Ma koliko trajao rat između Rusije i Gruzije, rezultat je unaprijed poznat: stotine mrtvih, srušene zgrade, spaljene kuće, bijeda i glad.
Zavisno od svjetskih navijača, krivica se pripisuje Gruziji ili Rusiji; a postavlja se uvijek staro pitanje: Ko je prvi počeo? Razlog su ugrožena državna ili nacionalna prava, pitanje je samo jesmo li proamerički ili prorurski orijentisani.
O tuzi i siromaštvu koje slijede ovaj ratni obračun malo se piše. Jedino da su došle prve isporuke humanitarne pomoći.
Uz napredak tehnologije, uz rast privrede, svjetska scena je naseljena siromaštvom. Na jednoj strani cvjetaju velegradi - svjetski centri moći, na drugoj strani ljudi umiru od gladi, milionima nedostaje pitke vode.
Pa kakav je ovaj današnji svijet? Kakvi su to ljudi koji razmišljaju o svjetskim tokovima, koji čvrsto drže kormilo u svojim rukama? Ponekad organizuju konferenciju, okrugli sto o siromaštvu u svijetu, donesu neku blijedu rezoluciju i na tome se sve završi.
Milijarde ljudi, i da hoće, ne mogu tu ništa učiniti. Vlast i sudbina naše planete je u rukama uske grupe moćnika, kojima je prevashodna briga vlastita pozicija i vlastiti profit.
Neke mrvice s njihovih stolova dospiju i među običnu raju, ali i te mrvice su nepravedno raspoređene. Kada se malo bolje čovjek zamisli u današnjem svijetu u kojem živi mora ga spopasti beznađe. Ali, malo ko razmišlja o onima koji gladuju, svako gleda svoja posla.
Da ne bi narod previše razmišljao o svjetskoj nepravdi, o nepravdi unutar svoje zemlje, smišljena je parola o jedinstvu. I kod nas se ranije uveliko govorilo o bratstvu i jedinstvu, što znači da čovjek nije smio iskakati od jedinstvenog mišljenja, onog koje je donosio Centralni komitet. Danas je ista formula, samo je sadržaj promijenjen.
Danas se kod nas priča jedino o nacionalnom jedinstvu, svi moramo biti kao jedan kada se radi o zaštiti nacionalnog integriteta.
Tu nema govora o različitim pogledima, o različitom mišljenju, treba biti jedinstven u borbi u odbrani svoje nacije koja je napadnuta.
Kao što na globalnom planu drmaju finansijskim i privrednim tokovima izvjesna dvanaestorica, tako i kod nas našu sudbinu kroje šestorica.
Kolač oko kojeg se kod nas glože je sitan, malen, ali dovoljan za tu šestoricu, da državni profit nekako skrenu prema sebi i svojim bližim podanicima.
Nama su prodali foru da se bore za odbranu naših nacionalnih prava. Nama nacionalna prava, a njima lova. Još nam pri tome prijete prstom da budemo jedinstveni.
Kada bi svi bili do te mjere jedinstveni da se rađamo klonirani, svi nalik jedni na druge - bila bi to katastrofa. Upravo i jeste ljepota življenja što smo različiti, pa u tom šarenilu različitosti svako odabere što mu pogoduje.
Nije bez razloga danas dosta aktuelna parola različitost u jedinstvu i jedinstvo u različitosti. No to načelo nije za današnje vlastodršce, to je za neka druga vremena, možda u budućnosti daleka.
Jesu li jedinstveni sa svojim narodom ovi u parlamentima koji podižu sebi plate do za naše pojmove velikih cifri.
Oni prihvataju da su različiti, a jedinstveni su sa predstavnicima drugih nacija, dok od svojih podanika traže da budu okupljeni u čvrstu zajednicu, u nesalomljivo siromaštvo.
Naši su prihvatili uzuse svjetskih moćnika da je profit i interes jedina čovjekova motivacija koja ga vodi naprijed.
Iz govora današnjih velmoža izbačena je riječ ljubav, u bilo kojoj varijanti. Pa se pitamo: U kakvom to svijetu živimo da oni koji nas predvode ljubav ne samo da su odbacili iz svog vokabulara nego je se i stide?
Ako nemaš ljubav i za čovjeka koji nije iz tvoje nacije, iz tvog vidokruga, onda si sveden na mali prostor, na malu rupu u kojoj obitavaš.
Dobro, daleko su nam Gruzija, Abhazija i Osetija, osvrnimo se oko sebe. Vidimo li gladne i bijedne? Ili su nam oči popustile, pa ne zapažamo da se susrećemo na ulici, u svom haustoru, u gradskom prevozu, s onima što nemaju marke za sutrašnji dan.
Koliko radnika nije primilo platu, koliko ih je ostalo bez posla i bez mogućnosti da platu ikako dobiju. Tako se u savremenom svijetu bori za profit, za jedinstven stav da moćnici ostanu moćni, a raja takođe jedinstvena u neprestanoj borbi za svoju golu egzistenciju.
Ništa ne možemo učiniti. Sirotinja jedino ima nadu da dobije na lutriji.