se natisnuo sav onaj svijet izbjegao sa sela i iz etnički očišćenih prostora za vrijeme rata. Isto su, doduše, zastupali Bakir Izetbegović i Sulejman Tihić iz muslimansko-nacionalne stožerne stranke SDA, ali oni nemaju uličnu potporu u gradovima, nego ih podržavaju selo, džamija i Turska. (Nastaviće se)