Stvarno mi nije jasno zašto se u javnosti dižu tenzije zbog mogućnosti raspada federalne platformaške vlasti države jer, eto, Zlatko Lagumdžija i Sulejman Tihić ne mogu da se dogovore o podršci budžetu zajedničkih institucija za tekuću godinu.
Kao, sve ode do đavola i država i entiteti, a od deset kantona ostaće samo tri-četiri ako budžet ne bude veći ili manji za 50 ili 100 miliona maraka.
U svakoj političkoj raspravi, pa tako bi trebalo valjda biti i u ovdašnjoj, o budžetskom okviru u vlasti koju sačinjava više stranaka potpuno je prirodno da nemaju svi isto mišljenje niti treba da ga imaju.
Tako je bilo svih ovih poslijeratnih godina pa zašto bi ovogodišnja bila izuzetak.
Prošle godine budžet je usvojen 30. ili 31. decembra pa ako procedura za ovaj bude završena i do juna nije li to vidljiv, ogroman napredak od šest mjeseci, kako to vole da istaknu strani činovnici.
Vidjećemo, biće bar pet-šest saopštenja od Evropske komisije, preko OHR-a i američke ambasade pa sve do MMF-a i Svjetske banke koji će pohvaliti usvajanje bužeta i potvrditi "pozitivne iskorake".
Pojedine takozvane državotvorne stranke, poput Tihićeve SDA, a nekada je to voljela da radi Stranka za BiH Harisa Silajdžića, koju su Bošnjaci gotovo izbrisali s političke scene, to uvijek iskoriste da pokušaju pokupiti nekoliko jeftinih predizbornih poena na priči o presudnoj odbrani vitalnih interesa BiH, jer lokalni izbori su gotovo na pragu.
Ministar Sadik Ahmetović sigurno bi volio da mu je ovogodišnja kasa veća za pet-šest miliona koje bi mogao da usmjerava po stranačkoj potrebi...
I finansijski "pit bul" SDA Fuad Kasumović već godinama ništa drugo i ne radi već čuči ispred gotovo svake budžetske stavke stranačkih kolega pa žestoko zalaje na svakog ko pokuša da je smanji.
Nikola Špirić mu je omiljena meta pa ministar finansija mora dobro da čuva leđa ovih dana od mogućih iznenadnih ujeda.
Primjer je Špirićeva tvrdnja da nema novca za bivše vojnike jer je nemoralno da ljudi u punoj snazi budu doživotno plaćani iz budžeta. To što je SDA ranijih godina isforsirala famozni zakon o pravima pripadnika Oružanih snaga da sa 35 godina idu u prijevremenu penziju, u kojoj će primati od 500 do 600 maraka sve do one redovne, starosne penzije, na koju stiču pravo sa 65 godina života, ne daje pravo Kasumoviću da sve ostale aktere priče o budžetu pravi nepismenima i neznalicama.
Ono što ovogodišnjoj raspravi o budžetu daje posebnu, zanimljivu notu je ponašanje hrvatskog člana Predsjedništva Željka Komšića, koji još nije siguran kako će glasati u petak na sjednici o budžetu.
Bude li protiv, direktno će se suprotstaviti jednoglasnoj odluci Predsjedništva SDP-a, donesenoj na sjednici kojoj je i on prisustvovao, da budžet mora biti usvojen. Sa druge strane, ako glasa za njega ispašće politički neozbiljan jer je upravo pred tu sjednicu izjavljivao kako mu ne pada na pamet da glasa za budžetski okvir koji je protiv interesa države.
Iz ovakvog ćorsokaka pokušava se izvaditi pismima Ministarstvu finasija da mu se daju čvrste garancije da će smanjenje plata osjetiti i izabrani funkcioneri, a ne samo niži funkcioneri iako je sasvim jasno da će plate biti manje svima, te da Ustav s tim nema puno veze, a eventualnu garanciju za njegovu promjenu ne može dobiti ni od američkog predsjednika Baraka Obame.
Što će reći da će Komšić, mada se s njim nikad ne zna, najvjerovatnije glasati za Prijedlog budžeta, a garancije u vezi s platama i Ustavom su unutarstranačko poigravanje sa živcima Zlatka Lagumdžije.
Pravi test platformaške vlasti u Federaciji su lokalni izbori, a ne priča o budžetu ili zakonu o policiji. To su usputne dnevnopolitičke teme. Preživi li koalicija SDP - SDA oktobar, vladaće sa više ili manje trzavica sve do kraja mandata
Tvrdnje da se federalna platforma može raspasti zbog bh. budžeta, bez obzira na izričit stav SDA da ga neće podržati, su više želja opozicije nego realnost. Igre u vezi s budžetom u svojoj suštini definišu način na koji će i u narednom periodu funkcionisati osovina Lagumdžija - Tihić u borbi za naklonost bošnjačkog biračkog tijela.
Pravi test platformaške vlasti u Federaciji su lokalni izbori, a ne priča o budžetu ili zakonu o policiji. To su samo usputne dnevnopolitičke teme. Preživi li koalicija SDP-a i SDA oktobar, vladaće s više ili manje trzavica sve do kraja mandata.
Potvrđuju to i izjave koje posljednjih dana daje Sulejman Tihić, tvrdeći kako su u SDA, godinu dana od uspostavljanja platforme, razočarani odnosom sa SDP-om, te da su, kako je vrijeme prolazilo, uvidjeli, eto, da SDP nema kapacitet, a sve važne odluke donose u stranci, upravo onako kako su nekada radili u komitetu.
"SDP javno pokušava da preuzme nadzor nad policijom, financijama i Javnim TV servisom. Vlada je dosad postavila mnoge kadrove na mjesta za koje nisu kompetentni i koji nemaju nikakvog iskustva. Ni meni nije jasno zašto su smijenjeni neki ljudi koji su radili dobro, ali to je politički dogovor stranaka koje su sada u vlasti", tvrdi Tihić, uvlačeći u čitavu igru i hrvatske stranke pričom kako je, eto, SDA bila da dva HDZ-a budu dio vlasti ali nisu mogli da se odupru tom naletu SDP-ove političke multietničnosti.
Odnos i ponašanje SDA prema SDP-u, tačnije taj svojevrsni politički kurvaluk, se u suštini nimalo nisu promijenili posljednjih desetak godina od kada su primorani da prave "nacionalnu" koliciju, bilo sa Strankom za BiH ili SDP-om.
Da se radi o principu davno je trebalo da odu u opoziciju.