Nepravdom isfrustrirani građani uspjeli su uličnim protestima smijeniti četiri vlade kantona u FBiH.
Ministre i premijere na ostavke nije primoralo puko izražavanje nezadovoljstva, u povlačenju s funkcija pomogli su im i "spontano organizovani" piromani, koji su za dva-tri sata uspjeli zapaliti sjedišta pet kantonalnih vlada, Predsjedništva BiH i nekoliko opština. Piromanima su opet pomogli policajci, kojima nije imao ko narediti da rade svoj posao očuvanja javnog reda i mira i čuvanja institucija države. Iako smijenjeni, funkcioneri u kantonima moraju nastaviti (ne) raditi sve dok skupštine ne izaberu njihove zamjene. Zakoni kažu da se nove vlade moraju imenovati u roku od 60 dana, ali je već sad jasno da će ovo biti još jedna zakonska odredba u BiH koja je i napisana samo da bi se kršila. Stranke čiji su kadrovi vodili otjerane ministre i premijere kažu da će čekati prijedloge građana za sastav ekspertskih vlada. Opozicija sa strane likuje, poručujući da se neće miješati u izbor novih funkcionera. A građani okupljeni u plenumima vijećaju usaglašavajući zahtjeve za novu-staru vlast, svoja zasjedanja zatvaraju za medije i ubjeđuju pravosuđe da nema osnova za krivično procesuiranje odgovornih za paljevine i demoliranja državne imovine.
Kako odmiče vrijeme od 7. februara kada je vlast doslovno gorjela, tako građani i vladajuće stranke polako mijenjaju svoje uloge. S plenuma se stidljivo provlače vijesti kako se gladni radnici, penzioneri i aktivisti, koji ih predvode, već međusobno trve o kandidatima za nove ministre i premijere. Favoriti jednih, za druge su prikriveni ratni zločinci. Vidjelo se to kada su Tuzlaci, odnosno grupica njih aktivnih u plenumu, ekonomisticu Svetlanu Cenić navodno predložili za mandatara. Ekspresno su druge struje iz tih istih plenuma podsjetili na njenu "sramnu ulogu u ratu". Onda Cenićku žele za mandatara Vlade Kantona Sarajevo, pa je drugi ne žele... Spominjalo se još kandidata koji bi predvodili ekspertske vlade, ali je za većinu njih nakon plenumskih sesija nađeno previše mana. Previranja među sve malobrojnijim građanima zainteresovanim da sami, prije izbora, odluče ko će rješavati decenijama ignorisane socijalne probleme identična su sukobima među političkim strankama koje nakon izbora pokušavaju za svoje odabrane kadrove prigrabiti što više funkcija.
Previranja među sve malobrojnijim građanima zainteresovanim da sami, prije izbora, odluče ko će rješavati decenijama ignorisane socijalne probleme identična su sukobima među političkim strankama koje nakon izbora pokušavaju za svoje odabrane kadrove prigrabiti što više funkcija
Dok u plenumima traje svojevrsna trgovina idejama i kadrovskim rješenjima, vladajuće stranke, SDA i SDP prije svih, ponašaju se kao netom osnovane nevladine organizacije. Potpuno zatečena količinom bijesa ljudi usmjerenog na sve što simbolizira vlast, ta ista vlast (SDA i SDP) poručuje da podržava izražavanje opravdanog nezadovoljstva gladnih i osuđuje "bahatost institucija vlasti koje ranije nisu započele dijalog sa građanima radi rješavanja nagomilanih problema" (zaključak GO SDA). Čelnici ovih partija bezobrazno zaboraviše da vlast nije tu da bi nešto podržavala, nego je izabrana da stvarne probleme rješava kroz institucije sistema i sve po zakonu. Zaboravili su na svoje obaveze jer ih niko nakon rata na njih nije ni podsjećao. Izbori su uvijek dobijani na istoj ispraznoj priči o očuvanju države, njenoj nedjeljivosti i stremljenju ka EU. Kad bi se vlast formirala, stranke sa sjedištem u Sarajevu jedino svoje "oružje" nisu štedjele u borbi za poziciju prvog među Bošnjacima. Dok su se samo dvojica takmičila za ovu poziciju (Silajdžić i Tihić, Tihić i Lagumdžija) situacija je držana pod kontrolom iako je i tada svako imao svoje demonstrante na ulici. Protestovali su rudari, borci, penzioneri, demolirana zgrada Vlade FBiH, ali je sve rješavano "mirno i dostojanstveno" ulaskom u novi izborni ciklus. Nevolja po kakav-takav sistem vlasti u FBiH došla je uključivanjem Fahrudina Radončića, lidera SBB-a, kao trećeg aktera u trci za bošnjačkog vođu. Godinama naviknute na dvostrani front, u kojem se jasno vidi ko su naši a ko njihovi, SDA i SDP nisu se najbolje "snašli" (omiljeni izraz zamjenika lidera SDA Bakira Izetbegovića) u utakmici u koju je ušao treći igrač. Međusobno nepovjerenje SDA i SDP-a bilo je zamaskirano sklapanjem platforme u FBiH, no brzo je njihov tinjajući animozitet buknuo jer ga je potpirivao trećepridruženi rival Radončić. Platforma pade, SDA je napola izgurana iz vlasti, a naslijedio ju je SBB, čijeg lidera socijaldemokrati postaviše za ministra sigurnosti BiH. Tek kad je njegovim premijerima i ministrima dogorjelo do kabineta, predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija shvatio je da je Radončića imenovao greškom i iz nužde.
Sve njegove, ali i greške ostalih stranaka koje su bar mjesec bile dio vlasti (SSB je među njima takođe), došle su na naplatu u protestima, za koje više nije jednostavno utvrditi čijim su sve dirigentskim palicama usmjeravani. Konačno svođenje računa zbog pokradenih miliona trebalo bi, ipak, obaviti legalnim putem na izborima u oktobru. Tada bi trebalo da se pita i ona ogromna većina koja ni na koji način nije bila uključena u aktuelne demonstracije na ulicama. Zahvaljujući izboru te većine imamo vlast koju sada spaljujemo, a ni oktobarski "plenum" ne obećava mnogo jer u ponudi za zaokruživanje imamo ista politička imena i prezimena. Možda bolja i postoje, ali za njih očigledno nije došlo vrijeme jer nam još nije dovoljno loše.