Nesnosne julske vrućine su dovele do toga da nam se kompas zavrti pa da više ne pokazuje samo sjever već i druge karakteristike koje samo sunce može tako dobro osvijetliti. Zato da vidimo ono što se vidi...
U Bosanskom Petrovcu se pojavio NLO. Komentari su razni. Neki kažu, bolje da je NLO nego PLO (Palestinski pokret otpora). Drugi kažu da u Petrovcu samo još nije bio američki predsjednik, mada jedna baba tvrdi suprotno...Elem, treći kažu da su to naši iz pečalbe. Da su uzeli godišnji pa se vratili u zavičaj. Znali smo da nas ima po cijelom svijetu ali očigledno i van njega....
U Banjaluci se usijalo. Neko radi, a neko smišlja. Tako dobismo ideju da će Banjaluka postati najveći srpski grad poslije Beograda u svoj srpskoj populaciji. Ideja je inače druga tačka plana jednog kandidata za gradonačelnika Banjaluke. Vjerovali ili ne?! E to nam i treba kad smo mislili da smo pobijedili u Drugom svjetskom ratu...
Kad smo već spomenuli rat... Pod jakom paljbom sunčevih zraka može da se čuje jedan opozicionar: "To što je opozicija napustila sjednicu Narodne skupštine Republike Srpske je strah vladajuće garniture." Izgleda da je taktika iz septembra 1995. godine naišla na plodno tlo. Zamislite koliki je onda bio strah protivnika kad nam u panici uze onoliko opština...
Neko je prošlu sedmicu, ali i ovu, sjedio u klubu poslanika, nije imao šta drugo da radi pa je mislio i ono što ga se ne tiče. I naravno, redovno je išao na redovnu pauzu.
Na jugu opet druga priča. U Trebinju čudo druge vrste - Trebinjac otišao u ribu, a uhvatio vuka. Zato nemojte ovih dana ići u ribu da ne nahvatate kakvu veću bijedu na vrat.
U komšijskoj Federaciji BiH dešava se promjena. Ovi najveći na vlasti znaju šta neće, ali ne znaju šta hoće. Ovi što su otišli s vlasti nakon dvadeset godina opet znaju šta hoće, ali ne znaju kako. A stranka koja je tek ušla na vlast zna kako, ali ne zna šta hoće.
Zato su tu mediji da nam to razluče. Pa neposredno nakon sastanka sedmorke u Banjaluci iz istih tih medija smo saznali da je sve dogovoreno. I to je vrijedilo do večeri tog dana. Poslije određenog vremena izvještavanja ostali smo sigurni samo u to da je nešto bilo u Banjaluci i da je umjereno-kontinentalna klima našeg kraja davna prošlost.
Ipak, ima pohvala medijima. Nije da nema. Tako je prošli petak 13. ostao trajno zapamćen po tome što niti jedne dnevne novine nisu objavili - zamislite - ama baš ništa o pjevačici Nataši. Već u subotu 14. došao je demant petka...
U komšijskoj Federaciji BiH dešava se promjena. Ovi najveći na vlasti znaju šta neće, ali ne znaju šta hoće. Ovi što su otišli s vlasti nakon dvadeset godina opet znaju šta hoće, ali ne znaju kako. A stranka koja je tek ušla na vlast zna kako, ali ne zna šta hoće
Da ljetna vrelina ne bira dob vidjeli smo u subotu. Tad su tinejdžeri poludjeli nakon što smo se u emisiji "Veče s Ivanom Ivanovićem" smijali Džastinu Biberu. Ako bi neki prolaznik, ne znajući šta se dešava, slučajno vidio toliku količinu ljutnje možda bi pomislio da je neko zaklao Bambija...
E da, region. Neko je smislio ideju da Albanija, Crna Gora, Makedonija i Kosovo i Metohija treba da formiraju balkanski Beneluks. I onda bi nastao raj na našim prostorima. Problem s ovim našim Beneluksom je u činjenici da bi po teoriji reciprociteta podzemlje i mafiju trebalo da čine Holanđani. Nemojte da bi ko slučajno aludirao na Veliku Albaniju jer to valjda nije korektno... A Srbija bi imala ulogu Francuske, a Hrvatska Njemačke, a mi? Stari dobri Belgijanci, naravno.
I bivši makedonski premijer je napisao knjigu. Ništa posebno izuzev kako je bilo razgovora o podjeli Makedonije i Kosmeta. Još jedna knjiga koja se bavi razradom naučne teze - kako podijeliti ono što odveć nije tvoje? Da ne kažem što nemaš...
Jedna bivša imperijalna sila se sjetila nas. U nedostatku razloga za reaktiviranje stare veze pozvala se na amanet. Mi smo mu pokušali objasniti da nije nikakva nagrada kad ti nešto Alija ostavi u amanet, pa makar to bila i Bosna s Hercegovinom. Vidite kako smo mi prošli...
Prijatelj mi je rekao da nađem razliku između slika Milića od Mačve i naših šuma. Pošto sam dugo vijećao, on mi je pomogao i rekao mi je da je jedina razlika ta što kod Milića od Mačve znamo kome lete trupci.
Da se stvari vraćaju na svoje, vidjeli smo u slučaju kada je Crkva uzvratila udarac. Napokon. I to ne bilo kome već drugu Dobrici. Stvar je još bitnija ako se uzme u obzir činjenica da je to prvi put da se neko usudi to učiniti. Prvi put nakon 1948. godine.
Možda ste zaboravili, zato vrijedi ponoviti da je u finalu Evropskog prvenstva u fudbalu kod Poljaka i Ukrajinaca crvena furija razbila plavu kuriju. Istina, nije česta pojava da katanaćo ne pomaže.
Ceremonija zatvaranja istog tog prvenstva Evrope u fudbalu je prošla dobro. Simulacija mogućnosti procesora avatari ili komodore 64 je sigurno nasmijala Kineze i podsjetila ih na slavnu prošlost.
Generalni sekretar Ujedinjenih nacija će nas posjetiti uskoro. I Kosovo. U okviru 1244 rezolucije. Važno je spomenuti. Čisto da se zna da je ista živa... U kojoj li smo mi rezoluciji, da mi je znati???
Posebno i nevjerovatno djeluje tvrdoglavost dijela pripadnika policije Kosova. Oni i pored sve moguće doedukacije, seminara, razgovora, povećanja plate, davanja dugih cijevi, oblačenja uniforma plavih i sveg ostalog, nikako da shvate i da se priviknu na ovu stranu zakona. Čudo je navike moć.