Razgovor u četiri oka sa predsjednikom Republike Hrvatske postao je pitanje prestiža za političare u BiH. U prvoj godini svog predsjedničkog mandata Ivi Josipoviću pošlo je za rukom da postane objekat čežnje političkih lidera, predstavnika sva tri konstitutivna naroda.
Ranije smo u bližem i daljem susjedstvu imali političke figure koje su u Sarajevu zakivali u zvijezde, u Banjaluci su ih smatrali smrtnim neprijateljima, a iz Mostara letargično poručivali da je nedopustivo dalje ignorisanje potreba hrvatskog naroda. Ovisno s koje strane svijeta su nam dolazili ti gosti, ocjene su mijenjane u ova tri bh. grada. Sa Josipovićem je potpuno drugačija priča. Imidžom umjerenjaka i realiste, kojeg su pratili i odgovarajući politički potezi, aktuelni predsjednik Hrvatske uspio je pridobiti naklonost vođa sva tri korpusa u našoj zemlji. Nije, naravno, ta naklonost zasnovana na emocijama ili identičnom pogledu na budućnost ove zemlje i cijele regije, nego na pukom pragmatizmu. Šef susjedne države, koja će uskoro postati članica Evropske unije, svojim vizijama koje sežu puno dalje od kraja njegovog mandata, u svakom je smislu prerastao region i postao poželjan sagovornik za lidere puno moćnije i uglednije od ovih naših.
Zato je vrlo korisno što češće uživo vidjeti Josipovića, stisnuti mu ruku ili razgovarati s njim telefonom, što jeste lošija, ali ipak ne sasvim zanemariva varijanta. I svi, bez izuzetka, od njega očekuju podršku samo njihovim ciljevima, a kad ne dobiju to što žele, onda sami tumače šta je hrvatski predsjednik zapravo poručio i obećao.
Lideru HDZ BiH Draganu Čoviću, na primjer, Josipović je saopštio da nema teoretske šanse da se u BiH formira vlast bez dva HDZ-a. Ako je vjerovati Čoviću, ova poruka upućena je i šefu SDP BiH Zlatku Lagumdžiji. Prvi čovjek partije koja je obećala "državu za čovjeka" tvrdi, pak, da se Josipoviću ni u snu ne bi omaklo da izgovori ovakvu rečenicu. Po SDP-ovom tumačenju, predsjednik susjedne države podržava formiranje funkcionalne vlasti i ništa ni manje ni više od toga. Da bi riješili nedoumice u Zagreb su onda otputovali čelnici oba naša HDZ-a Čović i Božo Ljubić. U istom danu kad su oni razgovarali sa premijerkom Jadrankom Kosor i Josipovićem, ovaj dvojac iz vrha vlasti Hrvatske sročio je i odaslao zajedničku izjavu o politici prema našoj zemlji. Suština ovog dokumenta je da "bez institucionalne jednakopravnosti Hrvata nije moguće postići cilj BiH kao punofunkcionirajuće države, osposobljene za ispunjavanje uslova za članstvo u EU i NATO-u". Budući da je po povratku iz Zagreba Čović slavodobitno počeo ponavljati da je ovom izjavom sve riješeno glede buduće parlamentarne većine, hrvatski predsjednik morao je sam protumačiti vlastite stavove. Poručio je da je Hrvatskoj neprihvatljiv podređen položaj bilo kojeg naroda i podsjetio na ključnu činjenicu - da se nova vlast u BiH ne može formirati u Zagrebu.
Biće nakon ovog podsjećanja novih pokušaja da se igrači na bh. političkoj sceni kriju iza onog što jeste i nije poručeno s Pantovčaka. Posebno zato što još niko nije spreman da spusti cijenu u postizbornoj trgovini, koja se tek zahuktava mada su izbori održani prije više od tri mjeseca. Svi traže maksimalno za svoje partije, a resori su ograničeni i po tome se ne razlikujemo mnogo od ostatka svijeta kad je riječ o preuzimanju vlasti.
Dodatna otežavajuća okolnost u nadmudrivanju ko će biti dio vladajućeg tima iduće četiri godine je to što se većini ne žuri na putu do novog saziva Vijeća ministara, državnog i Parlamenta FBiH, ali ni Vlade FBiH. Ove institucije, u kojima još glavne poluge drže SNSD, SDA i dva HDZ-a, mogu u nedogled funkcionisati u takozvanom tehničkom mandatu i ovim strankama ne pada teško odugovlačenje. Njihovi "stari" ministri potpuno su sigurni jer ih zbog trenutne pat pozicije ni teoretski nije moguće raspustiti, a nasljednika, na njihovu sreću, nema ni na vidiku.
Sa druge strane, SDP BiH, koji je 3. oktobra izašao iz opozicione hladovine, ne uživa u razvlačenju implementacije rezultata jer mu odgovara da što prije svoje ljude postavi na mjesta s kojih se "vedri i oblači". Pošlo im je to za rukom u Kantonu Sarajevo, gdje su sa SDA formirali Vladu, što je ujedno i prva institucija izvršne vlasti u FBiH izabrana nakon zadnjih opštih izbora. Postavljanje perjanica SDP-a na ključne pozicije izvjesno je u još tri-četiri kantona. Ostvarenje namjere socijaldemokrata da isti šablon primijene na nivou FBiH zavisi od stranke Sulejmana Tihića, koji je jedan od rijetkih lidera što se u zadnje vrijeme nije mogao pohvaliti navodnom zaštitom i podrškom Ive Josipovića. Umjesto prijema u Zagrebu, Tihić računa na susret sa njemačkom kancelarkom Angelom Merkel ili bar sa njenim saradnicima. U Berlin bi mogao sredinom iduće sedmice, što mu je druga prilika u zadnja dva mjeseca da iz prve ruke čuje kakva kompozicija vlasti najviše odgovara Evropi.
Od Tihićeve sposobnosti da ispravno protumači signale iz Berlina zavisi hoće li ostati pri svojoj tvrdnji da nije pametno praviti vlast bez legitimnih predstavnika sva tri naroda i provesti je u djelo ili će prepustiti SDP-u da vodi kolo. Šta ova druga varijanta znači za formiranje vlasti na nivou BiH, najbolje je objasnio sam lider SDP Zlatko Lagumdžija izjavom da država nije mjesto gdje se može riješiti većina predizbornih obećanja njegove partije.