Je li vrijeme da se u Bosni i Hercegovini pokrene rasprava o tome tko bi, po vašoj želji, trebalo da naslijedi Stjepana Mesića? Mislim da je to vrijeme već počelo jer se u BiH prate hrvatski mediji i u njima je kampanja za predsjedničke izbore krenula. Pored toga, mislim da mogu ponuditi jednu solidnu opciju. A zašto bi, reći ćete, trebalo da bude važno građanima BiH tko će biti hrvatski predsjednik? Pitanje nije naivno. Ono je retoričko. Pogotovo kada se na hrvatskom političkom horizontu pojavljuje kandidat koji je vjerodostojan.
Ako Hrvatska bude poslušala pokojnog velikana hrvatskog filma i publicistu Zvonimira Berkovića, idući bi predsjednik, "savršen", napisao je u kolumni koja je posthumno objavljena u ovotjednom "Globusu", trebalo da bude sveučilišni profesor i zastupnik SDP-a dr Ivo Josipović.
Ovako piše Berk (kako smo odmila nazivali Berkovića): Kad se taj čovjek, Ivo Josipović, pogleda u zrcalo, ima razloga biti zadovoljan sobom. Zaista dobro izgleda! Kosa - više sijeda nego što zahtijevaju godine. Lice - mlađe nego što bi se očekivalo. Figura - dobro razvijena i skladna. Geste - diskretne, ali točne i izražajne. Odnos prema drugima - strpljiv, kritičan prema svakome, a uvijek s poštovanjem. Govor mu je apsolutno lišen redundancije, dakle bez ijedne riječi viška... i sve tako dalje.
Ali dobro znam da Berku vanjski izgled nije primaran (iako je izuzetno važan) da odabire Josipovića. Znam da je Berk pročitao u očima Josipovića (po vokaciji, pravnik i skladatelj) da je riječ o rijetkoj pojavi vrhunskog znanja, čvrstog karaktera, pravednoga duha i dobrostive naravi.
Kada sam uzeo "Globus" i pročitao "oproštajnu" Berkovićevu kolumnu znao sam da nisam pretjerao kada sam ovotjednoj kolumni u "Glasu Istre" ("Europa über alles" izlazi srijedom) dao naslov "Josipović liječi eurotjeskobu". Profesor se, naime, zalaže za novu pravednost i za izgradnju Hrvatske kao pravne države. A to je, dodao sam, pretpostavka za obnovu povjerenja građana u institucije, kako Hrvatske, tako i EU.
Evo kako izgleda sažetak Josipovićeva predsjedničkoga programa (prema onomu što je izjavio za "Novi list" u izdanju od prošle subote): Nova pravednost i izgradnja Hrvatske kao pravne države moj je glavni cilj. To je pretpostavka za obnovu povjerenja hrvatskih građana u institucije. To je i osnova za gospodarski napredak, izlazak iz krize, razvoj kvalitetnog i pravednog obrazovnog, zdravstvenog i mirovinskog sustava. Nužna je reafirmacija moralnih načela kroz koncept nove pravednosti i u politici i u gospodarstvu i u društvu općenito. Za takvu će Hrvatsku raditi. I u tome je poanta: za takvu bi Bosnu i Hercegovinu, da je prilika, također radio.
Izlazak iz gospodarske krize iznimno je važan cilj kojemu mora pridonijeti i predsjednik koristeći svoje ovlasti. Posebnu važnost ima sigurnost građana. Divljanje korupcije i organiziranog kriminala mora prestati. Konačno, njihovi nositelji na najvišoj razini moraju "iza rešetaka". Posebno, treba zaustaviti prelijevanje kriminala iz regije na naše ulice, država mora zaštititi građane od pljački i uličnih obračuna. Jednako, građane treba zaštititi i od gospodarskog kriminala koji im otima plaće i uništava radna mjesta, veli Josipović.
Ja sam već odlučio. Mjesecima to kuham u sebi. Želim da Ivo Josipović bude moj predsjednik. Čovjek koji će u svijetu predstavljati ono najbolje što u Hrvatskoj imamo i što jesmo, osoba koja će znati pomoći da se ispravi ono što nije dobro, što ne valja. Političar koji će, sasvim sigurno, znati poštivati volju građana Bosne i Hercegovine i maksimalno unaprijediti naše međudržavne i svake druge odnose.
Ali, znam: što ako se premijer Ivo Sanader odluči za napuštanje Vlade RH i za ostavljanje HDZ-a u rukama drugih, makar bile i marionete? Što ako se uputi prema Pantovčaku? Kakve li su onda šanse mojega kandidata? Odlične!
Sanaderova kandidatura bila bi bijeg od odgovornosti pred građanima i pred njegovim suradnicima. Nakon što je državu iz pozicije premijera doveo do ruba kolapsa, želi pobjeći na drugu istaknutu dužnost i ostaviti svoje suradnike da se sami suoče s ostatkom mandata ove vlade i posljedicama njegove loše politike.
Dakle, ovako gledam na stvar: Stjepan Mesić je puno napravio da se Hrvatska relaksira i oslobodi furioznog nacionalizma devedesetih. Da ju svijet prihvati i poželi. Ali, kako kaže Josipović, Hrvatska konačno mora postati pravna država, država zakona, pravde i jednakih šansi za sve građane. To podrazumijeva ravnopravnost u obrazovanju, poslovanju, zdravstvenom i mirovinskom sustavu.
Upravo je nefunkcioniranje pravne države, tvrdi Josipović, omogućilo korupciju, otimanje nacionalnog bogatstva i samovolju tajkuna koji radnicima uskraćuju elementarna prava. I dobar dio naših ekonomskih problema proizlazi upravo iz nekontrolirane i kriminalne pohlepe, sebičnosti i bezobzirnosti u kojoj se profit stavlja iznad čovjeka. To koči i razvoj hrvatskog društva, posebice gospodarstva.
Dijelite li moj optimizam? Da li bi ste poželjeli da takva osoba vodi Hrvatsku? Jer u Josipoviću vidim, ponajviše, autentičnu i kompetentnu, etičnu i pravičnu osobu. Ovo nije loše novinarstvo. U izvjestiteljskom poslu nema mjesta političkim simpatijama, ali ih u komentatorskom radu i te kako ima. Ovdje se od mene traži stav.
A podršku njemu u kampanji, baš kao što su učinili oni koji su iznjedrili pobjedu Baracka Huseina Obame u SAD, tumačim kao odgovoran građanski čin i ozbiljan demokratski iskorak.