Imam rješenje za nas i našu fabriku "Jelšingrad": otvorićemo ovdje krematorijum. Za to imamo sve uslove, od velikog ograđenog prostora do skladišta i postrojenja potrebnih za spaljivanje pokojnika te za proizvodnju i pohranjivanje urni. Vjerujem da će biti posla i novca više nego danas a, usput, da i mi, brate, nekoga sahranimo, dosta su sahranjivali nas, riječi su radnika posrnule banjalučke Fabrike alatnih mašina (FAM) "Jelšingrad" Mira Došenovića.
Svi zaposleni u ovom preduzeću ponovo su u štrajku. Menadžment većini njih duguje nevjerovatnih 45 plata. Prije rata u `Jelšingradu` je bilo zaposleno 1.050 radnika, a danas 575 od kojih samo 200 dolazi na posao. Nekada svjetski poznata firma, začuđujuće obezvrijeđena poslije rata kad je poslovanje trebalo da ide uzlaznom putanjom, još je u funkciji ali, po svemu sudeći, samo za uski krug rukovodstva. I, logično, u takvoj situaciji radnicima su svi krivi, od entitetske vlasti do podijeljenih sindikata i menadžmenta firme, jer su zaposleni, a gladni sigurni u jedno - da niko od njih nije kriv za ovakvo stanje.
Privatizacija FAM `Jelšingrad` još nije izvršena i sve upućuje na to da je na djelu bezočna pljačka koja traje godinama i kojoj još niko ne može da stane ukraj. Radnici i sindikalci prizivaju ulazak finansijske policije i kontrolu poslovanja, ali ne vjeruju da će to biti izvršeno kako treba jer je, kažu, `sva pljačka i urađena u sprezi sa nekim iz vlasti`.
Radničkom strpljenju je kraj, njihovo siromaštvo i poniženje dosegli su maksimum. Porodice koje žive po kancelarijama u fabričkom krugu najavljuju štrak glađu u holu zgrade Vlade RS. Sindikalci neće ni da čuju da im probleme rješava pomoćnik ministra privrede, energetike i razvoja č