Glavni grad Češke trebalo bi u ponedjeljak da ugosti čelnike sedam najjačih stranaka u parlamentu BiH kojima je ovo još jedan od pokušaja da politički dogovore način provođenja presude "Sejdić i Finci".
Tri godine i dva mjeseca nakon dana kad je Evropski sud za ljudska prava u Strazburu naredio BiH da iz Ustava izbriše diskriminaciju i nacionalnim manjinama omogući da budu birani u Predsjedništvo i Dom naroda BiH, lideri govore manje-više isto. Blizu su dogovora, na korak su do rješenja, napravili su još jedan značajan pomak, riješili 99 odsto spornih pitanja, samo da još usaglase jedan "krupni detalj". I sve to kao dokaz njihove opredijeljenosti da BiH napokon dođe u situaciju da jednog lijepog dana podnese zahtjev za članstvo u Evropskoj uniji. Od oktobra 2010. godine ista obećanja i isti - nikakav rezultat na provođenju presude. Očigledno je političkim strankama teško odlučiti da iz Ustava BiH izbace Bošnjaka, Srbina i Hrvata, koji jedini mogu postati članovi Predsjedništva. Još je očiglednije da ni ne žele riješiti ovo formalno-pravno pitanje jer bi tek onda morali početi raditi najteži posao - primijeniti standarde EU u mnogim oblastima, prije svega u pravnom sistemu, što podrazumijeva i obračun sa najtežim oblicima kriminala i korupcije. Pošto bi borba protiv ove "vrste" kriminala morala dosegnuti i najviše rangirane pojedince u strankama i institucijama vlasti, mudro je što duže odugovlačiti takozvanu implementaciju presude "Sejdić i Finci". Pri tome ni sam posao dogovaranja preostalog krupnog detalja nije im tegoban. Čas se sastanu u Sarajevu, čas u Mostaru i Banjaluci, čas odu do Brisela. Potpišu principe, vrate se u BiH, održe još koji krug bilateralnih i multilateralnih konsultacija. Potom odlete do Budimpešte gdje evropskom komesaru za proširenje Štefanu Fileu pokvare dnevni raspored jer je već bio na sastanku državnika drugih zemalja. Iz prijestolnice Mađarske horski poruče da su "iskazali konstruktivan pristup", pa nazad u Sarajevo, gdje počnu osporavati principe koje su ranije potpisali u Briselu. Da ne bi uništili "integritet pregovaračkog procesa" javnosti ne saopštavaju detalje nedogovorenog. Umjesto toga, uspiju se dogovoriti jedino o novoj destinaciji na kojoj će održati narednu rundu pregovora. Tako dođoše i do Praga. Lijep je to grad, nije ni skup, pa članovi stranačkih delegacija neće morati posezati u vlastite džepove kako bi si priuštili neku kupovinu ili obilazak znamenitosti jer su im obezbijeđene i dnevnice i putni troškovi.
Kao i u slučaju ranijih izleta po inostranstvu, stranački funkcioneri avionske karte, hotelski smještaj i ostale troškove neće finansirati novcem od svojih plata. Baš zato je čudan i nepotreban potez zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma bh. parlamenta Milorada Živkovića (SNSD) koji odbija dati saglasnost da se iz budžeta ove institucije plate putni troškovi Mladenu Bosiću i Šefiku Džaferoviću, koji u Pragu brane stranačke boje SDS-a i SDA. Nepotrebna je i Bosićeva ljutnja na Živkovića i tvrdnja da će funkcionerima dva HDZ-a Draganu Čoviću, Borjani Krišto i Martinu Ragužu sve troškove za dvodnevni samit u Pragu snositi Dom naroda. Živkovićevo nećkanje i sukob SNSD-a i SDS-a, uzrokovan približavanjem opštih izbora, nemaju baš nikakve veze sa štednjom budžetskog novca. Dokazuje to i Džaferović koji kaže da će, bez obzira na Živkovićevu zabranu, njegov put u Češku biti plaćen novcem Kluba poslanika SDA u državnom parlamentu. Odakle se finansiraju stranački klubovi? Iz budžeta institucija. A sve institucije vlasti na različitim nivoima imaju bar po jednog stranačkog zvaničnika koji je zbog slučaja "Sejdić i Finci" morao putovati na važne sastanke po BiH ili po gradovima EU.
Živkovićev "veto" apsurdan je i zato što na mjere štednje pozivaju iz parlamenta BiH, institucije koja je u cijeloj regiji sinonim rastrošnosti i materijalnog blagostanja izabranih funkcionera koje prati njihov minimalan rad. Koliko državni parlamentarci sami vode računa o štedljivosti dovoljno se prisjetiti da je zajednički kolegij oba doma nedavno morao apelovati na poslanike i delegate da svoja putovanja po inostranstvu svedu na razumnu mjeru jer stalnim izbivanjem otežavaju funkcionisanje ove institucije. Putovali su državni poslanici u ovoj godini od nemila do nedraga, od Azerbejdžana do Ekvadora. U ovoj južnoameričkoj državi u martu su na šestodnevnom izletu bili Drago Kalabić, Mato Franjičević i Nermina Ćemalović. Glavna debata na sastanku vođena je o temi "Dobar život - novi pristupi, nova rješenja". Naši ravnopravno konstitutivno zastupljeni poslanici, s mjesečnim primanjima i od 7.000 KM, mogli su iz vlastitog iskustva u Ekvadoru govoriti šta je lagodan život i kako ga dodatno začiniti.
Po povratku u Parlamentarnu skupštinu BiH mogu, a ne moraju, podnijeti izvještaj kud su sve hodali i šta su uradili. Ne moraju ni u samom parlamentu ništa raditi jer svi čekaju da lideri dogovore paket amandmana na Ustav BiH i Izborni zakon u skladu s presudom "Sejdić i Finci" koje bi zakonodavno tijelo moralo i usvojiti. Ako te amandmane parlamentarci ne dobiju na sto ni iduće godine, ne trebaju brinuti jer su za svoja putovanja u inostranstvu i po BiH planirali skromnih 800.000 KM.