Teško, zaista je teško, shvatiti politiku sarajevskih krugova po kojoj su oni vrhovni tumači i zaštitnici suverenosti države BiH i niko drugi nema moralno, političko niti bilo koje ovozemaljsko pravo da to dovodi u pitanje, dok na drugoj strani upravo ti zaštitnici tako olako gaze tu državnu suverenost. I nigdje se ta šizofrena politika ne manifestuje kao na primjeru Suda BiH.
Taj sudski sistem skrpljen po idejama međunarodnih činovnika postavljenih od strane donatora, koji su u njega upumpali milione dolara, može se najjednostavnije opisati kao konfuzan i nefunkcionalan, od kojeg opipljivo najveću korist imaju strane sudije i tužioci koji rade u njemu i međunarodni upravitelji u BiH.
Krenimo redom. Sud BiH je opravdano osnovan još 2000. godine da procesuira najteže slučajeve ratnih zločina, odnosno da se u Sarajevu napravi "mini Hag", u kojem bi bili angažovani domaći i međunarodni pravni stručnjaci i koji bi u godinama nakon zatvaranja Haškog tribunala nastavili istraživati ratne zločine i zločince u BiH.
I sve bi bilo u redu da pojedini frustrirani strani činovnici nisu poželjeli da od tog suda naprave nešto kao vrhovni sud ili ko zna šta, preko kojeg bi polulegalno kreirali određene društvene i političke pojave i tokove...
Tri godine nakon osnivanja Suda BiH tadašnji visoki predstavnik Pedi Ešdaun donio je odluku o osnivanju Posebnog odjela za organizovani, privredni kriminal i korupciju. Navrat-nanos, mimo svih zakonskih procedura, u taj odjel su odmah dovedeni međunarodni tužioci, a naknadno je osnivano još nekih institucija na državnom nivou kao podrška tom odjeljenju.
Krenuli su procesi uglavnom protiv političara. Njihovi rezultati uglavnom su svima poznati, a radi se o slučajevima Mirka Šarovića, Dragana Čovića (koji se još povlači po Kantonalnom sudu), Mladena Ivanića i mnoštva drugih.
Vremenom se Sud BiH sve manje bavio ratnim zločinima, a sve više politički osjetljivim procesima dirigovanim iz raznoraznih centara strateški raspoređenih oko i u OHR-u. Statistički gledano više predmeta ratnih zločina su procesuirali opštinski sudovi u Republici Srskoj i kantonalni sudovi u Federaciji BiH od Suda BiH.
Opet, vremenom su u taj odjel za organizovani, privredni kriminal i korupciju uvođeni i domaći tužioci kako bi se dao nekakav legitimitet tim procesima, a i izrađen je i Strateški izlazni plan, prema kojem su upravo "osnivači" predvidjeli da od januara 2010. godine u tom odjelu rade samo domaći tužioci. Trenutno u njemu radi šest domaćih i četiri međunarodna tužioca, od kojih je jedan šef, Dru Angel.
Ovaj kratki istorijski pregled osnivanja i rada Suda BiH bio je uvod da bi se lakše razumjela odluka Savjeta ministara o produženju mandata međunarodnim sudijama i tužiocima do 2012. godine. Prema toj odluci, produžen je mandat za sudije u Apelacionom odjelu za ratne zločine Suda BiH, te tužiocima iz Odjela za ratne zločine državnog tužilaštva. Što će reći da će svi stranci koji rade u famoznom Angelovom odjelu, na koji ni glavni tužilac Milorad Barašin nema nikakav uticaj, morati da pakuju kofere ako odluka bude potvrđena u parlamentu BiH.
To je bio i povod zašto se oglasio zamjenik visokog predstavnika Rafi Gregorijan izražavajući zabrinutost odlukom da se ne produži mandat međunarodnih sudija i tužilaca koji rade na predmetima terorizma, organizovanog kriminala i korupcije.
"Ova odluka pokazuje da je Savjet ministara podlegao političkom pritisku koji vodi ograničenju efikasnosti pravosudnog sistema BiH. Objašnjenje kako su troškovi prevođenja za ljude koji rade na predmetima terorizma, organizovanog kriminala i korupcije previsoki je smišljena varka. S obzirom na to da se takvi troškovi izmiruju iz međunarodnih donacija, javnost zna koji su stvarni razlozi ove odluke", ogorčen je Gregorijan.
Njegov stav se u potpunosti poklapa sa stavom koji redom iznose bošnjačke političke partije tvrdnjom da se radi o pokušaju "rušenja države", te da će ona ozbiljno unazaditi nastojanja da se izgradi vladavina zakona, predmeti u postupku navodno će morat biti obustavljeni i pokrenuti ispočetka, uz ogroman trošak, doći će i do velikog gomilanja predmeta jer nema novca za obučavanje, provjeru i zapošljavanje domaćeg osoblja koje bi zamijenilo sve međunarodne sudije i tužioce koji odlaze.
Ujedno kako u Sarajevu tako i u OHR-u u potpunosti ignorišu obrazloženja predstavnika iz Republike Srpske da je prisustvo stranih sudija i tužilaca neprimjereno jednoj suverenoj, demokratskoj i evropskoj državi. I ko je onda ovdje lud, a ko normalan? Ko ruši, a ko brani suverenitet BiH?
Stav OHR-u je baziran na temelju zajedničke inicijative predsjednice Suda BiH Meddžide Kreso, glavnog tužioca Milorada Barašina i predsjednik VSTS-a Milorada Novkovića, koji su tamo negdje 2007. godine uputili zajednički apel za produženje mandata međunarodnih zvaničnika i nakon 2009. godine.
Bolje upućeni u dešavanja u i oko Suda BiH tvrde da je Novković svoj potpis na taj apel naplatio tako što su ga Kreso i sarajevske kolege "podržale" oko izbora u Komisiju za polaganje pravosudnog ispita, dok je Barašin to uradio da se, kako se kasnije pravdao bližnjima, ne zamjera nikom u Sarajevu.
Istina, ne može niti treba da se osporava i značajna pozitivna uloga koju su imale međunarodne sudije i tužioci od osnivanja Suda BiH dosad, jer dobar dio njih je prenio i ugradio korisne standarde.
Ali vrijeme je da se otvoreno, domaćinski kaže: "Hvala vam, vjerujte, možemo dalje sami." A upravo ovu rečenicu ne žele izgovoriti bošnjački politički prvaci jer time na najlakši način izbjegavaju da prihvate svoj dio odgovornosti koji imaju prema ovoj državi.