Kod nas ni štrajk radnika u komunalnim preduzećima ne može proći bez domoljubnih floskula o mrskim neprijateljima, okupatorima i nedužnim taocima. Velike riječi odličan su paravan za prikrivanje vlastitog nerada, nesposobnosti i krivice za probleme.
Aktuelna obustava rada zaposlenih u sarajevskoj firmi GRAS, druga od početka ove godine, pretvorena je u prvorazredni politički događaj i priliku za međusobne obračune koji nemaju nikakve veze sa sindikalnom borbom, pravima radnika i hronično lošim stanjem u javnom gradskom prevozu. Činjenica da štrajk zaposlenih u JP GRAS nije prekinut ni za Dan Sarajeva, 6. april, najodgovornijim za katastrofalnu situaciju u cijeloj FBiH, a ne samo u Kantonu Sarajevo, došla je kao razlog više da saobraćajni kolaps koriste kao poligon za dokazivanje navodne ljubavi ili mržnje prema glavnom gradu BiH.
"U slučaju ovog štrajka radi se o dirigovanom projektu iza kojeg stoje politički ciljevi i 500.000 ljudi su taoci. Ova vlada neće posustati jer jednom im se mora stati ukraj. Ili ćemo potpisati kapitulaciju ili ćemo pokazati da ova država ima instrument da to zaustavi", poručio je premijer Sarajevskog kantona Suad Zeljković (SDA) u patriotskom zanosu na kojem bi mu pozavidio i osnivač Stranke za BiH Haris Silajdžić iz svojih najboljih dana.
Čelnici kantonalne vlade, koja je vlasnik Javnog preduzeća GRAS, formirali su krizni štab, kao da je ratno doba. Sa štrajkačima ne pregovaraju uz izgovor da nema ni organizatora koji je 1.740 radnika "spontano okupio" u krugu firme gdje danima drže "zarobljena" vozila javnog gradskog prevoza. Nema osnova za pregovore i zato što u Vladi ni ne znaju šta hoće nezadovoljni radnici. Dobili su traženu platu, a oko 60 miliona maraka duga za doprinose radnicima predstavnici vlasti ne smatraju problemom koji bi sada trebalo rješavati. Kad već štrajkuju bez ikakvog povoda, u Vladi su zaključili da je jedini motiv rušenje ministara, a to već nije sindikalna borba, nego politički motivisani rat usmjeren protiv SDA i njenih partnera. Umjesto pregovora, krizni štab prijeti radikalnim mjerama kojima će riješiti talačku krizu u kojoj je, kao, najvažnije spasiti živote oko pola miliona stanovnika. Prvi potez je napravljen. Monopolski položaj vladine firme narušen je dovođenjem prevoznika iz drugih gradova BiH, a sve radi omogućavanja Sarajlijama da imaju prevoz koji papreno plaćaju. Već na prvom koraku krizni štab napravio je grešku jer su posao prevoza putnika u Sarajevu dali i firmama koje su boračka udruženja odmah nazvala okupatorskim. Optužili su kantonalnu vladu da vrijeđa i ponižava stanovnike Sarajeva time što su im na rođendan voljenog grada dovezli autobuse iz Republike Srpske "kojima su vjerovatno Bošnjaci u proteklom ratu odvoženi u logore".
Neustrašivi šef kriznog štaba i ministar saobraćaja KS Jusuf Bubica dolazak banjalučkog "Autoprevoza" da prevozi Sarajlije smatra prijateljskim gestom solidarnosti u najtežim trenucima. Kao da firma iz Banjaluke, i one iz Mostara, Konjica, Tuzle, Travnika, svoj vozni park poklanjaju Sarajlijama iz ljubavi, a ne dolaze samo prevoziti putnike za novac koji će dobiti iz kantonalnog budžeta.
Obračun sa odgovornima za nezakonitu saobraćajnu blokadu druga je vanredna mjera koju najavljuje Bubica, dok bi reorganizacija GRAS-a trebalo da bude završni udarac neprijateljima Sarajeva. Mada ne zna šta sada traže štrajkači, Bubica zna da je hiljadu radnika višak. Zna i da su štrajkači ranije bez ikakvih posljedica nelegalno zaustavljali javni gradski prevoz. Zna i da kantonalne vlade, u kojima se SDA uvijek mnogo pitala, nisu padale zbog odobravanja kriminala i nepotrebnog zapošljavanja u ovom javnom preduzeću. Zna Bubica i da je stečaj firme gubitaša jedna od opcija.
"Moguće je i da idemo na privatizaciju, pa da GRAS prodamo za marku, jer ovako samo gubimo s njim", najavio je šef kriznog štaba, uporno izbjegavajući da otvoreno kaže koji to neprijatelj glavnog grada povlači konce istrajavajući na saobraćajnoj paralizi.
Moguće je i da GRAS za tu jednu marku kupi bivši dugogodišnji direktor GRAS-a Ibrahim Jusufranić, za čijih je mandata, i sve uz saglasnost kantonalne vlasti, firma najviše oštećena. Ovu prognozu, istina, nije najavio ministar Bubica, ali sve je moguće jer, kako sam reče, vanredna je situacija, a ona uvijek traži i vanredne mjere.
O ozbiljnosti situacije govori i podrška člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića kantonalnoj vladi Suada Zeljkovića u namjeri da zavede red kako bi građani Sarajeva dobili kvalitetan i jeftin prevoz. Situacija jeste vanredna, no nije valjda toliko da je kolektivni šef države u međuvremenu dobio u svoju nadležnost vođenje politike pružanja komunalnih usluga? Ili je Izetbegović, kao zamjenik predsjednika SDA, stao uz svoju kantonalnu vladu zbog procjene da bi ona u obračunu sa posljedicama višegodišnjeg kriminala u javnom prevozniku mogla doći i do krivaca koji imaju članske karte ove političke stranke? Ovakav rasplet naivno je očekivati jer nijedna partija, posebno u predizborno doba, neće si ugroziti pozicije tako što će ustrajavanjem na istrazi o uništavanju firmi, u ovom slučaju GRAS-a, kao glavne štetočine otkriti svoje kadrove.