Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Valentin Incko odlučio je na perfidan način začepiti usta onima što godinama gunđaju da se OHR u svom radu vodi čudnim, neprincipijelim i misterioznim kriterijima.
Odgovarajući na pitanje novinara, zašto je pomilovao nekadašnjeg šefa SDS-a Dragana Kalinića i još nekolicinu funkcionera iz RS, Incko je ove sedmice u Banjaluci objasnio da je smijenjene zvaničnike rehabilitirao zato što su oni to tražili od njega. Da bi dokazao da su principi djelovanja Ureda visokog predstavnika potpuno transparentni, napomenuo je da ostale sklonjene političare i direktore nije "oživio" zato što ga oni nisu ni zamolili.
"Neki od njih žele da se vrate u politički život i ako imaju čistu situaciju u proteklim godinama, OHR će im to i omogućiti nakon što sve bude ispitano. Međutim, neki od smijenjenih ne žele da se vrate", poručio je Incko.
Osim Kalinića, kojeg je tadašnji visoki predstavnik s funkcije šefa SDS-a i Narodne skupštine Republike Srpske smijenio 2004. godine, do sada je OHR pomilovao još pedesetak ljudi, od ukupno njih 160, ranije sklonjenih s raznih funkcija i uz različita objašnjenja data javnosti. Stvarni razlozi za smjene bili su i ostali poznati samo kreatorima i potpisnicima odluka o kažnjavanju nekooperativnih i nestašnih.
Kalinićeva smjena prije pet godina obrazložena je navodima i sumnjama da pomaže skrivanje optuženih za ratne zločine, Radovana Karadžića prije svega. Ocijenjeno je to kao nedopustivo kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma. U međuvremenu, bivši predsjednik RS Radovan Karadžić završio je u pritvoru Haškog tribunala. Pošto je OHR zaključio da se Karadžić od prošle godine više ne skriva, Incko je sada odlučio reagovati na novonostale okolnosti. Haški optuženik je tamo gdje mu i jeste mjesto, pa je stoga i Kalinića trebalo vratiti u politički život, jer više nema kome pomagati u bježanju od pravde. Imamo li još na umu Inckovo objašnjene da je Kalinić sam ljubazno tražio da ga se pomiluje, eto razloga da se u dalekoj budućnosti počne vjerovati najavama o novom, potpuno javnom radu OHR-a.
Dok se ove najave o transparentosti ne obistine, ostaće mnogo prostora za različita tumačenja, teorije zavjere i manipulacije. Gdje god je premalo dostupnih činjenica, previše je razloga za spekulacije. Ukoliko je danas za dobijanje oproštaja dovoljno samo reći: "Dobar dan, ja više ne kršim Dejtonski sporazum i rado bih se ponovo bavio politikom", znači li to da je nekad za smjenu bilo dovoljno da neko drugi kaže: "Dobar dan, onaj tamo djeluje antidejtonski i nije mu mjesto na javnoj funkciji"? Ako su svi kažnjeni ravnopravni i kao takvi mogu očekivati milost, zašto je većina njih tek sada saznala da mogu pisati molbu Incku i na nju dobiti pozitivan odgovor? Je li normalno tvrditi da za nečije kažnjavanje više ne postoje razlozi, a istovremeno napominjati da "sam čin rehabilitacije ne utiče na krivično gonjenje smijenjenih i ne dovodi u pitanje validnost prvobitne odluke o sankcionisanju"? Da li je moguće vjerovati u fer igru ako sigurnosne provjere prođu kadrovi koji netom po imenovanju na šefovske pozicije u policijskim agencijama završe u zatvoru zbog opužbi za ratni zločin ili zbog angažmana u zločinačkoj organizaciji? Ove provjere osmislio je i godinama vodio upravo OHR i nikada se nisu osjetili prozvanima zbog napravljenih propusta. Ako je nedostatak relevantnih informacija njihovo objašnjenje za greške zbog kojih švercer drogom ili još nedokazani ratni zločinac može raditi u policiji, opravdano je vjerovati ili bar sumnjati da su neki drugi zbog istih razloga (manjka "pravih" informacija) iz policije otjerani.
S obzirom da su se u nemilosti svih dosadašnjih visokih predstavnika, zavisno od političkog trenutka, nalazili funkcioneri svih nacionalnosti i političkih opredjeljenja, teško je pobrojati sve opravdane i neopravdane optužbe na račun OHR-ove politike smjenjivanja i pomilovanja. Atuelni visoki predstavnik ne krije da će i ubuduće, sve dok ne ode, koristiti bonske ovlasti, bilo da se one manifestiraju prisilnim penzionisanjem nevaljalih ili nametanjem zakona. Kao i do sada, bile bi to "izvanredne mjere koje su neophodne kako bi eliminisale glavne političke prepreke" za funkcionisanje pravne države. Po ovom najnovijem javnom priznanju Ureda visokog predstavnika, ispada da je, na primjer, Kalinić bio politička prepreka za jačanje tadašnje opozicije u RS, a da je sada prikladan igrač, čiji će povratak u političku arenu uplašiti i natjerati vladajući SNSD da bude kooperativniji u komunikaciji s OHR-om. Sve je, dakle, u politici, u političkim prednostima i nedostacima, a pravo i pravda nikoga ne brinu. Incko je sa svojim saradnicima debelo zaštićen i ne mora strahovati da će polagati račune u državi u kojoj je svojim odlukama nekome nepravdeno i protivpravno uskratio pravo na rad. Bonska ovlaštenja amnestirala su ga odgovornosti ako neko od kažnjenih na sudu dokaže da je nepravedno udaljen s funkcije.
Domaći političari istinski strepe jedino od ishoda narednih izbora. Na njihove rezultate mogao bi uticati i najavljeni nastavak pomilovanja i vraćanje preostalih stotinak ranije otpisanih kadrova. U ovoj činjenici krije se glavni razlog zbog kojeg sada mnogi osuđuju nedemokratske metode djelovanja OHR-a. Srećom, još niko ozbiljno ne spominje nadoknadu materijalne štete onim što su sankcionisani na pravdi Boga. Kad domaći sudovi počnu dokazivati koliko je ko zakinut skidanjem sa dobro plaćenih funkcija, unutrašnji dug BiH počeće rasti brzinom svjetlosti. Dužničko ropstvo neće nam nimalo olakšati to što tada nećemo imati ni stranih sudija ni stranih tužilaca, ni bonskih ovlaštenja..