Kolumne

Igre na ivici noža

Igre na ivici noža
Foto: N.N. | Igre na ivici noža
Dinko Osmančević

Da li mir može i smije da ima alternativu? Da li nam je pamet toliko kratka da ne znamo šta sa sobom nosi rat? Ili su ratne trube koje se sve češće čuju samo politička igra onih koji bi po svaku cijenu da ostanu i opstanu na vlasti, a kako to tvrde pojedini novinari i analitičari?

Možda sve to i jeste jedna politička igra, ali moramo imati na umu da pištolj koji se pojavi u prvom činu drame, u zadnjem mora da opali.

A naša drama prilično liči na jedan opasan rijaliti šou program, u kome glavni likovi suviše često koriste zapaljivu retoriku i mašu raznim oružjem.

Možda je njihova igra dobro uigrana, kako bi u jednoj zajedničkoj igranci, kad već građanima ne mogu ponuditi život dostojan čovjeka, izvršili nacionalnu homogenizaciju svojih plemena, pred izbore naredne godine, i na taj način obezbijedili produženje svoje vladavine. 

Po toj shemi, nakon izbora, odvrnuće se ventil da pritisak popusti i ništa se dramatično neće dogoditi. Niti će Republika Srpska postati nezavisna, niti će neko ukinuti entitete. A o lošem životu, pukom preživljavanju i masovnom odlasku mladih, i ne samo njih, niko više neće ni govoriti. (Ćuti, važno je da se ne puca.)

Igranku možemo posmatrati i u regionalnim okvirima, u cilju upravljanja krizama i izvlačenja određenih  koristi. Srbija će, recimo, postavljati paralelu između Kosova i Republike Srpske, da bi se što bolje pozicionirala pred nastavak pregovora o normalizaciji između Beograda i Prištine, koji nužno moraju uslijediti. 

Treći uzrok podizanja tenzija, po mom mišljenju, je najvjerovatniji, a to je ukopavanje u maksimalističke rovove zbog eventualne revizije Izbornog zakona, što bi se trebalo desiti do kraja godine, pri čemu sve strane nastoje da postignu maksimalnu udaljenost radi što većeg prostora za manevrisanje. I upravo s tim u vezi može postojati strah kod nacionalnih vođa da ih Zapad više ne želi za glavne igrače i da će im potražiti zamjene. 

Jedan moj aforizam kaže da Balkan jeste bure baruta, ali da su detonatore oduvijek držali oni koji su daleko od Balkana. 

I zaista, osamdesetih godina prošlog vijeka međunarodni faktor je podržao sve novoustoličene nacionalne lidere u rušenju jedne velike zajednice, Jugoslavije, koja je tada gajila vrijednosti kojima već tri decenije stremi Evropska unija.

Moguće je da daj isti faktor sada želi da odbaci takve i slične igrače i da dovede svježu krv, koja bi mogla povući Bosnu i Hercegovinu iz žabokrečine apatije i pokrenuti stvari sa mrtve tačke, te vremenom zaustaviti egzodus prema Njemačkoj, Austriji i drugim razvijenim zemljama Evropske unije. Da se razumijemo, ovakvo stanje dobrovoljnog danka u krvi Zapadu sigurno odgovara, ali im ne odgovara kolaps i nestabilnost na Balkanu. 

Mislim da se nacionalni lideri u BiH upravo spremaju za ovaj scenario, u želji da natjeraju ili barem privole međunarodnu zajednicu da ih ugradi u njihove buduće planove.

Naravno, ovo su samo moja razmišljanja i pretpostavka, a ono što me posebno frustrira je ćutnja većine intelektualaca i analitičara u trenutku kada se opasno zvecka oružjem. A, možda me i ne čudi. Svrstavanje uz određenu politiku intelektualcima svakako je mnogo isplativije od kritičkog razmišljanja koje bi moglo razljutiti vođe.

Plastičan primjer ovoga o čemu govorim svakako je Nenad Kecmanović, nekadašnji reformista, demokrata, u ratu član Predsjedništva BiH (tada nazivan Alijinim Srbinom), a danas savjetnik srpskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Jednom riječju, kameleon!

Treba imati na umu da zapaljiva retorika i podizanje tenzija ništa dobro nam neće donijeti. U okolini Zenice ovih dana zbog nacionalne netrpeljivosti nastradali su spomenici na srpskom, pravoslavnom groblju.

Takvih vandalizama bilo je na svim stranama, bilo je i gorih, pa ipak, na vrijeme treba snižavati strasti i to mnogo snažnijije i odlučnije, dok incidenti ne postanu mnogo ozbiljniji.

Rat nije pejntbol. Umjesto boje, on ostavlja krvave tragove, to svi moramo znati.

(Autor je satiričar)

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije