Bošnjačke stranke su pronašle efikasan mehanizam za stalno odlaganje rješavanja ključnih problema u Bosni i Hercegovini.
Tako su simpatizeri "građanske" države u svjetlu aktuelnih dilema oko provođenja presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu "Sejdić i Finci" predložili ustavnu reformu uvođenjem četvrtog člana Predsjedništva i četvrtog kluba u Domu naroda parlamenta Bosne i Hercegovine. Prema tom prijedlogu novo funkcionisanje države isljučivalo bi entitetsko glasanje. Namjere koje se kriju iza takve inicijative su jasne i nemaju posebne veze sa slučajem "Sejdić i Finci".
Nije presuda iz Strazbura vezana za ostvarivanje nečijih unitarističkih političkih ciljeva i majorizacije drugih, već ostvarivanje prava manjina na koja se Bosna i Hercegovina obavezala postajući 2002. godine članica Savjeta Evrope. Uključujući se u evropski parlament BiH je prihvatila Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i zato presudu iz Strazbura treba sprovesti. Ali ne naravno po prijedlogu koji narušava osnovne principe funkcionisanja države.
Presuda Suda u Strazburu nema naime cilj da oslabi konstitutivnost tri naroda, niti da smanji entitetska prava, već da uspostavi sistem ostvarivanja prava etničkih manjina. To je nešto sasvim drugo od onog što nudi Stranka za BiH banalizovanjem presude i formalnim povećanjem broja članova Predsjedništva i klubova poslanika u Domu naroda. Iz takvog prijedloga proizilazi da su stvari postavljene na glavu i da je bitnija forma od sadržaja.
U postojećim okolnostima razumno i prihvatljivo rješenje je da se jedan član Predsjedništva BiH bira iz Republike Srpske, a dva iz Federacije, bez uslovljavanja etničkom pripadnošću. Svojevremeno je ovakav prijedlog Venecijanska komisija ocijenila racionalnim i vidnim napretkom u odnosu na postojeće ustavno rješenje. Nema razloga za drugačije mišljenje, jer se na taj način ne isključuju ničija prava.
Slično rješenje moguće je ponuditi i za Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH, ali naravno bez ukidanja entitetskog glasanja. Bolna tačka bošnjačkog političkog establišmenta entitetsko glasanje biće i ubuduće instrument parlamentarnog odlučivanja. Prijedlog Stranke za BiH je na tragu narušavanja ustavnog balansa i protivan nedavnoj odluci Ustavnog suda BiH.
Neshvatljiva je upornost s kojom bošnjački političari pokreću pitanje ukidanja entitetskog glasanja, čak i sada kada je Ustavni sud BiH potvrdio da je riječ o ustavnoj kategoriji. Bilo kakva promjena Ustava BiH koja je u skladu s presudom Suda za ljudska prava ne smije biti na uštrb prava konstitutivnih naroda.
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, u BiH je bilo 15 nacionalnih manjina. Koliko ih je sada nakon što je zemlja skoro dvije decenije bez popisa stanovništva i nakon svih dešavanja u proteklom vremenu, teško je reći. U BiH ne postoje validni podaci o broju i strukturi "ostalih", niti instrumenti dokazivanja manjinske pripadnosti.
Shodno tome u praksi su sasvim moguće zloupotrebe. Otud smo blizu vjerovanja da bi "ostali" mogli biti predstavnici jednog od konstitutivnih naroda. Recimo, Bošnjaci. A onda je to nešto sasvim drugo, nimalo bezazleno.