Intervju koji je ambasador Ukrajine u BiH, nj. e. Oleksandr Levčenko dao dnevnom listu "Nezavisne novine" u izdanju od 17. marta i tvrdnje koje je u njemu iznio ne mogu ostati bez adekvatne reakcije.
Taj intervju predstavlja besmisleni niz izmišljotina kijevskih vlasti, izvrtanje činjenica, prećutkivanje istinitog stanja u Ukrajini i velike tragedije ukrajinskog naroda koji je bačen u bezdan građanskog rata od strane kijevskih nacionalista, a u njemu su iznesene i očigledne laži o ulozi Rusije.
Prošlo je više od dvije godine nakon tragičnih događaja na Majdanu u februaru 2014. godine, koji, međutim, kijevske vlasti odbijaju da istraže. Ko je pucao u pripadnike policijskih organa i mirne demonstrante? Ko je kriv za masakr u Domu sindikata u Odesi u maju 2014. godine? Očigledno, Kijev to ne zanima, kao ni katastrofalno stanje privrede države koja je u protekle dvije godine otišla u bankrot.
Naravno, lakše je voditi diskusiju o tobožnjoj "ruskoj agresiji" u Ukrajini, pokušavajući to predstaviti kao izvor svih nesreća u svojoj državi. Kijev već odavno uporno iznosi tvrdnje o nekim "ruskim trupama na istoku Ukrajine". Izvinite, ali mi svi živimo u informacionom društvu i u doba savremenih tehnologija. Gdje su dokazi "ruskog vojnog prisustva" u Ukrajini? Dajte makar jedan dokaz! Bilo je moguće dokaze prikupiti u protekle dvije godine praznih razgovora, zar ne? Ili nema ništa šta bi se moglo naći i jednostavno ne postoji nijedan dokaz, a kijevske vlasti su cijelo vrijeme pričale banalnu neistinu?
Što se tiče Krima, ovo je područje Ruske Federacije. I to je završena priča. U Krimu su bili strogo ispoštovani svi međunarodnopravni standardi. Preporučujemo svima da izdvoje jednu sedmicu i posjete Krim, i da sami procijene kako je poluostrvo u bukvalnom smislu procvalo nakon ponovnog ujedinjenja sa Rusijom.
Ono što je u intervjuu rečeno u vezi sa stanjem ruskog stanovništva i ruskog jezika u Ukrajini mnogo je ozbiljnija stvar.
Moramo konstatovati da je sve što se počelo događati na istoku Ukrajine prije dvije godine bilo direktna reakcija lokalnog stanovništva na upornu težnju nacionalista iz Kijeva da se očisti istok Ukrajine i Krim od etničkih Rusa i onih Ukrajinaca za koje je ruski maternji jezik, a koji tamo čine znatnu većinu stanovništva.
Pojedini kijevski radikali su počeli pričati čak i o stvaranju "koncentracionih logora" za rusko stanovništvo u Ukrajini, radi kontrole "čistoće" i "lojalnosti" novim vlastima. I kako su u takvoj situaciji mogli reagovati državljani Ukrajine - etnički Rusi i Ukrajinci za koje je ruski maternji jezik? Jesu li morali čekati da po njih dođu razuzdane siledžije? I da im se ponovo desi masakr u Odesi i u drugim gradovima Ukrajine? Nipošto. Odgovor je bio u organizaciji samoodbrane. I to je bio jedini način da se brani stanovništvo Donbasa od uništenja od strane nacionalista. Za one koji iskazuju interes za ta dešavanja dobro je poznato da je novi ukrajinski parlament uporno odbijao davanje odgovarajućeg statusa ruskom jeziku, koji znatan dio Ukrajinaca prihvata kao maternji, kršeći osnovna prava svojih građana. Uprkos postojećoj međunarodnoj praksi, zabranjeni su televizijski i radijski programi na ruskom jeziku.
Procjena situacije na istoku Ukrajine kroz princip Lava Trockog "ni rat ni mir" takođe ne odgovara stvarnosti. Posmatračka misija Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju bilježi slučajeve svakodnevnog masovnog granatiranja teritorija koje su pod kontrolom narodne vojske od strane kijevskih naoružanih formacija. Ako ovo nije rat, a šta je onda? Opet laži. Laži, kao i u vezi sa sporazumom iz Minska, gdje je jasno u tačkama propisano ko i šta treba uraditi. Treba li ponovo podsjetiti da je kijevska vlast potpisala taj dokument? I šta su uradili? Tokom dvije godine Kijev uporno odbija da ispoštuje preuzete obaveze da normalizuje odnose s istokom Ukrajine, sa svojim građanima.
Rusija radi sve što zavisi od nje kako bi obezbijedila realizaciju odredbi Minskog sporazuma, koje moraju udariti temelj za osnove prevazilaženja konfliktne situacije u Ukrajini. Upravo na to je usmjeren naš naporni rad sa međunarodnim partnerima, sa Kijevom i dobrovoljcima sa jugoistoka. Izlaz iz velike ljudske tragedije, građanskog i bratoubilačkog rata, u koji je Kijev bacio svoje građane, nalazi se isključivo u oblasti dijaloga, a ne zveckanja oružjem i ratobornih izjava. Rusija ne učestvuje u ukrajinskom konfliktu, ali iskreno želi da pomogne u njegovom savladavanju. I ovim se aktivno bavi s posebnim naglaskom na humanitarnu komponentu.
Očigledno da je ključ za rješenje mnogobrojnih problema ukrajinske države u rukama kijevskih vlasti, u njihovoj sposobnosti da obezbijede normalan i dostojanstven život svojim građanima, da poštuju prava i slobode i da obuzdaju fašističke siledžije koje vrše bezakonje. Uporno širenje izmišljotina o stanju na istoku Ukrajine neće riješiti probleme. Činjenice su, kao što je poznato, neumoljive i one potpuno demantuju stav iznesen u intervjuu od 17. marta.
*Autor je dr Anton Sokolov, pomoćnik ambasadora Ruske Federacije u BiH za odnose s javnošću