Sulejman Tihić uspio je u nakani da se na čelu svoje partije održi još dvije godine.
Mandat mu, formalno, treba da bude produžen na konvenciji Stranke demokratske akcije, zakazanoj za početak februara. S obzirom na to da mu je pošlo za rukom da na stranačkom Predsjedništvu Bakira Izetbegovića, svog najljućeg protivnika u partiji, privoli da se zasad zadovolji funkcijom (tek) zamjenika predsjednika SDA, gotovo je sigurno da će na konvenciji biti odlučeno da Tihić ostaje lider. Lukav i samo naoko tih i dobronamjeran, predsjednik SDA isposlovao je da Glavni odbor pristane da formira izborne liste pa tako na konvenciju ide listić na kojem su on i Izetbegović zajedno. Svi oni što bi rado mijenjali vođu, a nije im zanemarljiv broj, glasom protiv Tihića ujedno bi onemogućili i Izetbegovićev izbor za zamjenika predsjednika SDA umjesto sadašnjeg Asima Sarajlića.
Javnost je mjesecima držana u neizvjesnosti hoće li SDA ove godine imati redovni, šesti po redu kongres, ili će se staro rukovodstvo poslužiti trikovima kako bi još ostalo na pozicijama. Među onima koji su bili protiv održavanja kongresa bio je i Tihić, mada se zaklinje kako njegov motiv nije bio zadržavanje predsjedničkih moći, nego očuvanje države. U govoru članovima Glavnog odbora poručio je da si SDA ne može dopustiti luksuz održavanja izbornog kongresa, kojeg bi pratili unutarstranački sukobi i podjele, u godini u kojoj se sprema reorganizacija Federacije BiH, održavanje popisa stanovništva, promjena Ustava BiH, preuređenje Mostara...
Umjesto da se, dakle, bave sami sobom (pa i kongresom na kojem bi mu Bakir Izetbegović sasvim sigurno bio protukandidat za predsjedničko mjesto), Tihić je zaključio da je važnije fokusirati se na pitanja od značaja za državu. U državne prioritete, tik uz reformu Ustava i preustroj Federacije, uvrstio je i "sprečavanje pokušaja izbacivanja SDA iz vlasti u FBiH i kantonima", te "stavljanje policije i javnih RTV servisa pod političku kontrolu". I tako je uklonjena svaka neizvjesnost. Radi opstanka SDA u vlasti, pardon, radi opstanka države, Glavni odbor prihvatio je konvenciju umjesto kongresa, čime Tihić dobija dodatno vrijeme u fotelji predsjednika. Za to vrijeme, ne desi li se smak svijeta baš na dan konvencije pa spriječi glasanje i izbor rukovodstva, uz predsjednika će kao zamjenik biti Bakir Izetbegović, a ne više poslušni Sarajlić, što novom-starom lideru ne pričinjava veliko zadovoljstvo. Naprotiv.
Godinama poznat po sklapanju dogovora i paketa u kojima više dobija nego što gubi, sada bi Tihić konačno mogao iskusiti gorčinu pravog kompromisa. Zadovoljstvo što je ostao šef partije značajno umanjuje činjenica da za prvog saradnika ima čovjeka koji ga ni do sada, kada nije imao stranačkih funkcija, nije slijepo slušao, a još manje poslušnosti od njega može očekivati u naredne dvije godine. Pravo Bakira Izetbegovića da sam predloži polovinu članstva centralnih organa stranke drugi je razlog zbog kojeg Tihić ne može padati u trans od sreće. Kongres zasad jeste izbjegao, ali će zato svakodnevno u svom zamjeniku od straha vidjeti svog nasljednika na predsjedničkom tronu. Nisu bez razloga oba nakon GO poručila da (još) niko nije pobijedio.
Bio kongres ili konvencija u SDA, politička i ekonomska situacija u Bosni i Hercegovini ne može biti mnogo lošija od sadašnje. Bio šef Sulejman ili Bakir u tekućoj godini nikakve progresivne promjene u državi neće biti napravljene iz prostog razloga što će se i ostale partije isključivo spremati za opšte izbore 2014. godine. SDA se prva pripremila time što je unutarpartijska kongresna trvenja odgodila za postizborno doba i sada može "raditi na očuvanju i razvoju BiH". Čekajući izbore, ezdeaovci lagodno mogu i na nivou BiH i na nivou FBiH zagorčavati život parlamentarnoj većini, jer, iako su u opoziciji, imaju dovoljno ruku da uspore ili stopiraju što požele. Opozicionim političkim blokadama, odnosno odbranom države, kako se to sada zove u SDA, mnogo je lakše ubirati poene kod glasača, nego objašnjavati glasačima zašto ste, kao vlast, i sa crnim đavolom tikve sadili dok ste usvajali sporne zakone.
Mada nema mnogo staža u opoziciji, SDA se do sada u ovoj ulozi odlično snalazila. Sjeća se toga sigurno lider sada vladajuće Socijaldemokratske partije BiH Zlatko Lagumdžija, koji je bijes i ogorčenost Tihića i saradnika osjetio na svojoj koži prije malo duže od deset godina kada su Alijansu za promjene otjerali s vlasti. Nakon nedavnog prekida koalicione ljubavi, u SDA su sada još manje naklonjeni SDP-u pa je realno očekivati još žešću borbu i obračune nego što smo to gledali u vrijeme svrgavanja Alijanse. Sklapanjem primirja između Izetbegovića i Tihića osigurana je stabilnost njihove partije, koja je još ozbiljnija smetnja i prijetnja konkurenciji. Zbog toga u SDP-u nisu ni krili da im je zasmetao ovaj privremeni procvat ljubavi i sloge u SDA. Socijaldemokrate u svom saopštenju za javnost, nakon što je obzanjeno da će umjesto kongresa biti konvencija, osudili su nedostatak demokratičnosti i višak Tihićeve samovolje u stranci. Koliko god da je utemeljena tvrdnja kako produženjem mandata i izbjegavanjem izbornog kongresa lider SDA bježi od moguće negativne ocjene većine, toliko većina ostalih političkih partija nema pravo da im prigovara zbog vladavine jednog lica. Na prethodnom kongresu za predsjednika SDA utrkivala su se tri najjača funkcionera, a na izbornim saborima i kongresima ostalih partija do zadnje sekunde bilo je neizvjesno jedino to koliko će glasova dobiti stari lider, jer protukandidata nije ni bilo.