Ovladavanje medija i stavljanje pod svoj uticaj i kontrolu, formalnim i neformalnim sredstvima, jedna je od najvećih grešaka kojoj ne mogu odoleti ni oni koji su na vlasti ni oni koji su u opoziciji. Nastojanje da se stvara javno mnjenje putem jednostranih argumenta i stvaranjem novinara kao propagatora određene politike, naravno nema veze ni sa profesionalnim novinarstvom, a ni sa savremenom politikom. I novinarima nije strano da padnu u iskušenje i pretvaraju se u neke vrste društvenopolitičke radnike - produženu ruku partije i politike. Ovo, naravno, nije u javnom interesu demokratskog društva, nije u korist ni vladi a ni opoziciji. Javni interes su slobodni mediji, bili u javnom bili u privatnom vlasništvu.
A pogotovo javni mediji su nezaobilazna vrednost savremenog društva. Javna radio-televizija je evropsko civilizacijsko dostignuće koje u svojoj suštini znači pravo svakog pojedinca da je u živom kontaktu sa svojim jezikom, kulturo, sa svetom u kojem živimo. Ujedno predstavlja jaku branu protiv agresivne komercijalizacije i globalne jeftinosti. Glavne dimenzije tog javnog servisa su i komercijalne, koje se odnose na masovnu kulturu, društvene koje se odnose na kredibilnost informacija i visokokulturne - elitne.
Ovih dana kada pratim debatu o opravdanosti ili neopravdanosti Javnog radio-televizijskog servisa države Bosne i Hercegovine, ne mogu a da ne pomenem događaj prije nekoliko godina, kada je čovek iz belog sveta zadužen da napravi procenu i podelu stare RTV BiH, posle više meseci intenzivnog šetanja po sivom domu uz Bulevar Meše Selimovića izjavio da sve tamo ne vredi ništa. Ovakav nezamisliv cinizam stranca, koji poziva na ručak, a onda gost svako za sebe plaća svoj obrok, shvatljiv je možda u njegovoj zemlji, ali ne i u ovim prostorima. Čuda koje su sa istrošenom opremom radili radnici RTV BiH mogla bi da uđu u udžbenike snalažljivosti i kreativnosti. A čovek je očito zaboravio na najvrednije i najdragocenije blago BiH, regiona, a i savremene civilizacije koji čuva "sivi dom" - arhivu. Svedočenja visokog kulturnog stvaralaštva, dokument o istoriji, prošlosti ovih prostora i ljudi.
Javni RTV servis nije problem brojeva i računovođa, već problem svih koji odlučuju u zemlji da li da obezbede jedno od osnovnih prava svakog građanina svake konstitutivne nacije da za svoj novac i ostvaruje svoje pravo dostupa do kredibilne, nezavisne, uravnotežene i programski bogate javne RTV. U Sloveniji se pokušavalo rešiti i finansijski konsolidirati javnu RTV tako da se postavilo na čelo servisa računovodju, što ima za posledicu bolje finansijske rezulate, a loš program i smanjenje vlastite produkcije.
Većina, pogotovo domaćih stručnjaka koji su učestvovali u ostavrivanju ideje javnog servisa ubeđeni smo bili da je za javni dijalog i za bogaćenje odnosa i suživota potrebno formirati model koji ne bi podlegao ni dnevnoj politici ni komplikovanom ustroju zemlje. Koji bi spajao a ne diktirao, koji bi se uključivao u savremene kulturne i civilizacijske tokove, a ne nekritički prenosio komericalnu produkciju Holivuda ili Južne Amerike. Treba još jednom da se pogleda po Evropi i analizira model na primer Belgije ili Švajcarske.
Javni interes je da je javni servis član EBU, Evropskog udruženja javnih RTV. I ovo je značajan kanal za kompatibilnost zemlje sa današnjom Evropom. Kada su me u Udruženju novinskih agencija jednom pitali koja agencija u BiH ispunjava kriterije za prijem, odgovor je bio - sve tri. Ali samo jedna može biti član, tako BiH ostaje jedina zemlja koja u Evropskom udruženju novinskih agencija nema člana. A adekvatnim dogovorom i ovo bi bilo vrlo jednostavno rešiti, uz to bilo bi i u javnom interesu.
Ubeđen sam da ima u bilo kojoj dogovorenoj formi domaćih medijskih stručnjaka moguć efikasan i profesionalan - nepristran sistem javnog emitiranja. I na bošnjačkom i na hrvatskom i na srpskom jeziku. I sa sadržajima bošnjačke, hrvatske, srpske, evropske kulture i tradicija. Ali bez apetita podređivanja i sa jakom kontrolom kvalifikovane domaće javnosti.
Kada se u dogovore upliće neko sa strane, ima naravno i svoje apetite. Na primer, po mreži predajnika. Ovaj pokušaj rasprodaje strateških tačaka transmisije strancima sprečio je prije devet godina aktuelni premijer RS, koji je shvatio da se iza brige o obnovi predajnika krije veliki posao ovladavanja komunikacijama, od mobilne telefonije pa dalje. Odbranio je javni interes svih građana Bosne i Hercegovine.