Regionalna konferencija o financiranju prava iz zdravstvenog, penzionog i osiguranja od nezaposlenosti, održana u četvrtak i petak, 28. i 29. februara, u Sarajevu, je privukla značajnu pažnju medija i organa vlasti iz svih pet zemalja učesnica - Albanije, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Crne Gore i Srbije. Sve zemlje zapadnog Balkana suočavaju se sa izazovima održavanja svojih postojećih modela socijalnog osiguranja, pa ni Bosna i Hercegovina (BiH) nije izuzetak.
Kada se istaknu pozitivne statistike o ekonomskom rastu zemlje, većina ljudi u BiH osjeti određenu frustraciju. Dosta razumljivo. Bez obzira na solidan ekonomski rast u BiH (i drugim dijelovima regije), osjeća se "nedostatak radnih mjesta", posebno u formalnom sektoru. To znači da nema baš mnogo "dobrih" radnih mjesta, gdje se redovno isplaćuju plate i uplaćuju socijalni doprinosi i daje plaćeni odmor i bolovanje. Tako da, iako se možda i ostvaruje sveukupni ekonomski rast u ekonomiji, mnogi se osjećaju isključenim iz njega.
Pored toga što ovo predstavlja problem za obične građane, ovo je problem i za cijelu ekonomiju. S obzirom da se programi prava iz zdravstvenog, penzijskog i osiguranja od nezaposlenosti uglavnom financiraju iz doprinosa na platu zvanično prijavljenih uposlenika, nizak rast zaposlenosti u formalnom sektoru znači da se organi vlasti moraju oslanjati na usku bazu osiguranika za povećanje prihoda za te programe. Posljedica toga su relativno visoke stope doprinosa, koje sa svoje strane, ne stimuliraju formalno zapošljavanje.
To je posebno akutan problem u BiH, s obzirom na značajne budžetske izdatke za niz naknada za posebne kategorije korisnika. Štaviše, starenje stanovništva zemlje će dovesti do dodatnog pritiska, s obzirom da se može očekivati rast penzijskih i zdravstvenih rashoda, takođe uz povećanje stopa zavisnosti. To znači da čak i ako bi siva ekonomija bila eliminirana preko noći, demografska situacija je takva da će se više i više ljudi oslanjati na sve manju bazu onih koji plaćaju doprinose za socijalno osiguranje. To je potencijalno opasno i za građane i za organe vlasti. S jedne strane, građani mogu očekivati samo smanjenje obima/vrijednosti naknada koje primaju; dok se, s druge strane, organi vlasti suočavaju s potencijalno velikim teretom financijskih obaveza - ukoliko ne smanje naknade ili drastično povećaju doprinose.
Iako zastrašujući, ovi problemi nisu nerješivi. Namjera regionalne konferencije je bila da se okupe ključni zvaničnici iz regije, kao i brojni međunarodni eksperti i osoblje Svjetske banke i drugih međunarodnih organizacija za razmjene iskustva najnovijih istraživanja u vezi sa socijalnim osiguranjem i pitanjima financiranja i da pokušaju doći do šireg konsenzusa o reformama potrebnim za financiranje prava iz zdravstvenog, penzijskog i osiguranja od nezaposlenosti, posebno u kontekstu starenja stanovništva. Simbol koji se koristi u kineskom pismu da označi "opasnost" je sastavljen iz dva dijela - od kojih svaki pojedinačno ima odvojeno značenje - a ta značenja su "prijetnja" i "mogućnost". To je upravo i bio duh prezentacija i diskusija tokom konferencije. Iako je većina nas svjesna prijetnji, treba vidjeti kakve su mogućnosti, posebno za BiH?
BiH je primala, a i dalje prima visoke nivoe međunarodne pomoći u ovoj oblasti. U ovom momentu, ni znanje, ni hardver ne predstavljaju ozbiljno ograničenje. Iako su prijetnje i opasnosti realni, oni treba da budu sagledani iz prikladne perspektive. Reforme provedene na brzinu, samo da "zakrpe rupe", koje se sastoje od nepromišljenih izmjena zakona, mogu samo pogoršati stanje, umjesto da ga poprave. S obzirom na sve te faktore, BiH treba pažljivo da razmotri financiranje i obezbjeđenje prava iz zdravstvenog, penzionog i osiguranja od nezaposlenosti i da izvrši procjenu potencijalnih opcija reforme. U BiH jedna od mogućih reformskih opcija bi bila harmonizacija parametara za uplatu doprinosa i obračun penzija između dva entiteta kao i uklanjanje negativnih poticaja koji su ugrađeni u postojeći sistem. Na polju rada, ovo bi moglo podrazumijevati postepeno uklanjanje administrativnih i ekonomskih barijera koje stoje na putu ka otvaranju novih radnih mjesta (uključujući i praksu koja dovodi do zlorabe usluga zavoda za zapošljavanje) dok u zdravstvu, racionalizacija i bolje upravljanje resursima bi, vjerovatno, bili par ključnih faktora.
Efektivno financiranje tih usluga i naknada na način koji vodi ka povoljnim ishodima zapošljavanja, će biti od značaja za ostvarivanje rasta i smanjenje siromaštva i ugroženosti. To će biti značajno za nastavak puta na približavanju EU - čije je članstvo najveći prioritet za sve zemlje u regiji.
Krucijalan faktor koji je potreban je postojanje dovoljno volje za suočavanje s prijetnjama. To ne može učiniti Svjetska banka - mi možemo obezbijediti resurse i znanje, ali krucijalne političko-ekonomske odluke moraju donijeti ljudi u BiH.