U svega dva dana desila su se dva značajna događaja za budućnost BiH. Presuda Međunarodnog suda pravde po tužbi BiH protiv Srbije i Crne Gore i jučerašnja odluka Vijeća za implementaciju mira (PIC) kojom je mandat OHRa sa sadašnjim ovlaštenjima u BiH produžen za godinu.
Stoga ćemo ovih dana bez ikakve dvojbe čitati komentare i analize o tome da je međunarodna zajednica u slučaju dvije odluke o BiH još jednom sve stavila na vagu, pa odvagala da nijedna od `strana` ne bude zadovoljna, ali ni previše destruktivno raspoložena. Mnogi će ocijeniti da je stoga što su Bošnjaci i donekle Hrvati razočarani predusom Suda pravde, jer Srbija nije proglašena krivom za genocid, međunarodna zajednica, da Srbi ne bi previše likovali, ostavila OHR još godinu u BiH, što nikako nisu željeli. Iako ove dvije odluke i nemaju baš mnogo veze jedna s drugom, zaključiće da je međunarodna vaga ponovo odvagala. Kada uz ovakva promišljanja dodamo i izjave mnogih građana, pa i pravnih eksperata, kako su apsolutno očekivali oslobađajuću presudu za Srbiju, `s obzirom da Srbija gubi Kosovo`, zagovornici tvrdnje da više nema prava i pravde, jer je sve politika - opet će doći na svoje.
Uoči jučerašnje odluke PIC-a naši su se političari mjesecima takmičili koji će izložiti jasnije argumente za i protiv o(p)stanka OHR-a. Naravno, u zavisnosti iz kojeg su entiteta argumenti dolazili. Političari iz RS, povodeći se lošim iskustvima iz prošlosti kada je OHR najviše `glava skinuo` u ovom entitetu, željeli su što prije ugledati leđa visokom predstavniku. Ali, ako već institucija visokog predstavnika mora ostati, poručivali su, onda neka to bude Kristijan Švarc-Šiling, koji u proteklih desetak mjeseci nijednom nije iskoristio svoja bonska ovlaštenja. Političari iz Federacije na to su odgovarali da je više vremena proveo spavajući (u doslovnom smislu riječi) nego radeći i da nije koristio bonska ovlaštenja i onda kada je morao.
I jedni i drugi su se nadmetali da dokažu da su veći reformatori i da kao takvi mogu preuzeti sudbinu države u svoje ruke. Samo što bi `federalci` da političari iz RS nikada nemaju svoj stav o pitanjima od značaja za državu i RS, a ovi drugi bi da o mnogim stvarima odlučuju bez uplitanja države, `jer ne mora se Sarajevo u sve miješati`. I tako ukrug i Jovo nanovo. Za sve to vrijeme reforme neophodne za hvatanje zadnjeg voza prema Evropi napredovale su jedan korak naprijed, dva nazad. O formiranju vlasti da i ne govorimo.
Šta onda očekivana i najavljivana odluka PIC-a može donijeti ili odnijeti građanima BiH? Toliko im je toga već odneseno da se novih cunamija ne moraju plašiti. Donijeti takođe neće ništa. Ali, političari napokon moraju prikočiti i odbaciti retoriku kojom su (pogotovo pojedinci) međusobno hranili jedni druge i jačali politički uticaj u narodu. Republike Srpske neće nestati, ali neće biti ni referenduma o otcjepljenju. OHR će ostati još najmanje godinu. A reforma policije mora biti provedena i institucije države ojačane, ili će u protivnom BiH zaista ostati tamni vilajet. To su glavne poruke međunarodne zajednice koje naši političari neokrznuti ignorišu, ne obazirući se na kolateralnu štetu (građane). U bilo kojem razvoju događaja njihov se životni standard neće brzo promijeniti. Ali i oni bi, takvi kakvi jesu, morali konačno pokazati malo solidarnosti za građane od čijih glasova i para tako dobro žive.