Početkom 2013. godine javnost je obaviještena o provali u vilu u kojoj živi najpoznatija jugoslovenska udovica - Jovanka Broz, u ulici na Bulevaru kralja Aleksandra Karađorđevića 75 u Beogradu.
Kako novine pišu, provalnici nisu tražili ni nakit ni novac nego memoare, koje žena bivšeg doživotnog predsjednika Jugosalavije JBT piše svakodnevno, već trideset tri godine. Mnogi se, navodno, plaše njenih memoara. Pa otuda hoće da ih ukradu. Ali, da li ovi memoari zaista postoje i hoće li ugledati svjetlo dana? Ovo ostaje još velika tajna. Prije toga Vikiliks je objavio seriju povjerljivih američkih depeša, među njima i onu u kojoj se kaže da je Jovanka Broz, supruga posljednjeg predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita, septembra 2009. godine vodila jednoipočasovni razgovor sa otpravnicom poslova Ambasade SAD u Beogradu. Prema tom pisanju, Jovanka je tada ispričala niz zanimljivih i do sada nepoznatih događaja iz Drugog svjetskog rata, nekoliko intrigantnih detalja iz svog života sa Josipom Brozom, kao i svoje ocjene političkih odnosa u tadašnjoj Jugoslaviji.
Malo-malo pa razne novine objave neku izjavu ili razgovor s Jovankom Broz, za koje se kasnije ispostavi da su lažni i da nikada nisu dati. Javnost se, očito, zanima za ovu ženu, koja je idealna medijska tema za pravljenje tabloidnih vijesti. O Jovanki Budisavljević-Broz, toj "la femme fatale YU komunizma", "snahi naših naroda i narodnosti", "prvoj drugarici Jugoslavije", "prvoj dami druge Jugoslavije", "Jovanki Jugoslovenki", "komunističkoj kraljici od Jugoslavije", napisano je posljednjih godina mnoštvo intrigantnih tekstova i knjiga. Aleksandar Matunović, autor je knjige "Jovanka Broz - Titova suvladarka", iz 2010. godine. Mladen Gvero objavio je 2011. godine knjigu "Jovanka Broz - vrijeme izolacije", koja prikazuje život Jovanke Broz, uz svjedočenja njenih saradnika i članova porodice. Knjiga govori o njenom porijeklu, životu sa Titom i odnosu vlasti prema njoj poslije izolacije i Titove smrti. Knjiga je bazirana na razgovorima s njenim advokatom Tomom Filom, koji je Jovanku Broz zastupao više od 30 godina. Recenzent knjige Milorad Đoković kaže za Jovanku da je ostala "vječni čuvar mita o Titu", tako da su "mnoge stvari koje su nekad bile realnost sada postale fikcija". U međuvremenu snimljen je i dokumentarni film "Drugarica Jovanka", režisera Filipa Čolovića sa RTS. Znatiželja javnosti za svjedočenjem Jovanke Broz nije zadovoljena ni kratkim intervjuima koje je dala novinarima Miri Adanji Polak i Milomoru Mariću. Ostala je praznina za njenim sveobuhvatnim svjedočenjem.
Jovanka Budisavljević bila je u političkoj izaolaciji i kućnom pritvoru od 1977. godine, zbog montiranih optužbi da želi da iskoristi Titov položaj za svoje vlastoljubive ambicije. Dosije Službe državne bezbjednosti Jugoslavije, posvećen Jovanki Broz, pod nazivom "Neprihvatljivo i destruktivno ponašanje i djelovanje Jovanke Broz", sačinjen je 1987. godine na 1.280 stranica. Tokom tog perioda o njoj samoj izrečeno je mnogo neistina, koje je u rijetkim javnim oglašavanjima uglavnom opovrgla. Po nekim tvrdnjama, ona je 1987. godine odlučila da napiše memoare. Marko Vrhunec, šef Kabineta JBT (1967-1973), kaže da mu je Jovanka na Brionima rekla da piše memoare ili dnevnik. Joška Broz, Titov unuk, vjeruje da je ona nešto napisala i da će to izaći jednog dana. Toma Fila, njen advokat, nagovarao ju je da napiše memoare, ali kaže da ona to neće. Pero Simić, revnosni istraživač lika i djela JBT, misli da memoari postoje, služba to zna, kopije su sklonjene negdje u svijetu, vjeruje se kod Indire Gandi ili Sirimavo Bandaranike. Ivo Eterović, Titov službeni fotograf, nagovarao je Jovanku da zapisuje svoja sjećanja. Novinar "Politike" Miroslav Radojičić nudio joj je pomoć za izdavanje memoara u inostranstvu. Dara Janeković, takođe. Srpski iseljenik iz SAD Stevan Strelich ponudio joj je 1980. godine filmovanje storije o njenom životu i pisanje memoara. Nakon dužeg ćutanja, Jovanka Broz se iznenada, neočekivano javno oglasila u ispovjesti u feljtonu u "Blicu" u nekoliko nastavaka posljednjih mjeseci ove godine. Autor feljtona je Žarko Jokanović, scenarista i književnik, moj drug iz omladinskih dana. Feljton je sačinjen od razgovora koje je ovaj vodio sa Jovankom Broz. Od toga bi uskoro trebalo da izađe i knjiga. U tom feljtonu ona govori o sebi i svojoj porodici, svom ratnom partizanskom putu, političkom stradanju i životu sa JBT. U ovoj ispovijesti ona je objasnila i do sada nepoznate detalje o susretu i razlazu Tita i Draže Mihailovića. Prema priči koju joj je Tito rekao, a ona provjerila kod direktnih učesnika iz više izvora, Tito i Draža imali su dva sastanka i razišli su se zbog međusobnog nepovjerenja, nakon čega je Tito odlučio da više ne razgovara sa Dražom i tada je prekinut svaki kontakt sa četnicima. Tako je došlo do raskola i svaki sporazum je srušen. Feljton "Blica" donosi nam ljudsku dramu i ličnu sudbinu Jovanke Broz kao Titove supruge, i mišljenje ove žene o nekim političkim dešavanjima u bivšoj Jugoslaviji iz Titovog perioda. Zbog svoje umjetničke vokacije, Žarko Jokanović se u razgovoru uglavnom fokusirao na tragičnu sudbine Jovanke Broz. Da li ovaj feljton možemo smatrati Jovankinim memoarima? Mislim da ne možemo. U ovoj prilici, autor feljtona morao joj je postaviti nekoliko važnih i neizbježnih pitanja. Tako smo ostali uskraćeni za odgovore na neka bitna politička pitanja koja su neizostavno morala biti postavljena ovoj rijetkoj i upućenoj sagovornici Istorije. Kao na primjer, da li joj je Tito ikada išta govorio o svom učešću u Prvom svjetskom ratu, o boravku u Rusiji i radu u Kominterni, o učešću u Španskom građanskom ratu, da li išta zna o poslijeratnim komunističkim obračunima sa političkim protivnicima i razvlašćivanju građanske klase, raskidu sa Staljinom, Golom otoku, ratnom stradanju Ive Lole Ribara, Mladena Stojanovića i Vladimira Perića Valtera, o kontroverznim ratnim operacijama, Jasenovcu, Blajburgu, posjeti papi u Vatikanu tokom rata, kao što se tvrdi itd. Mogao je upitati šta zna o padu Aleksandra Rankovića, nesrećnim okolnostima stradanja Slobodana Penezića Krcuna i Džemala Bijedića, i drugim javnim kontoverzama vezanim za Tita i Partiju. Jovanka Broz je jedna od rijetkih živih osoba koja je lično poznavala mnoge tadašnje političare Jugoslavije i neke od najvećih državnika XX vijeka i koja je bila upućena u razne tajne državnog dvora JBT i bivše Jugoslavije. Ona je "posljednji živi simbol SFRJ" i svjedok Istorije iz prve ruke. Ne precjenjujući njen značaj, memoari ove žene bili bi korisna dokumentarna građa za odgonetanje jednog perioda političkog života u bivšoj Jugoslaviji. Anri de Monterlan, francuski književnik i akademik, podario nam je i ovu mudrost: "U mladosti treba voljeti, u zrelosti pisati knjige, a u starosti govoriti istinu." Kad ozdravi, ova žena ima ljudsku obavezu da kaže javnosti sve što zna o političkim dešavanjima iz Titovog vremena. Prije nego što umre, Jovanka Budisavljević-Broz duguje nam tu knjigu memoara ili barem taj jedan dugački intervju. Dug koliko i njen dugi život sa Titom i Jugoslavijom. To bi bio njen testament u nikad završenoj ostavinskoj raspravi Titove Jugoslavije.