Hiljade korisnika budžeta Federacije BiH duguju neizmjernu zahvalnost Valentinu Incku. Funkcioneri i državni službenici ostali bi bez januarske plate da visoki predstavnik međunarodne zajednice i specijalni predstavnik Evropske unije u BiH nije iskoristio svoje bonske ovlasti.
Nametanjem odluke o privremenom finansiranju FBiH za prva tri mjeseca ove godine obezbijedio je sigurna mjesečna primanja i novoizabranim zvaničnicima, ali i onima što im je mandat istekao, ali još godinu imaju pravo na plate iz budžeta. Usput su zbrinuti i invalidi, porodice poginulih boraca i ostali. Svi oni su 3. oktobra 2010. izabrali ljude koji su, tako nalažu zakon i Ustav, morali do kraja te iste godine usvojiti budžet za ovu - 2011. godinu. Zakonske obaveze blagovremenog usvajanja budžeta nisu ispunjene, što i nije neka novost u FBiH. Odavno se u ovom dijelu BiH godine započinju odlukama o privremenom finansiranju i nikada, mada to Ustav propisuje, nisu sazvani vanredni izbori. Tu tradiciju sad samo otežava činjenica da se novoizabrani još nisu dogovorili o podjeli, pardon uspostavi vlasti, pa ni privremeno rješenje za isplate iz budžeta nije imao ko od domaćih riješiti. Zato je reagovao Incko.
Javno su mu zahvalili samo predstavnici udruženja penzionera i boraca i jedino ga javno kritikovali predstavnici SDP-a. Kažu da OHR nije imao potrebe da se miješa u poslove legalnih predstavnika građana FBiH jer su oni sposobni da preuzmu odgovornost. Ministri iz ove partije u saradnji sa partnerima iz SDA isti dan, kad su naružili Incka, na sjednici Vlade Kantona Sarajevo pokazali su kako im odgovornost nije samo uzrečica, nego i princip djelovanja. Da bi građane zaštitili od novih poskupljenja odlučili su samo jednoj privatnoj kompaniji pozajmiti pšenicu iz robnih rezervi. Zauzvrat, ovaj proizvođač obavezan je cijenu hljeba sniziti za 10 procenata. Vragu bilo malo. Dočekasmo da u globalnoj priči o nestašici hrane i njenom poskupljenju za čak 50 odsto mi imamo Vladu koja svojim odgovornim ponašanjem nekog "tjera" da građanima ubuduće prodaje jeftiniji hljeb.
Nažalost, brojke i prigovori ostalih proizvođača pekarskih proizvoda kojima neće posuditi pšenicu bacaju malo sjene na ovaj nadasve svijetli primjer brze intervencije vlasti. U slučaju da povlašteni proizvođač iz Sarajeva spusti cijenu za 10 odsto, to, uprkos tvrdnjama odgovornih, nije vraćanje na staro jer je hljeb iste ove firme 21. decembra poskupio za 20 procenata. Još kad, umjesto sadašnjih 1,10, hljeb bude koštao 0,99 KM, ispostaviće se da će cifru, zbog (ne)vraćanja kusura, morati zaokružiti na marku, pa nećemo dočekati ni tih obećanih 10 odsto pojeftinjenja. Konkurenti ove kompanije, koji su takođe prije mjesec dana s radošću digli cijene svojih peciva, negoduju što je Vlada KS bez ikakvog javnog poziva odlučila koga će pomoći pozajmljivanjem pšenice, a koga neće.
Staro je pravilo da onaj što gubi ima pravo da se ljuti, pa zašto bi i pekari i mlinari bili izuzetak u ovoj izuzetno prosperitetnoj državi. Hronično nezadovoljni onim što imamo često nismo ni svjesni u kakvom blagostanju i uređenom sistemu živimo. Teško da bismo se ikada otrijeznili i izvukli iz začaranog kruga negativnosti da nam ne navrate uglednici iz svijeta i otvore nam oči. Njihove riječi imaju puno veću težinu. Nije isto kad, recimo, predsjednica Federacije FBiH Borjana Krišto kaže da nisu osnovane tvrdnje o kolapsu ovog entiteta zbog kašnjenja u uspostavi vlasti, i kad bivši šef OHR-a Karl Bilt izjavi da kod nas ipak ima napretka i da on nije zanemariv.
Ako jedan Šveđanin tvrdi da nam situacija nije toliko loša kako prikazuju bh. mediji, ne preostaje nam puno manevarskog prostora da tvrdimo suprotno. Pozitivnu ocjenu o stanju u BiH podebljao je i ubjeđenjem da će se političari sigurno dogovoriti o formiranju vlasti... za određeno vrijeme.
Dok to vrijeme ne dočekamo, možemo se naslađivati zbog činjenice da jedna Belgija duže od 220 dana čeka novu vladu, da je s vladom u "tehničkom mandatu" uspješno predsjedavala Evropskom unijom šest mjeseci, da su i 2008. godine imali slične probleme s konstituisanjem parlamentarne većine... Jedino nas statistički podatak da je naša kupovna moć najmanje četiri puta manja od kupovne moći Belgijanaca može spriječiti da ne počnemo suze roniti nad njihovom teškom sudbinom.
Šef švedske diplomatije Karl Bilt jeste u pravu. Ne moramo se upoređivati s njegovom domovinom da bismo shvatili kako kod nas i nije sve tako crno. Naravno da nije, sve zavisi od toga šta uzimamo kao parametar. To što će od proljeća za "procenat-dva" poskupjeti plin i struja u BiH pravi je mačji kašalj jer elektroprivreda Crne Gore najavljuje povećanje cijena ovog energenta za strašnih 79 odsto. I ocjene međunarodnih organizacija za ljudska prava po kojima smo na samom dnu u svijetu imaju drugačiju težinu kad vidimo kako se režimi u zemljama sjeverne Afrike brutalno obračunavaju sa demonstrantima. Strijeljaju ih na ulicama, prekidaju im internet veze da ne bi organizovali masovnije proteste... Užas. A kod nas - nesmetano se organizuju demonstracije pred Vladom FBiH, nezadovoljnici pretuku desetine policajaca i zapale Vladinu zgradu. I nikom ništa. U pravu su inostrani optimisti, mi zaista nismo potpuno svjesni šta imamo i gdje živimo.