Godinama je Kina bila zagonetka za ostatak svijeta. Takav je bio i naslov knjige iz 1973. publiciste Đorđa Radenkovića u kojoj je zapisano: "Kina izbacuje na površinu svog uskomešanog društvenog mora neke krupne probleme svjetske sadašnjosti i budućnosti." Imaju tu i stihovi Mao Cedunga: "Toliko mnogo djela vapije da bude urađeno/ i uvijek hitno/, a svijet se kreće, vrijeme žuri/ predugo je deset hiljada godina/ osvoji dan/ i sat." Kroz milenijume istorije i civilizacije koja je svijetu podarila mnoge izume, do današnjih dana, Kina nije prestala da izaziva pažnju, a sada i divljenje.
Nesumnjivo da će prve decenije trećeg milenijuma dovesti do prevlasti Kine u svjetskoj proizvodnji i trgovini, ali i u inovacijama, obrazovanju, bezbjednosti. Neki bi rekli - klatno se vraća, ali je trebalo mnogo truda i mudrosti da se Kina usmjeri na stabilan put ekonomskog razvoja i napretka. Glavni arhitekta tog puta koji je doveo Kinu na sadašnju poziciju, Deng Sjaoping, čovjek koji je simbol političkih padova i uspona, često na ivici i fizičkog nestanka, ostao je upamćen po mnogo čemu. Ipak jednu njegovu misao i danas često citiraju kako u ekonomiji tako i u politici: "Nije važno je li mačka crna ili bijela, važno je da lovi miševe." Deng je kao vizionar trasirao put napretka Kine - kapitalizam uz podršku države. "Idite brže" je Dengovo ohrabrenje.
Krajem maja ove godine delegacija Saveza nezavisnih socijaldemokrata, na poziv Komunističke partije Kine, boravila je u Pekingu. Posjetili smo i Šangaj, Šen Đen, Hong Kong i Makao. Povod je bilo održavanje političko-partijskog foruma "Globalni izazovi - Kina i evropska saradnja". Kao i drugi posjetioci, bili smo fascinirani današnjom Kinom, još punoj kontrasta, ali onih koji motivišu. Ne radi se samo o pet hiljada (i više) godina jedne ogromne i moćne civilizacije koja je strpljivo čekala svoj ponovni trenutak, (za koga mi se čini da će trajati veoma dugo), već o naciji i ekonomiji svjesnoj svoje snage i odgovornosti za višepolarni svijet. Upravo onako kako je to izrazio jedan od najpoznatijih kineskih autora, Sun Cu, prije dvije hiljade godina u svom djelu "Umijeće ratovanja". To je autor koga danas proučavaju ne samo u kineskim poslovnim školama koje smatraju ponajboljim na svijetu. Sun Cu naglašava snagu grupe koja uspijeva da izgladi unutrašnje sukobe i da djeluje kao jedinstvena sila. Upravo tako je Kina izašla iz kulturne revolucije šezdesetih godina prošlog vijeka, kao i iz pokušaja "demokratizacije" Kine koga su pokušali proturiti sa Zapada. Deng Sjaoping i rukovodstvo Kine su prepoznali opasnost koja je mogla rasturiti Kinu, kao što je rasturila i Sovjetski Savez, pa su krenuli u oprezne ekonomske reforme koje se najbolje očituju kroz geslo jedna zemlja - dva sistema. Naime, Kini je prije desetak godina Velika Britanija vratila teritoriju Hong Konga, koji je decenijama bio među vodećim azijskim ekonomijama, a Portugalija - Makao, svjetsku kockarsku prijestonicu. Iako su već prošle godine, Kina nije požurila da tek puko pripoji svoj prostor, već je ostavila postojeći ekonomski sistem u ove dvije nekadašnje enklave pod stranom vlašću. To je značilo imati očiglednu nastavu za svoje privrednike, ali i nesmetano djelovanje tržišnih zakonitosti i kapitalistički sistem. Još i danas postoji granica i vize za Hong Kong i Makao, iako su pod vlašću Narodne Republike Kine. Kompanije iz tog "vanjskog" dijela Kine otvarale su svoje podružnice u Kini, u ekonomskim zonama poput Šen Đena. Zanimljivo da na proizvodima elektronske industrije, piše: "Made in Šen Đen". Neka cvjeta stotinu cvjetova, ako od toga ima koristi - mogla bi BiH iz toga učiti.
U Pekingu i Šangaju ogromni bulevari su cvjetni prostori, sa skulpturama na rasksnicama koje su ponekad na tri nivoa, jer drukčije nije moguće regulisati saobraćaj. Ekspanziju i ekonomsku eksploziju Šangaja svijet do sada nije vidio. Vidljiva je trka koju ne propušta nijedna veća zapadna kompanija, čijim kapitalom se sada izgrađuje Kina - kao proizvodno-izvozni prostor, a sve više i potrošački prostor. Čak postoje brige šta će se dešavati kada poraste kupovna moć kineskog stanovništva: Da li će to potrošački dio planete ostaviti bez kineske robe koja je pobijedila i zatvorila domaću proizvodnju - od Tokija preko Azije i Evrope, sve do Amerike. Pritom su to najveće svjetske robne marke, kojima Kina utiskuje porijeklo i kvalitet.
Još nešto upada u oči. Kina nije samo velika po broju stanovnika i teritoriji. Velika je po svom identitetu i mladosti, koja čini skoro pedeset posto stanovništva, što je njen ponajveći kapital za budućnost. Na Kineskom zidu najviše posjetilaca je iz Kine. Dosta starih ljudi, koji se s mukom i zastajkivanjem penju i spuštaju strminama koje ne dozvoljavaju da stojite uspravno, već se morate pognuti unazad u odnosu na kosinu. Neki djedovi svoje unuke nose na leđima, pa zastanu da se odmore. Mnogo mladih roditelja koji svoju djecu koja još i ne idu u školu dovode na jedno od mjesta identiteta svoje nacije. Zid nije simbol zatvorenosti Kine, već njene moći i vjere da se mogu sačuvati od onih koji dolaze kao neprijatelji. Prije pola vijeka Kina nije ušla u rat sa razvijenim zemljama, a pobjeđuje ih njihovim oružjem i na njihovom terenu. Baš onako kako to definiše Sun Cu: "Vrhunska odlika nije u dobijanju svih bitaka, nego u poražavanju neprijatelja, bez ulaska u boj."
Kineski proizvodi su odavno prisutni na našem tržištu, ali sada pristižu i velike kompanije, poput državnog "Dong Fang elektrika", koji će graditi termoelektranu u Stanarima kao partner britanske kompanije EFT. Tu je "Huavei", kompanija sa vrhunskom telekomunikacionom opremom kao partner "Telekomu Srpske", bihaćka "Bira" koristi dijelove kineskih proizvođača. Očekujemo da će se privredna saradnja proširiti, što je želja i kineskog ambasadora gospodina Liu Venksina, koji ovih dana završava svoj mandat u BiH. Kina je odavno veliki investitor u cijelom svijetu, pa možemo biti zadovoljni što je zainteresovana za ekonomsku saradnju sa Bosnom i Hercegovinom.