Početak ove godine zaista je buran u privrednom pogledu. S jedne strane smo svjedoci početka velikih investicionih projekata i novog berzanskog buma, dok se, s druge, bilježi preko stotinu štrajkova i protesta nezadovoljnih radnika.
Događaj prethodnog mjeseca svakako je bilo potpisivanje ugovora o prodaji tri preduzeća naftne industrije RS ruskoj naftnoj kompaniji iz sistema `Zarubežnjefta`.Dok se većina zvaničnika, a prvenstveno privrednika i ekonomskih analitičara slaže da je riječ o poduhvatu koji bi trebalo da označi prekretnicu privrednog razvoja BiH, postoji i dio javnosti u FBiH, takozvane patriote, koji sa zajedljivošću posmatraju poteze vlasti RS.
Najavu investicija u RS oni ne posmatraju kao razvojni napredak cijele BiH, već se upiru svim sredstvima da koliko god mogu omalovaže, pa čak i sruše te projekte. Zbog toga je neophodan jedan blic-kviz sa nekoliko laganih pitanja.
Da li ubiranje dažbina kroz pokretanje domaće naftne industrije ide samo u budžet RS ili i na jedinstveni račun u BiH, odakle se finansiraju državne institucije? Hoće li do smanjenja spoljnotrgovinskog deficita zbog manjeg uvoza naftnih derivata doći samo u RS ili u cijeloj BiH? Da li radnici koji će se zaposliti u Rafineriji nafte nose pasoš BiH ili su došli s Marsa? Za svakog dobronamjernog, odgovori su i više nego jasni.
Međutim, `patriote` nam u nedostatku prave argumentacije ovih dana otkrivaju čak i toplu vodu pričama da se u RS ne sprovodi privatizacija, već `rasprodaja državnih preduzeća stranim državnim kompanijama`, navodeći pri tom i dolazak `Telekoma Srbija`. Tom logikom `patrioti` bi, po svemu sudeći, otjerali češku elektroprivredu ČEZ, koja je ovdje počela s realizacijom velikih projekata, jer je, bože nas sačuvaj, u većinskom državnom vlasništvu. Takvi bi zatvorili vrata i `Telenoru`, uglednoj norveškoj državnoj telekomunikacionoj kompaniji, otpisali ruske gigante `Rosneft` i `Gazprom`, jaku francusku elektroprivredu EDF... Britancima, Holanđanima i ostalima koji su pobrojanim državnim kompanijama prodali ponose svoje ekonomije oni nisu smetali. Ako bi slijedili njihovu apsurdnu logiku poželjnija bi trebalo da nam budu neka privatna azerbejdžanska ili papuanovogvinejska preduzeća. Neka, hvala!
Vratimo se mi, ipak, na prohujali januar, koji nam je umjesto snijega donio i rekordne indekse na Banjalučkoj i Sarajevskoj berzi. Osim tradicionalno zastupljenih investitora s ex-Yu prostora, predvođenih Slovencima, na naše tržište kapitala sve više dolaze i ulagači iz Skandinavije, zapadne Evrope, SAD i Azije. Novi igrači sa sobom donose svjež kapital i ideje, podstiču likvidnost i rast cijena, što nas samo može obradovati.
Da je privredno stanje u BiH, ipak, još miljama daleko od onog kakvo priželjkujemo podsjete nas štrajkovi i protesti hiljada obespravljenih i gladnih radnika. Nema dana, a da ne nose transparente kojima traže koru hljeba i oštricu pravde.
Upravo zbog tih radnika, ali i penzionera i armije nezaposlenih, svaki razvojni projekat u BiH trebalo bi da bude dočekan s radošću u cijeloj državi. Za nadati se da će tako misliti većina javnosti jer je to jedini način da svi zajedno izađemo iz živog blata koje nas je godinama vuklo na dno.