Nastao iz ničega, pojavio se iznebuha - "Insider", još jedan hrvatski vanity magazin. "Playboy" bez seksa, časopis bez mozga, u kojemu se svemu zna cijena, ali nema mjesta da se natenane bilo čemu utvrđuje vrijednost, jer je napravljen kao slikovni katalog zemlje snova koju nastanjuju hrvatski japiji.
Glavni urednik Dražen Lazić napisao je u uvodniku novog luksuznog lista da je do ideje za njegovo pokretanje došao u razgovoru s Aljošom Roksandićem - pričali su kako o stvarima koje ih doista zanimaju, moraju čitati samo u engleskim i američkim magazinima, pa im je palo na um da naprave jedan svoj, a osim s idejom, Aljoša mu je sigurno pomogao reklamama, jer je prvi broj pun oglasa klijenata vodeće slovensko-hrvatske marketinške kuće "Digitel", u kojoj je Roksandić suvlasnik.
Pa što to zanima mlade ljude - pripadnike generacije thirtysomething, da su se tako napregli pa cijeli grad izlijepili osvijetljenim city-lights plakatima na kojima se vidi Goran Ivanišević, zvijezda s naslovne stranice prvoga broja "Insidera"? I zašto Goran?
Ni u doba dok je postizao svoje najbolje turnirske rezultate on nije imao što reći. Fantastično izgleda, u Engleskoj je gej ikona, ali ne zna što bi sa sobom počeo, pa sad igra golf. Ne puši, alkohol ga ne zanima, "najviše se voli doma opuštat, leć u krevet i gledat televiziju". Voli također karte, briškulu i trešetu, a u Splitu sudjeluje na božićnom turniru, gdje je čak pobijedio u paru - valjda je igrao s Aljehinom. Voli kupovati kožnate jakete. Benigan do bola, Goran zaslužuje spomenik u Splitu, kao njegov antinomijski Antinoj. Splićani su lajavi, duhoviti, zajedljivi, zavidljivi, nesolidni, pijandure i pušači, kombinatori i zgubidani koji se najradije vucaraju po birtijama, "s judima". Bundžije, ali vjerni čoporu, odnosno, kako je rekao jedan dobar poznavatelj njihovih osobina, koji kao da je opisivao samoga sebe: "Zajebanti, ali zapravo - konformisti". Zec je, naprotiv, neporočni individualac, koji je postigao sve što je poduzeo, ali mu nedostaje poticaja i inicijative, jer ga pojede idiotska provincijska sredina, a previše je pristojan i ozbiljan dečko da bi se ludirao ili zaista pokušao pretvoriti u bezočno uspješnog građevinskog poduzetnika. Što je onda mlade zagrebačke profesionalce, japije, navelo da ga odaberu za naslovnicu svog programatskog lista, posvećenog stvarima koje ih zaista zanimaju? Izgled. A igra i golf...
Samo nekoliko stranica dalje, novi svijetao lik, na reklami preko dvije strane - dr Ivo Sanader, a zatim, u rubrici koja na tri podjednako velike slike sažima cijelu misao vodilju luksuzne kupusare, prezentiraju se tri ključna lika koji urednike najviše nadahnjuju. Prvi je, neprikosnoven, Ivica Mudrinić, direktor T-HT, prikazan je kao maslinar, dok bere svoj plod na Žutu, otoku koji "nema ni struju, a nekmoli ADSL" (kao Višaninu, dođe mi da kupim vikendicu u Posušju, pa rekreativno uzgajam merino ovce). Manuel Sirotić, antikvar, sve je drugo nego ono što mu prezime sugerira. Vlasnik Fabergeova jaja, jednog od onih koje je snio čuveni moskovski draguljar francuskog podrijetla, neprocjenjive vrijednosti, procijenjeno je u "Insideru" na 100.000 eura. Jaje se lijepo vidi u prvom planu, izoštreno, dok je klinac, onaj siroti Sirotić, zamućen, u drugom, budući da je ovdje naglasak na stvarima, pogotovo ako su veoma skupe. Treći protagonist Aleš Kristančić, slovenski vinar, poslovnjak, markantan tip, slikao se neobuven, s težačkim stopalom i malo natečenim gnjatom u prvom planu. On je specijalni savjetnik časopisa za vinčinu i cigare. U svemu - magazin je u glavne junake pretvorio svoje oglašivače. To je nepobjediva formula, ako se nađe dovoljan broj budala da časopis kupuju - ali malo reklame, kakva "Konzumova" nagradna igra, pa zašto ne, ljudi su ionako siti politike, nasilja, korupcije i strahota pretvorbene ekonomije, koja ti izgleda sasvim drukčije, ako stvari sagledavaš sa druge strane...
Što još ima u "Insideru"? Puno malih vijesti popraćenih slikama srednje veličine. Alain Ducasse otvorio je tri nova restorana u raznim svjetskim metropolama. Otvoreni su se luksuzni hoteli posvuda u svijetu, stigao je novi model Maybacha. Pa još o vinima, tartufima - njih pak nismo nikad štufi - pa opet o vinima, još o vinima (crnim), s detaljima o cijenama, pa o cigarama, zatim o belgijskim vrhunskim chocolatierima, pa trofejnom lovu na oceanske tune, opet o autima, hibridima, onda o raznim Viagrama, o muškim torbama na golim ženskim tijelima, zatim o najskupljim satovima, o Formuli 1 i, na kraju, o špek filekima, tripicama, o čemu piše sportski novinar Ivica Blažičko, kojega je eutanazirani televizijski kritičar Starčević zločesto nazivao: Prasičko. Nisu svi do jednog bezvezni tekstići skinuti s Interneta kao potpisi pod slike raznih skupih stvari i bogatih ljudi, ima tu i jedan pretenciozni esej, koji je napisao dr. Miomir Žužul, na temu: "Kuda ide ovaj svijet?"
Opći pregled globalnih pitanja daje, dakle, bivši Sanaderov ministar i prijatelj, koji se nedavno vratio iz misije UN-a u Gruziji. Ondje su mu pokazali ostatke ruske rakete zemlja-zemlja, pa je on službeno zaključio da se ne može ustanoviti odakle je ispaljena. U "New York Timesu" proglasili su ga potkupljenim diplomatom iz tranzicijskog Trećeg svijeta. Što je najzanimljivije, tekst o stanju svijeta pisan je šesteroručno, pomagala mu je, osim kćeri Tione (Tiona?) žena Ivana, poznata kao vlasnica tvornice čarapa iz jedne davne afere s vojnim liferacijama. Što kažu Žužulovi? Situacija je rovita, kažu, složena, i sve se više usložnjava. No, Hrvatska snažno ide naprijed, izabrana je u Vijeće sigurnosti, pa je "u relativno kratkom vremenu uspjela preći put od nepriznavanja i neprihvaćanja" (iz doba kad je Žužul bio jedan od ključnih ljudi Tuđmanova režima), "do potpunog uvažavanja i uključivanja" (nakon što ga je dr. Ivo izbacio iz Ministarstva vanjskih poslova).
Kakav je, dakle, "Insider"? Za razliku od kultne emisije "Insajder" beogradske televizije B92, koja se hrabro i ekspertno bavi važnim i ružnim suvremenim pojavama, dok se voditelji ne pitaju za cijenu takvog profesionalnog angažmana, "Insider" je mizeran pokušaj domaćih snobova da kreiraju "vašar taština" uz nedostatak elementarnog vizualnog dara potrebnog za procjenu fotografije. Usredotočeni jedino na cijene stvari koje možeš staviti "u se, na se i poda se", loši novinari, urednici nevaljalci, oni, ukratko, nemaju dume - žalosna im majka koja je trošila novac da ih školuje... Bilo kakvi gulamferi iz Beograda napravili bi podjednako vulgaran srpski magazin pun prenemaganja, ali sa stilom, brate, sa stilom.