Nezavisno udruženje novinara Republike Srpske istupilo je iz Udruženja "Bh. novinari" te pred sebe postavilo jasan cilj - jedinstveno udruženje novinara Srpske, koje će nastaviti dalju izgradnju demokratskog ambijenta za rad medija.
Time je uskraćen legitimitet Udruženju "Bh. novinari" da ubuduće može predstavljati novinare i medije iz Republike Srpske.
Ovo je definitivan razlaz unutar do sada formalno jedinstvene novinarske asocijacije, koja je u decembru 2004. godine nastala spajanjem tri udruženja. Pored NUN-a, tu su bili i Unija profesionalnih novinara iz Sarajeva i Udruga novinara "Apel" iz Mostara.
Čitava priča oko jedinstvene asocijacije u BiH krenula je dvije-tri godine prije, formiranjem koordinacije novinarskih udruženja, koja je inicirala donošenje Kodeksa, koji su potpisali svi predsjednici tadašnjih šest udruženja i glavni urednici medija. Uporedo s tim, formiran je i Savjet za štampu, koji je imao prvenstven cilj da zaštiti javnosti od neodgovornoih medija.
Sve je to bilo upakovano kao dio projekta međunarodne zajednice kako bi se iz medija koji nisu bili pod šapom Regulatorne agencije za komunikacije izbacio jezik mržnje i netolerancije te otvorila mogućnost da novinari iz oba entiteta ostvare puno bolju komunikaciju.
Tada, te 2004. godine, Nezavisno udruženje novinara Republike Srpske pristalo je da formira jedinstvenu asocijaciju, prvenstveno kako bi kroz "Bh. novinare" naši članovi bili dio međunarodne novinarske zajednice i kako bi zajednički dignitet profesije digli na viši nivo.
Vremenom su se stvari i odnosi u samom Udruženju mijenjali i danas sasvim iskreno priznajem da smo poprilično bili naivni kada smo povjerovali u tu priču o nekakvom ravnopravnom odnosu u "Bh. novinarima", jer je ovo udruženje davno prestalo da bude vanstranačko i slobodno, kako je bilo definisano Statutom, nego je postalo politički opredijeljeno i privatizovano od strane jednog malog sarajevskog novinarskog kruga.
Odmah nakon formiranja otvorena je afera pronevjere novca, koji su novinari i mediji uplaćivali posredstvom Unije profesionalnih novinara, a kasnije posredstvom "BH novinara" za zdravstveno i penziono osiguranje.
Čitava stvar je prilično jednostavna, novinari su uplaćivali novac u Udruženje, preko kojeg su bili osigurani, a taj novac nikada nije završio na računu fondova već u privatnim džepovima sekretara Udruženja.
I tada su članovi Upravnog odbora iz Republike Srpske, koji su za aferu saznali nakon otvaranja zvanične istrage, prepustili stvar, a radi "mira u kući", pravosudnim institucijama pred kojim se i danas vodi samo jedan sudski postupak.
Naravno, moglo bi se tu još štošta dodati oko načina samog finansiranja "Bh. novinara", što će NUN svakako pokrenuti kod nadležnih institucija kako bi se utvrdilo koliko je novca i u koje svrhe prošlo preko računa. No, to je samo jedna strana medalje.
Druga i možda bitnija je potpuno svrstavanje Sekretarijata "Bh. novinara" pod politički plašt SDP-a i pokušaj direktnog uplitanja u političke tokove u BiH.
Kada komentariše raspad "Bh. novinara", Borka Rudić će reći kako iza svega stoji politika u Republici Srpskoj.
"Sporno je, dakle, to što smo mi javno kritikovali Dodika", uzviknuće Rudićeva.
I u pravu je. Borka Rudić je zloupotrijebila Udruženje da bi kritikovala jednu politiku koja se ne podudara s njenim i pogledom istog kružoka na stanje u BiH. Nigdje u Statutu, niti u nekom drugom aktu, nije dozvoljeno generalnom sekretaru da ispred "Bh. novinara" brani jednu, a kritikuje drugu političku opciju.
To nije posao udruženja novinara niti je ono formirano da bi neko zastupao svoje stranačke stavove. Ta izjava dodatno potvrđuje našu odluku da smo u pravu što smo konačno rekli: "E, pa dosta više!"
Zbog takvog odnosa "BH novinara", udruženja koje je godinama tolerisalo medijski teror koji se sa Federalne televizije već godinama vrši prema svima iz Republike Srpske, pa i novinarima i članovima samog Udruženja, došlo je do pogoršanja stanja u javnom medijskom prostoru i do urušavanja profesionalnih standarda.
Znači, umjesto zaštitom digniteta profesije i svojih članova, Udruženje se bavilo kritikom političkih opcija koje su, gle čuda, zastupale stranke iz Republike Srpske.
Gurali su projekte poput onog prošlogodišnjeg, u kojem su za potrebe Savjeta Evrope radili nekakav monitoring, gdje su angažovali novinare da ocjenjuju rad drugih novinara.
Rezultate nije bilo teško pretpostaviti - mediji u Republici Srpskoj prikazani su kao dio nekakvog nedemokratskog režima protiv kojeg se bore samo mediji u Federaciji BiH.
I to je bila kap koja je prelila čašu. Da se više ne lažemo, ako ne ide zajedno, bolje je da se raziđemo.
Već danas je izvjesno da će u roku mjesec-dva u Republici Srpskoj zaživjeti jedinstveno udruženje novinara, jaka asocijacija koja neće dijeliti medije i novinare, koja će pokazivati solidarnost prema svima, koja će štititi standarde, prava novinara, kako profesionalna tako i radna, slobodu, ali i odgovornost za javnu riječ.
I nije to samo skup uobičajenih fraza već realnost.