Mnogi se sigurno sjećaju "Top-liste nadrealista" i jedne od epizoda kada prilikom smjene vlasti bivši ministri nose ćilime, lampe i ostali namještaj uz komentar da su to lično dobili za svog mandata.
Nešto slično ovih dana se dešava sa stanovima koje Vlada FBiH dodjeljuje svojim članovima tokom četvorogodišnjeg mandata. Bivši ministri ne priznaju novu vladu, pa ni njihove odluke, zbog čega tvrde da stanove neće napustiti. Novi se polako spremaju da nakon muke s ulaskom u ministarske kabinete lakše preuzmu i sarajevske adrese stanovanja. Sudeći po tome u kakvim su odnosima bivši i sadašnji ministri, odnosno stranke koje su ih imenovale, biće neophodno prije ulaska u stanove izvršiti dezinfekciju, deratizaciju, dezinsekciju, krečenje i bar presvlačenje namještaja u kadrovskim stanovima.
Vlada FBiH "na lageru" ima 65 službenih stanova, a njih desetak već je "oslobođeno", slijedi "čišćenje". Sve poznata terminologija i rutinske aktivnosti. Vlada Federacije, kao malo koja u svijetu, ima sjedište u dva grada, pa su neka ministarstva u Sarajevu, a neka u Mostaru.
Kad vladajuće stranke nisu već vodile računa o iskustvu ministara i odabiru resora, onda su bar mogle povesti računa o njihovom mjestu prebivališta. Tako su dva nova ministra i bivši stranački portparoli Salmir Kaplan i Damir Mašić mogli nastaviti rad u mjestu prebivališta, pa je Mostarc Kaplan mogao voditi resor obrazovanja i nauke u Mostaru, a Mašić bi resorom kulture i sporta upravljao iz Sarajeva, gdje i živi.
Ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva FBiH Jerko Ivanković Lijanović trebalo bi uskoro da preuzme ključeve službenog stana u Sarajevu, a kancelariju svoje firme i vilu u Širokom Brijegu zamijeniće skromnim kabinetom i stanom u Sarajevu. No, na raspolaganju će ovom sazivu, kao i prethodnom, biti vozni park kako bi obilazili sve dijelove Federacije BiH da se niko ne bi osjećao zapostavljenim ili, ne daj bože, nelegitimnim. Lijanović se sprema i da proda stare automobile ministarstva na čijem je čelu, a poznajući njegove preduzetničke sposobnosti, moguće je da će se on i njegovi prvi saradnici uskoro i službeno voziti u luksuznim mercedesima, jer jedna njegova firma se bavi prodajom i osiguranjem ovih vozila.
Uostalom, "Mercedes" je jedina spona između zaraćenih NS Radom za boljitak i HDZ BiH. Na jednom od stranačkih pregovora u Sarajevu pratioci lidera HDZ BiH Dragana Čovića dovezli su se u mercedesu na čijim je registarskim tablicama pisalo "Auto Lijanovići", firme koja je ovlašteni zastupnik za BiH kompanije "Mercedes Benz" sa sjedištem u Mostaru.
Kad već nije sukob interesa biti na čelu kompanije koja se bavi proizvodnjom i preradom mesa i istovremeno biti ministar poljoprivrede, onda nije sporno ni nabaviti svom ministarstvu automobile iz svoje auto-kuće.
Još jedna sumnja na sukob interesa ovih dana se pojavila u slučaju zakupa zgrade u kojoj je smještena federalna vlada. Poznato je da od 1997. godine Vlada FBiH plaća zakup SDP BiH, ali tek sada je ovaj problem aktuelizovan od kada je na čelu Vlade ezdepeovac Nermin Nikšić. Sličnih sumnji za sukob interesa nije bilo dok je na čelu Vlade FBiH bio Alija Behmen, takođe član SDP-a. Srećom, ovaj ugovor je potpisan jednom za sva vremena, u protivnom bi Nikšić ugovor o zakupu trebalo da potpišE sa svojim stranačkim šefom Zlatkom Lagumdžijom, na osnovu čega bi stranka mjesečno nastavila da ubire 40.000 KM mjesečno. No, kako je bivši federalni premijer Edhem Bičakčić bio vizionar, on je potpisao ugovor koji se ne produžava, nego će, valjda, da važi dok bude Vlade FBiH. Zanimljivo da u ovom slučaju ne važi ni Zakon o javnim nabavkama BiH pa niti se raspisuje javni poziv, niti se prikuplja tenderska dokumentacija, nego ugovor traje dok traje, što bi moglo biti vrlo zanimljivo pravnicima za istraživanje. Moguće da je ovakav vid regulisanja zakupa i dobro rješenje, tu nema ni pakovanja ćilima i lampi, a svako ulaganje u zgradu nije uzaludno jer zna se da ugovor važi zauvijek.
Čudno je, onda, zašto se u institucijama BiH bakću s raspisivanjem tendera za izbor najpovoljnijeg ponuđača za smještaj funkcionera, nabavku automobila, pa i kancelarijskog materijala. Doduše, mnogi u ovim institucijama raduju se tenderima i konkursima jer to znači formiranje komisija, a odgovorne zadatke članovi tih komisija naplate iz budžeta za uloženi trud i naporan rad. Bilo je insinuacija da članovi komisija često imaju ćara i od ponuđača koji ih "u četiri oka" ubijede da je njihova (nemoralna) ponuda najbolja. Tako su nabavljani ćilimi od kojih su ostajale dlačice na cipelama funkcionera, pa je ugovor hitno raskidan i tražen je novi najpovoljniji ponuđač koji ne koristi "čistu runsku vunu". Gdje su završavali nekvalitetni ćilimi može se zaključiti na osnovu skeča iz "Nadrealista" - u kući ionako rijetko ko koristi lakovane cipele na kojima se svaka dlačica vidi.
Da nije samo u institucijama vlasti muka s nekretninama i namještajem svjedoče i primjeri pokleklih bh. firmi koje proizvode namještaj, jer umjesto dugoočekivane plate često radnicima daju trpezarijski sto ili komodu da ih prodaju i preguraju do sljedećeg otpisa robe. Oni su bar sigurni da nisu u sukobu interesa i ako im, iz čiste milostinje, komodu kupe prvi rođaci.