Nekada davno Valentin Incko je možda i bio čovjek koji je bar u svojim izjavama bio dosljedan.
Nekada davno Incko je možda i odavao utisak osobe koja zaista zna šta radi. A onda je jednoga dana došao u Bosnu i Hercegovinu i razbio sve iluzije o sebi. Za kratko vrijeme pokazao je da je principijelan taman koliko i pretili ljudi koji na strogu dijetu kreću svakog sljedećeg ponedjeljka. Austrijski diplomata, za kojeg se pretpostavlja da će biti posljednji visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH, od svog dolaska na čelo OHR-a sablažnjava, a katkad i uveseljava, domaću javnost medijskim istupima u kojima, najblaže rečeno, ima političke zrelosti kao kod djece predškolskog uzrasta.
Tako danas kaže da je BiH zemlja nepreglednih mogućnosti za napredak, jer njeni političari, iako su, navodno, žestoko posvađani, žive za evropsku perspektivu svoje države. Sutradan su ti isti političari Incku oličenje svega nazadnog i destruktivnog, mada se u međuvremenu ništa nije suštinski promijenilo. Kad je pomilovao nekadašnjeg predsjednika Narodne skupštine RS Dragana Kalinića, već sutradan je Incko požurio da bh. građanima objasni kako se poprilično kaje zbog ove odluke koja, kao i većina drugih, i nije bila njegova.
Kao ni njegovi prethodnici, ni Incko nije samostalan u svom radu tokom misije u BiH, jer iznad sebe ima Vijeće za implementaciju mira (PIC), političko tijelo u kojem odlučuju najmoćnije zemlje svijeta. Razlika je u tome što su se raniji visoki predstavnici javno ponašali kao da su smjernice i zaključci PIC-a zapravo njihove odluke i ostavljali su dojam da se baš njih lično pitalo hoće li one biti ovakve ili onakve.
U Inckovom slučaju nema zabluda. On svojim nepromišljenim izjavama prije i poslije održavaja sjednica PIC-a pokazuje da ne zna kakav je omjer političkih snaga unutar BiH, a još manje zna kakvo je raspoloženje među državama koje su mu šefovi i čiju bi politiku ovdje trebalo zagovorati i promovisati. Njegovo ponašanje u slučaju uspostave vlasti u Federaciji BiH sredinom marta ove godine najbolja je ilustracija koliko se loše snalazi u ulozi za koju je plaćen. Apele da vlast mora odražavati većinsku izbornu volju sva tri konstitutivna naroda nastavio je ponavljati čak i nakon što je, po naredbi PIC-a, naravno, suspenzijom odluka Centralne izborne komisije BiH (CIK) u FBiH ostavio u životu vlast koja je ogledalo svega samo ne onoga za što je većina Hrvata glasala na izborima u oktobru prošle godine.
Kao argument u odbrani Inckove loše orijentiranosti može se navesti samo jedna činjenica, a to je da sada unutar PIC-a nema nimalo jedinstva glede budućnosti BiH. Isto tako, ova činjenica ne bi trebalo da mu bude opravdanje da svoj mandat provodi kritikujući domaće političare zbog njihove neodgovornosti i neozbiljnosti iako se i sam identično ponaša. U čemu je razlika između ponašanja lidera SDA i SDP-a, koji vlast u jednom kantonu skroje istjerujući jedan konstitutivni narod iz institucija odlučivanja i Inckove izjave kako "zakonski propisi ne mogu zamijeniti političke pregovore". Sve što, dakle, političari dogovore biće važnije od svega što zakoni nalažu, poručio je tako visoki predstavnik u jeku krize u Srednjobosanskom kantonu. Vladu ovog kantona, imenovanu političkom voljom SDA i SDP-a 10. maja, Incko je poništio dva mjeseca poslije sporne odluke Skupštine SBK - 14. jula. I još sada kaže da je od početka pratio situaciju i negodovao što su hrvatske pobjedničke stranke ostale bez dijela kolača u vladi. Sad mu je, kao, ravnopravnost naroda neosporna svetinja pa stoga staroj kantonalnoj vladi treba omogućiti da radi sve dok Ustavni sud FBiH ne kaže jesu li poslanici imenovanjem nove vlade 10. maja prekršili Ustav i zakon. Funkcioneri SDA i SDP-a na lokalnom nivou nisu baš načisto šta sad da rade sa svojim ministrima u osporenoj vladi i kako da ispoštuju Inckov nalog da bude izvršena primopredaja u kojoj će funkcije preuzeti bivši dužnosnici. Među bivšim funkcionerima SBK je i Salko Selman, a nejasno je da li se Inckovom odlukom nalaže i njegov povratak na mjesto kantonalnog premijera. Teško da i sada u OHR-u nisu posebno mislili na Selmana, kojem su progledali kroz prste zbog sukoba interesa u kojem je bio 17. marta. Tog dana je Selman kao delegat učestvovao u radu sjednice Doma naroda Parlamenta FBiH i glasao za spornu odluku o uspostavi nove vlasti iako je istovremeno bio i predsjednik Vlade SBK.
Nije ovo, nažalost, bio jedini formalno-pravni propust pri izboru Vlade i čelnika FBiH. Svjesni su toga i u OHR-u i u partijama platforme, predvođenim SDP-om i SDA. Ovaj blok stranaka jednako je svjestan i da je suspenzijom Vlade u Travniku lideru SDP-a Zlatku Lagumdžiji jasno poručeno da u pregovorima o imenovanju novog vijeća ministara bude popustljiviji prema predsjedniku HDZ BiH Draganu Čoviću. Izostane li Lagumdžijina koopreativnost u razgovorima o podjeli resora na državnom nivou, moguće je da odluka o poništenju Vlade SBK postane trajna, ali i da OHR odluči da je zapravo greškom bio stavio van snage odluke CIK-a, jer je konačno shvatio kako federalna vlast i nije legalno uspostavljena.
Spremnost na saradnju očekuje se sada i od Čovića, kojeg je PIC pokušao odobrovoljiti više nego kasnom intervencijom u vezi sa Vladom u srednjoj Bosni. Ova igra mrkve i štapa u režiji međunarodne zajednice više je nego javna, stoga je neshvatljiva neozbiljnost Valentina Incka, koji je naivno pokušava predstaviti kao principijelnu borbu stranaca za ravnopravnost bh. naroda. U ispravnost Inckovih ocjena ovdje vjeruje još jedino general Živko Budimir, predsjednik FBiH. Kaže Budimir da je Inckova odluka o poništenju "platformaške" vlade u Travniku "razborita i dobronamjerna". Šteta što nije bio iskren do kraja i što nije rekao da je ova intervencija OHR-a dobra koliko i ona kojom je poništena odluka CIK-a, u kojoj je pisalo da je Budimir, sa dvojicom potpredsjednika FBiH, protivzakonito izabran.