Inauguracija novog, 44. predsjednika Sjedinjenih Država Amerike Baraka Obame je historijski događaj koji budi nadu i ima veliko realno i višestruko simboličko značenje. Zbog toga je njegova inauguracija izazvala toliki interes, pobudila nadu i donijela radost na lica ljudi.
Prvo značenje ovog događaja se sastoji u činjenici da je Obama prvi Afroamerikanac od nastanka Sjedinjenih Država i abolicije ropstva, koji je uspio da bude izabran za predsjednika Amerike. Pokojni Džon Kenedi je bio prvi rimokatolik koji je srušio dotadašnji protestantski monopol na taj položaj, a Obama je prvi "obojeni" Amerikanac koji je srušio monopol bijelaca na taj položaj. Prvi izbor je donio značajne promjene u duhu, strukturi i metodama vođenja američke politike, nadamo se da će taj trend promjena ovaj drugi izbor još produbiti. To je veoma značajna pobjeda načela ravnopravnosti ljudi po rođenju, koje je sastavni dio Deklaracije o neovisnosti Sjedinjenih Država, koje do danas nije bilo i praktično potvrđeno u segmentu pune jednakosti rasa. Sjećamo se građanskog pokreta za jednakost iz šezdesetih godina 20. vijeka i ubojstva Martina Lutera Kinga i sada vidimo da ti napori i žrtva oca rasne i građanske jednakosti nije bila uzalud. Ako je moguće da predstavnik grupe koja se borila za osnovna ljudska prava može da se tako brzo uspne do najviše vlasti u državi, onda je to veoma bitno i budi nadu za cijelo američko društvo.
Drugo, što je značajno u ovoj inauguraciji sastoji se u činjenici da Obama dolazi nakon osam godina vladavine jednog od najgorih predsjednika te države uopće, jednog nesposobnog, bigotnog, duhom siromašnog čovjeka ograničenih političkih i ljudskih horizonata, zarobljenika predrasuda prema ljudima, državama i narodima i da su toga bili svjesni Amerikanci koji su birali čovjeka u svemu suprotnog, ali i onaj koji ga naslijeđuje. Zapravo, ono što je bitno jeste da novi predsjednik dolazi s idejom obnove izvornog smisla i značenja američke demokratije, tj. ideje jednakosti ljudi, nacija, država i potrebe vraćanja Amerike principima morala i humanosti kao načina govora i odnosa, a ne sile kao garantija uspješnosti i prijetnje kao metoda odnosa i jedinog jezika kojim je prethodna administracija govorila sa cijelim svijetom. To što Obama najavljuje kao osnovna načela svoje politike i ponašanja u svijetu je ohrabrujuće za sve narode i zemlje svijeta, a posebno za žrtve dosadašnje arogantne Bušove politike.
Treća značajna stvar s kojom Obama nastupa i koja budi nadu da sve što govori nije samo retorika, je činjenica da on jasno daje do znanja kako je svjestan ogromnih teškoća pred kojima se nalazi njegova administracija. On je svjestan da mu je prethodna administracija ostavila u nasljeđe ogroman teret finansijske krize, gubitka ugleda i povjerenja u svijetu i gubitka povjerenja Amerikanaca u sopstvenu vlast, što je sve bilo proizvod neodgovornog ponašanja države prema njenoj moći u odnosu na vanjski svijet i njene najuže saradnje s najbogatijim slojevima u unutrašnjim odnosima. On je svjestan da filozofija da bogati treba da se još više bogate, što za nužnu posljedicu ima pojavu da siromašni postaju još siromašniji, ne samo da nije zdrava ekonomska politika nego je i nemoralna politika, jer je direktan poziv bogatima da se bogate svim sredstvima, a to u svijetu finansija i baratanja apstraktnim novcem znači špekulantski i na račun ogromnog broja sitnih posjednika imanja, proizvodnih pogona, bankovnih računa i zajmova, koji plaćaju enromne račune bogatih špekulanata. Takva politika bila je istovremeno poziv na enormno trošenje onoga što nije u stvari ni postojalo, što je u Americi zadobilo monstruozne razmjere. Takvo ponašanje onih koji zapravo svojim radom ništa stvarno ne proizvode nikakva ekonomija ne može izdržati i nema tog proizvodnog rada koji će pokriti njihovu sposobnost da troše.
Amerika je u ovom momentu u situaciji koja traži i mirnoću, i pamet i oprez, jer je očito da brzog izlaza iz nastale situacije nema, ali da je bitno otvoriti put iz tog vrzina kola neodgovornosti i toga je Obama, čini se, sasvim svjestan, a to znači mnogo. Dobro izabran put vodi ka rezultatu.
Ono što je za nas bitno, Obama je izložio stav da će Amerika voditi politiku respektiranja prava i interesa svih država, rasa, naroda i ljudi i osiguravati mogućnost sudjelovanja svih naroda i država u rješavanju svih pitanja koja se tiču njihovih interesa i interesa razvijanja dobrih međunarodnih odnosa i politike prava i pravde. Isto tako, njegov stav da nema namjeru da bude lider na temelju moći svoje države i sile kao zadnjeg argumenta u raspravi i razloga donošenja odluka, nego razuma i onog dobrog što može unijeti u naš svijet i njegovo funkcioniranje, veoma mnogo znači za cijeli svijet. Upravo je to za male države i male narode koji trpe nasilja velikih najvažnije. Obećavajuće je da je novi predsjednik Amerike svjestan teškoća i otpora koje će morati savladati u svojoj državi da bi mogao ostvariti navedene ciljeve. U tom smislu možemo se, na temelju onog što Barak Obama najavljuje, nadati mnogo boljim danima. A šta će se stvarno dogoditi i da li smo bili u pravu u svojim nadama, to ćemo imati priliku uskoro da vidimo.