Klimatske promjene se dešavaju brže nego što smo vjerovali prije samo dvije godine. Nastavljanje dosadašnjim tempom skoro sigurno znači opasne, možda katastrofalne klimatske promjene tokom ovog vijeka, možda čak već 2050. godine. Ovo je najvažniji izazov za ovu generaciju političara.
Vrlo sam zabrinut zbog kopenhaških perspektiva. Trenutno se pregovori nalaze opasno blizu mrtve tačke - a takva mrtva tačka može prerasti u nešto veće od jednostavnog zastoja koji možemo riješiti sljedeće godine. Rizikujemo da se pretvori u gorku propast, možda na osnovu dubokog jaza između razvijenih i zemalja u razvoju. Svijet sebi trenutno ne može priuštiti takav poguban ishod.
Nadam se da ćemo, dok svjetski lideri virkaju preko ivice ambisa u Njujorku i Pitsburgu ove sedmice, združeno zaključiti da moramo imati aktivnu ulogu u vođenju pregovora naprijed.
Sada nije vrijeme da igramo poker. Sada je vrijeme da stavimo ponude na sto, ponude koje će prevazići naša politička ograničenja. To je upravo ono što je Evropa uradila i što će i nastaviti da radi. Dio odgovora leži u tome da uvidimo srž moguće pogodbe koja nam može donijeti uspješan rezultat i mislim da svjetske vođe koje se okupljaju u Njujorku mogu napraviti stvarnu promjenu.
Prvi dio pogodbe se sastoji od toga da sve razvijene zemlje treba da pojasne svoje srednjoročne planove za redukciju emisije štetnih gasova i da pokažu neophodno vođstvo ne samo u skladu s našom odgovornošću za prethodne emisije. Ukoliko želimo postići smanjenje emisije od najmanje 80% do 2050. godine, razvijene zemlje moraju stremiti da dostignu neophodno kolektivno smanjenje od 25 do 40% do 2020. godine. Evropska unija je spremna da poveća smanjenje sa 20% na 30% ukoliko drugi ulože isto truda. Drugo, zemlje u razvoju sada moraju eksplicitno prepoznati da ćemo svi imati važne uloge u pomaganju kako bi im se pomoglo u finansiranju aktivnosti olakšavanja. Naše procjene su da će razvijenim zemljama do 2020. godine trebati otprilike dodatnih 100 milijardi evra godišnje kako bi riješile problem klimatskih promjena. Dio ovih sredstava će finansirati ekonomski napredne zemlje. Najveći udio bi trebalo da dođe sa tržišta ugljika ukoliko imamo hrabrosti da uspostavimo ambicioznu globalnu šemu.
Ali nešto sredstava treba da ide iz javnih prihoda razvijenih zemalja prema zemljama u razvoju, možda između 22 i 50 milijardi evra (30-70 milijardi dolara) godišnje do 2020. godine. Zavisno od ishoda diskusija o podjeli sredstava među zemljama, udio Evropske unije bi mogao ići između 10% i 30%, tj. do 15 milijardi evra (22 milijarde dolara) godišnje. Moraćemo biti spremni da, drugim riječima, napravimo značajan doprinos srednjoročnim planovima ali i da imamo u vidu kratkoročno "početno finansiranje" za zemlje u razvoju u sljedećoj godini ili slično. Radujem se razgovorima s evropskim liderima koje ću imati krajem oktobra.
Dakle, moramo dati signal da smo spremni da razgovaramo o finansijama ove sedmice. Zemlje u razvoju, bar one ekonomski naprednije, moraju biti mnogo jasnije o tome šta su spremne učiniti kako bi smanjile emisije ugljika, kao dio međunarodnog sporazuma. One već uvode domaće mjere za smanjenje emisije ugljika, ali je jasno da te aktivnosti moraju ubrzati - posebno najnaprednije zemlje u razvoju. One razumljivo naglašavaju da je dostupnost sredstava iz bogatih zemalja svijeta preduslov za aktivnosti smanjenja sa njihove strane, kao što je zaista dogovoreno u Baliju. Ali razvijene zemlje neće imati šta finansirati ukoliko ne postoji opredjeljenje za takve aktivnosti.
Imamo manje od 80 kalendarskih dana do sastanka u Kopenhagenu. Nakon sastanka u Bonu prošlog mjeseca urađen je nacrt teksta sa oko 250 stranica, prava riznica opcija, šuma interpunkcijskih znakova. Ukoliko ovo ne riješimo, rizikujemo da to postane najduže i najglobalnije oproštajno pismo u istoriji.
Ova sedmica u Njujorku i Pitsburgu obećava da će biti od centralnog značaja jer će pokazati koliko su svjetski lideri spremni da ulože u ove pregovore i da se potrude da iznađu uspješno rješenje. Izbor je jednostavan: nema novca, nema dogovora.
Kopenhagen je izuzetno važna prilika da se zajedno prebacimo na putanju emisija koje će globalno zagrijavanje držati na ispod dva stepena Celzijusova.
Borba mora početi ove sedmice u Njujorku.