Nekada davno, u ono propalo komunističko doba, postojao je zloglasni član 133 KZ bivše SFRJ za djelo neprijateljske propagande, poznatiji kao "verbalni delikt", koji je na robiju otjerao stotine hiljada radnika, seljaka i poštene inteligencije i natrpao zatvore u Foči, Lepoglavi, Zenici i Sremskoj Mitrovici.
Posljednjeg mjeseca stare godine, Tužilaštvo BiH pokrenulo je istragu protiv NN lica, nepoznatih počinilaca, zbog osnovane sumnje da su nesprovođenjem presude Evropskog suda za ljudska prava iz Strazbura "Sejdić i Finci" nanijeli štetu BiH u iznosu od najmanje 45 miliona evra, za koliko je EU uskratila pomoć BiH iz IPA fondova. Tužilaštvo BiH ovo neriješeno političko pitanje tretira kao krivično djelo po famoznom članu 239 KZ BiH. Državni tužilac BiH do sada je ispitao ministra pravde BiH Barišu Čolaka, predstavnice BiH pri sudu u Strazburu, i Dušanku Majkić, poslanika u parlamentu BiH.
Predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Milorad Živković je unaprijed javno rekao da se neće odazvati pozivu Tužilaštva BiH, jer ga ne smatra ozbiljnim.
Još je dodao da državni tužilac ima važnijeg posla od ovakvih igrokaza, ali kako ga ne obavlja, onda se ponaša kao "dokon pop koji krsti i jariće". Pojedini političari predložili su da budu ispitana tri člana Predsjedništva BiH, evropski komesar za proširenje Štefan File i šef Delegacije i specijalni predstavnik EU u BiH Peter Sorensen, kao svjedoci, ovog nemilog događaja. Nedavno je Štefan File, evropski komesar za proširenje bio u BiH, ali ga postupajući državni tužilac koji vodi ovaj predmet nije ispitao i saslušao. Idealna prilika je da državni tužilac BiH iskoristi sljedeće okupljanje političkih lidera, da ih sve zajedno privede i odredi im pritvor od 30 dana. Vjerujem da će oni to vrijeme pametno iskoristiti da postignu dogovor o implementaciji presude "Sejdić i Finci", za koju ih terete. Tako bi bio napravljen sudski presedan, da je jedna dezorganizovana grupa pritvorena zbog djela koje nisu počinili, odmah bude oslobođena, nakon što su ga naočigled cijele bh. javnosti udruženo izvršili. A onda svi zajedno mogu otići to proslaviti u novootvorenu konobu u Mostaru pod nazivom "Sejdić i Finci", čiji vlasnik je spreman ugostiti učesnike ovog pravno-političkog cirkusa za "boljitak na veličanstveno država Bosna i Hercegovina".
Sad je jasno zašto je najveće ulaganje u BiH poslije rata ono u državni zatvor u Istočnom Sarajevu. Državni tužilac je odlučio da ga napuni političarima, kako ne bi postao "promašena investicija"
Stručna i politička javnost upozorava na pravni nonsens, po kojem parlamentarci ne mogu biti krivično gonjeni zbog političkih stavova i mišljenja koja zastupaju u političkom procesu i poslaničkog imuniteta koji imaju u obavljanju svog mandata. Nakon ovog pravnog presedana Tužilaštva BiH, lako se može dogoditi da se nađe neko dovoljno pismen i lud ko će sutra podnijeti krivičnu prijavu pred domaćim sudovima ili nekom drugom međunarodnom sudskom instancom, protiv poznatih počinilaca "udruženog zločinačkog poduhvata" u sklapanju Dejtonskog mirovnog sporazuma i stvaranju ovakve, frankenštajnske države, koja liči na "pokvarenu Rubikovu kocku", zbog krivičnog djela najvišeg političkog umišljaja. U optužnici bi moglo stajati da su stvarajući ovakvu BiH svjesno onemogućili građane da primaju penzije iz drugog entiteta, da vrate svoju imovinu, dobiju zarađene plate zbog otkaza, da imaju tekst državne himne i druge pogodnosti koje nudi savremena, socijalna i demokratska država. Mnogi, Bošnjaci i u međunarodnoj zajednici bi to jedva dočekali, jer po novoj pravnoj praksi Tužilaštva BiH, to ne bi bila antidejtonska aktivnost, a ni Srbima ni Hrvatima, zbog njihovih novih političkih prioriteta to ne bi bilo mrsko. Pa bi ispitanike zatvarali u klimatizovane apsane sa pet zvjezdica, metali im elektronske mengele na noge i ruke, slali na poligrafe i detektore laži, vješali na YouTube i druge društvene mrežne muke i izlagali neprijatnim pitanjima gladijatora sedme sile i isljednika javnosti. Jedina teškoća u svemu ovome je u tome što je polovina sumnjivih učesnika ovog zatvorenog ustavnog zborovanja umrla pa bi se propisna giljotina imala izvršiti na preostalim živim stranim sponzorima i domaćim udarnicima projekta iz vojne baze Rajt Peterson u Dejtonu. I do sada je bilo mnogo kritika na sudstvo, tužilaštvo i uopšte pravosuđe u BiH. Jedni su nezadovoljni, jer je neefikasno i pored ogromnih sredstava uloženih u njegovu reformu. Drugi, pak, smatraju da ono nije politički nezavisno, što je inače savremeni zahtjev bilo kakve pristojne pravne i demokratske države. Treći, opet vjeruju da je ono otuđeni centar političke moći izvan kontrole države, u rukama stranaca i dijelova međunarodne zajednice. Dugo godina u BiH vođen je spor u vezi s ulogom stranih sudija i tužilaca u pravosudnom sistemu BiH. Dio domaćih političara se zalaže za njihov ostanak, dok se drugi dio, s razlogom, protivi tome. Sudski slučajevi koje su vodili strane sudije i tužioci u kojima su predmet sudskih procesa bili neka poznata politička imena u BiH, koji su pompezno najavljivani i završili oslobađajućim presudama, pokazuju duboku političku pozadinu ovih postupaka i predmeta. U suštini to nije ništa novo. Istorija BiH puna je sudovanja slobodi mišljenja i djelovanja. Ovdje su suda dopali fra Ivan Jukić, Vasa Pelagić, Jovan Dučić, Safet-beg Bašagić, razni vjerski jeretici, mladobosanci, demokratski nacionalisti, anarhisti, komunisti i liberali, šezdesetosmaši i praksisovci, pisci, umjetnici i drugi stvaraoci, koji se nisu mogli uklopiti u njene skučene pravne i političke okvire. Mnoge od takvih apsurdnih sudanija opisao je Petar Kočić. Jednom je Petar Kočić u bosanskom Saboru govorio i kritikovao jezik u zakonskim tekstovima koji austrougarska administracija primjenjuje u Bosni. Zbog nepoznavanja jezika dolazilo je na sudovima do komičnih scena. "U nekom okružnom sudu pita predsjednik optuženika, koji je ubio čovjeka, zašto je ubio. Optuženik sliježe ramenima i ćuti. Predsjednik ga ponovo pita zašto je ubio, a optuženik odgovara: "Sam me šejtan na to nagnao". Na to skoči državni tužilac i veli: "U smislu, recimo, paragrafa 301 protežem optužnicu i na šejtana i predlažem kazneni progon". Prisjednici se pogledaše, a jedan stari musliman reče: "Carevina vam je naredna i upravna, ali da i za šejtana imate paragrafa, to mi nemože ići u glavu". U knjizi "Visoki Sabore", u kojoj su sabrani govori Petra Kočića u bosanskom Saboru, on navodi kako je i sam bio predmet sudske tužbe od strane državnog tužioca, jer je navodno omalovažio sud i pravosudni sistem austrougarske uprave u BiH. Kočić je, naime, trebalo da odgovara za jednu riječ i to za riječ "sudanija". Državni tužilac, veli Kočić, tužio ga je da je drugim padežom te riječi, koji glasi "sudanije", mislio da ismije sud i da kaže da nema suda, da "suda nije". U čuvenoj pripovijeci Petra Kočića, "Jazavac pred sudom", glavni junak David Štrbac tuži jazavca pred sudom za štetu, jer mu je pojeo kukuruz na njivi. Kako god okreneš, čini se da su jazavci odavno na sudu i tužilaštvu, a krupne zvijerke, mafijaši, kriminalci, lopovi i ratni zločinci na slobodi. Sad je jasno zašto je najveće ulaganje u BiH poslije rata, ono u državni zatvor u Istočnom Sarajevu. Državni tužilac je odlučio da ga napuni političarima, kako ne bi postao "promašena investicija". Ja se samo bojim da bi, ako ovaj plan državnog tužioca ne uspije, nakon toga, Jakob Finci i Dervo Sejdić, mogli od države BiH zatražiti odštetu za pretrpljenu duševnu bol i nadoknadu troškova za nanesenu nematerijalnu štetu, u ovih pet godina, koliko se vuče ova pravno-politička stvar, sve sa zateznim kamatama, pa ćemo tako ostati i bez evropskih i naših vlastitih para.