Kako se spravlja janjetina s metvicom?
Uzmeš but od dvije kile, ovčji dakle, utrljaš u njega metvicu i pečeš ga dva sata. Tu kulinarsku tajnu otkriva veleposlanik Hidajet - Hido Biščević u svojim neopisivo uzbudljivim gastronomsko-političkim memoarima koji su počeli izlaziti u zagrebačkom "Jutarnjem listu". Očito, nastoji političku javnost podsjetiti na sebe, na svoj lik i djelo, što zapravo nije potrebno, jer svi upućeni jako dobro znaju tko je i što je, a za neupućene, to ionako nije važno. Po čemu je najbolje zapamćen?
- Rekao je Tuđmanu da je po nacionalnosti musliman, ali ne s velikim M, nego s velikim H;
- Asistirao je pokojnom Vrhovniku prilikom razudbe Bosne - trčao je od Alije Franji i obrnuto, iz sobe u sobu, prilikom dogovaranja Washingtonskog sporazuma u Splitu, dok Izetbegović nije raširio ruke kao na dženazi i rekao: "Pa dobro, neka uzme Hercegovinu, samo neka nas ostavi na miru!";
- Bio je Tuđmanov prvi ambasador u Ankari, osiguravajući Franji leđa prema Turskoj, Americi i NATO-u;
- Otišao je za veleposlanika u Moskvu, zahvalio se usred mandata i prešao u rusku službu, pošto je prethodno jednog od najvažnijih Putinovih oligarha imenovao hrvatskim konzulom u Kalinjingradu;
- Napisao je Sanaderu govor zahvale stranci na nominaciji za predsjednika Republike - o čemu ondje nisu imali pojma, a čim je vijest o tome procurila, skandalizirala je međunarodne krugova i dr Ivo morao je odstupiti s mjesta predsjednika Vlade;
- Postao je direktor neke mutne institucije u Sarajevu, koju su svojedobno zasnovali isti oni likovi iz Tirola koji su Sanadera doveli u vezu i s koruškom Hypo bankom i zatim ga podržavali do gorkoga kraja, pa se Hido u tom sarajevskom institutu za usavršavanje smiješnog hoda mogao ugodno smjestiti na golemoj plaći dajući povremeno intervjue o tome kako se neumorno bori za očuvanju cjelovite Bosne i Hercegovine;
- Vratio se u Zagreb kad je iz Sarajeva šupiran, primljen opet na Zrinjevac 7 na velika vrata jer je Milanović, koji je bio mali diplomatski činovnik u doba kad su Hido i ostali Granićevi štitonoše drmali Tuđmanovom diplomacijom, ostao njima trajno fasciniran.
Nije trebao janjeći but od ovce da se ovaj notorni lik nađe u novinama - kako je poklisario za Tuđmana i Sanadera dok se dijelila Bosna, odnosno poduzimali razni sanaderovski marifetluci, mogao je štošta otkriti, ali, sudeći po prvom nastavku memoara, osim metvice, neće tu biti drugih tajni hrvatske diplomatske kuhinje.
Zapisi počinju opisom dramatične misije ministra vanjskih poslova Granića i njegove ekipe - Hido je tu glavni - u Beograd, na sastanak s Milanom Milutinovićem. M.M. je bio predsjednik jedne od "krnjih" iliti "potonjih" Jugoslavija koje je Sloba na brzinu stvarao kad bi mu zatrebao prikladan državni provizorij. Tako je mogao prvo nastupati u ulozi predsjednika federacije Srbije i Crne Gore postavivši za predsjednike vlada tih "saveznih entiteta" neke pijune, a malo poslije, dao bi se izabrati za predsjednika Srbije, dok bi pijun išao na mjesto predsjednika Jugoslavije. Tako je upotrijebio, recimo, tog nesretnog Milutinovića, koji je kao zicprezident osuđen u Haagu i završio na robiji. Nitko ga se ne sjeća. Tko zna što je potpisivao? Ni on vjerojatno o tome nije imao pojma. Sloba je stalno mijenjao političku konfiguraciju da zbuni narod, a svijetu pokaže kako nije srastao s nekom formalnom pozicijom, što je poslije od njega kopirao Putin… Ali, Milanu Paniću koji je uz pomoć Amerikanaca došao na pijunsko mjesto predsjednika Srbije i stao sebe preozbiljno shvaćati, jezgrovito je objasnio: "Ma uzalud vam je sve, ja sam vam ovdje Homeini!"
Dakle, u prvom nastavku svojih uzbudljivih memoara, Hido opisuje kako Granić dolazi u Beograd na tobože dramatične pregovore s Milutinovićem o razgraničenju u Istočnoj UNPA-zoni (zoni pod nadzorom "plavih šljemova"). Kao, Milutinović bi da tu nešto ušićari i Hido mora podviknuti: "Ako ovo ne može riješiti šef diplomacije ministar Granić, onda će tu morati uredovati ministar obrane Gojko Šušak!" Na što se Srbi načisto smetoše pa je sve poslije išlo glatko, stala se utrljavati metvica u janjeći but, ali našega su Hidu - tu mi sad paše sjajna srpska riječ "kobajagi" - počeli gledati s neobično velikim uvažavanjem.
Kao i u svim Hidinim šupljim pričama za novine koje širi sa i bez recepta za sarmu, uvijek nedostaju ključne činjenice. Ovdje, na primjer, ta da su sve bitne dogovore Tuđman i Milošević postizali direktno, preko "crvenog telefona", a komunicirali su i preko Franjina "ministra dvora" Hrvoja Šarinića koji je dvadeset, trideset ili četrdeset puta išao u povjerljive misije k Slobi u Beograd i o tome objavio vlastite memoare (ali je propustio dati kakve recepte za argentinski ćurasko ili begovu čorbu).
U Tuđmanovu personalnom režimu, Granić je imao funkciju otprilike kao Milutinović u Slobinom, s tim da je vrijedni Mate bio striktno za "vanjsku upotrebu", a ovaj drugi lik, za unutarnju. Tuđman je slao Granića k strancima da vide kako je ministar vanjskih poslova jedan fin, pomirljiv čovjek, koji bi se uvijek ispričavao zbog svog nerazumnog šefa, pred njima se preznojavao i obećavao da će se sve učiniti kako treba, samo ako njemu prepusti da starom ludonji stvar objasni na svoj slatkorječivi, umirujući način liječnika, stručnjaka za šećernu bolest, naviknutog na oscilatorna raspoloženja i nenormalna mentalna stanja pacijenta. Milutinović je pak u skladu s potrebama sirovijeg Slobina režima bio, zapravo, beznačajna dežurna budala, domaći štos-demfer, ako to smijemo tako grubo formulirati, naravno, bez ikakve namjere da ga vrijeđamo, budući da hrvatski zakon o kleveti baš svakome omogućuje da te za bilo što tuži. Dakle, da pojasnim - ne mislim ja da je on bio budala, nego su ga Slobo i slobisti takvim držali.
Znači, sve skupa, ta je fol uzbudljiva misija bila jedna bezvezna diplomatska formalnost. Penzionerska sicilijanka - bijeli otvara pijunom koji ide jedno polje naprijed, a crni odgovara također pijunom također jedno polje naprijed, a onda - udri po ovčetini.
Za čije se babe zdravlje sad radi toga neštedimice mrči hartija u "Jutarnjem listu"? Kome trebaju ti memoari koji će biti još dosadniji - ako je to uopće zamislivo - od onih koje je prije nekoliko godina objavio drugi prvotimac iz iste momčadi Granićevih velikih dečkih, veleposlanik Mario Nobilo? To je onaj lik s kozjom bradom koji je po američkim novinama objašnjavao da je u Kninu poslije "Oluje" statistički bilo manje pogibeljno nego na stripu u Mimiju, gdje se u ružičastim Cadillacima obijesno vozikaju lokalne narko-bande.
Kome trebaju ti memoari, ti memoaristi i cijela ta bulumenta tuđmanovskih blefera i hadezeovskih "vezista" koji su se proglasili "karijernim diplomatima" iako i sad u MVEP-u na visokim pozicijama radi na desetine koka koje su po kvalifikaciji frizerke?
Nitko na Zrinjevcu nije dobio otkaz otkako se tamo uselilo novo rukovodstvo na čelu s Vesnom Pusić. Jedno stoga što je Milanović impresioniran svim tim Granićevim pomoćnim papcima koji su postali diplomatski gremij na Zrinjevcu 7 stekavši auru koju ti može pridati samo dvadeset godina teškog nerada na velikim državnim režijama, a drugo stoga što je Vesna zaključila da se ne treba zamjerati i ulaziti u nepotrebne ratove da otpusti ljude kako bi se doveli novi koje ona sama ionako ne može odabrati, jer se diplomati imenuju sporazumom predsjednika Republike i predsjednika Vlade, a premijer pritom ima vrlo definitivne ideje o kadroviranju u resoru u kojemu je i sam radio, dok predsjednik ima vrlo definitivne ideje o svemu. To je jedno, a drugo, hrvatsku vanjsku politiku ionako ne vode Vesna, Ministarstvo i Vlada, nego predsjednik i njegov ured. Uostalom, ministrica je, kao potpredsjednica Vlade i predsjednica HNS-a, Vladine koalicione stranke, najvećma zaokupljena time kako da stranku i stvarno, a ne samo formalno, preuzme od njenog osnivača Ratka Čačića dok je ovaj u zatvoru. Neće to biti lako, a pritom joj sigurno ne trebaju skandali u Ministarstvu, gdje ionako nema prilike za neki konstruktivni angažman. Kad se dogovara kakva pompozna bilaterala, kao francuska parada u Parizu, ide Ivo, dok u Bruxelles uvijek putuje Zoki, koji to voli, a u onome što je Vesnu ranije jedino zanimalo - Bosna, Balkan i cijeli taj NVO kompleks ljudskih prava - stubokom se promijenila agenda, pa se sad treba lizati sa Nikolićem i raznim bosanskohercegovačkim likovima koje bi Pusićka, s njenim autentičnim "feralnim" instiktima radije strpala u ćuzu nego se s njima kucala šampanjcem. To je, dakle, tajna opstanka Hide i njegovih zrinjevačkih pajdaša u novoj administraciji. Ali što će "Jutarnjem" njegove ćulbastije, čorbe i baklave? Pa ljeto je, dobro dođe bilo kakva roba, ne možeš sve popuniti podvizima bande "Pink Panther" i vijestima o muškom prijateljstvu Zorana Milanovića i Ante Gotovine. Dobro dođe i neka ovakva gužvara da popuni praznu tepsiju.