Ma što rekli o bombastičnoj izjavi Stjepana Mesića, prema hrvatskom Ustavu, predsjednik Republike Hrvatske nema ovlasti vlastitom odlukom slati vojsku preko hrvatskih granica. To može samo Sabor (hrvatski parlament) i to na temelju odluke dvotrećinske većine svih zastupnika. Jasno je, stoga, da je Mesić svjesno izrekao političku poruku, a ne konkretnu prijetnju vojnim napadom na Republiku Srpsku.
Svejedno, jedva nešto više od tjedan dana trebalo je Stjepanu Mesiću da diplomatske odnose Hrvatske i Srbije vrati nekoliko godina unatrag. Najprije je posjetio Kosovo dan nakon proslave Božića po julijanskome kalendaru (kako ga slave pravoslavni, grkokatolički i drugi kršćanski vjernici), zatim je pomilovao Sinišu Rimca, čovjeka koji je priznao da je sudjelovao u nemilosrdnom ubojstvu 12-godišnje Aleksandre Zec i njezine obitelji (jedan od najodvratnijih zločina počinjen nad Srbima u Hrvatskoj), a šlag na torti bila je izjava da bi poslao Hrvatsku vojsku na Republiku Srpsku kad bi Milorad Dodik raspisao referendum za odcjepljenje.
Sam predsjednik Mesić svoju je izjavu od ponedjeljka (danu na neformalnom susretu s nekolicinom novinara nakon tradicionalnog novogodišnjeg prijema za novinare na Pantovčaku) dodatno pojasnio tvrdnjom da je riječ o "poruci da je Hrvatska, potpisavši Daytonski sporazum, preuzela obvezu da BiH mora opstati u svojim granicama. Tu su obvezu preuzeli i svi ostali potpisnici Daytona".
Ovdje bih rado citirao novinara Borisa Dežulovića koji veli da Stipu Mesića, baš kao i ratne mu drugove Dodika i Tadića, valja podsjetiti s vremena na vrijeme da su Srbija i Hrvatska na čuvanje Daytonskog mira obavezne po kazni: kao države koje su direktno kumovale ratu u Bosni i Hercegovini.
Ni Srbija ni Hrvatska, sjetit će se hrvatski predsjednik, potpis na Daytonski sporazum nisu stavile kao znak svoje dobre diplomatske volje i međunarodnog ugleda, već zavrtanjem ruku, pod mrkim pogledom Richarda Hoolbrokea i Wesleyja Clarka. "Kao što ni njemačkom kapitulantu admiralu Karlu Dönitzu, Hitlerovu nasljedniku na čelu Trećeg Reicha, nije padalo na pamet da se po dvorištu zatvora Spandau kurči kao garant mira u Europi", piše rečeni kolega u "Jutarnjem listu".
Ipak, čini se da Mesić nešto i želi. Da nešto pokušava. Predsjednik je, naime, identično mišljenje već nekoliko puta ranije, i to posve otvoreno, iznio utjecajnim diplomatima u regiji. Hrvatski je član Predsjedništva BiH i trenutni predsjedavajući, Željko Komšić, preko svoje glasnogovornice Irene Kljajić, kazao da ova "Mesićeva izjava o vojnome zauzimanju koridora nije ništa novo. Od ranije je poznata u BiH. Nadam se i vjerujem da je vrijeme rata i sukoba iza nas, ali u slučaju protuustavnog i nasilnog cijepanja BiH dobro bi došla svaka pomoć, naročito od država članica NATO saveza poput Hrvatske", kazao je Komšić. To bi mogla biti potvrda teze da Mesić nije progovorio bez stanovitih konzultacija sa Sarajevom. A možda i s Washingtonom.
Diplomatski izvori, međutim, ne slažu se u ocjeni dosega tih njegovih izjava: neki kažu da su američki diplomati Mesićevo stajalište primili "s razumijevanjem", dok, kako čujem od drugih diplomatskih izvora ovdje u Zagrebu, drugi tvrde da se Amerikancima "takve prijetnje" nisu dopale. Kao što je poznato, odjeci u regiji, ali i u Europskoj uniji, izrazito su negativni.
I tako dolazimo do reakcija brojnih uglednika u Hrvatskoj. Mesićeva izjava nije se, kao što upozorava analitičar i profesor na Fakultetu političkih nauka Damir Grubiša, svidjela ni predstavnicima ostalih naroda u Bosni i Hercegovini. Njegov kolega i bivši ambasador RH u SAD, profesor Ivan Grdešić, pak, smatra da je i sam Mesić kasnije shvatio kako je, ohrabren čašicom šampanjca, preoštro reagirao. No, šteta je počinjena, a hrvatski predsjednik opet je, treći put ovog mjeseca, udarna tema na naslovnicama srpskih i mnogih drugih tiskovina.
Odlučnija reakcija hrvatskog političkog vrha je izostala, ali između redaka može se pročitati da niti premijerki Jadranki Kosor, niti budućem predsjedniku Ivi Josipoviću nije drago to što je Mesić rekao u društvu novinara. Kosorova je kazala kako nije primjereno da s predsjednikom komunicira preko medija, dok je Josipović, u još jednom očitovanju, ocijenio da se radi tek o još jednom primjeru Mesićevog ležernog stila u razgovoru s novinarima. Ivo Josipović je izjavio za "Glas Amerike" da, ako ga se pita, on nije za vojna rješenja. "Nesporazumi se uvijek trebaju rješavati pregovorima, tj. dogovorom svih zainteresiranih", objasnio je. I u Ministarstvu obrane rezolutno su odbili komentirati izjavu svojega vrhovnog zapovjednika.
Oštra osuda Mesićeve izjave ipak je stigla iz nekih drugih društvenih sfera u Hrvatskoj. Najpoznatiji su novinski komentatori Mesića pretvorili u predmet ismijavanja, uz jednoglasan zaključak kako je sreća u nesreći što Mesiću ostaje još samo mjesec dana pa se ipak neće stići zaratiti sa Srbijom. Najeksplicitniji komentar predsjednikove izjave dao je osebujni i vrlo utjecajni novinar Denis Kuljiš, koji je, kako prenosi portal Index.hr, pragmatično zaključio "da je Mesić idiot".
Naravno da Mesićeve izjave izazivaju trenutnu reakciju, ali vjerujem da će se to otkloniti onog trenutka kada dužnost preuzme novi predsjednik. Smatram, jer ga prilično dobro poznajem, da će Ivo Josipović pokazati želju da bude protagonist miroljubive politike Hrvatske prema ostatku zapadnog Balkana. Dodao bih kako ni Borisu Tadiću nije potrebno zaoštravanje odnosa s Hrvatskom mjesec dana prije Mesićevog odlaska u političku mirovinu.
Svome nasljedniku na Pantovčaku Mesić je odnose s prvim susjedima neočekivano zakomplicirao. Što startnu poziciju novog predsjednika sasvim nepotrebno otežava. Svejedno, sudeći po postizbornim izjavama, regionalna će se politika Ive Josipovića u velikome razlikovati od Mesićeve. I to je ono najvažnije u cijeloj ovoj priči.