Paklensko ljeto, sve opustjelo, jedino se Ceca i Severina lomataju po estradnim vukojebinama u unutrašnjosti, odnosno na periferiji: hrvatska turbo pop zvijezda nastupa kod nekakvog Novakovića u Gradišci, a srpska turbo folk primadona u Herceg Novom, pa su drumovi i džade po Bosni ukrašeni džambo plakatima estetski nabrijanih superpevaljki.
Balkanska sezona odmora, novine džandrljaju isti set nepotrošenih tema: ratni zločin, krimen privatizacije, politička predizborna borba… U Sloveniji i Republici Srpskoj - preuzimanje aseta: Gantar iz financijske megagrupe KD, te Igor Bavčar, šef “Istrabenza”, i još nekolicina Vladi bliskih poslovnjaka, pokušavaju preuzeti Luku Kopar, dok u Banjaluci “Delta-Mišković” kupuje jedini domaći trgovinski lanac.
Hrvatska ide prema izborima, u Srbiji još se ne zna datum onih svevažnih, predsjedničkih, koji bi trebali biti u studenom ili na proljeće, ovisno o Kosovu, dok se u međuvremenu vodi nevidljiva borba oko Đinđićeva nasljeđa - pokušavaju ga kompromitirati i ponovo ubiti mrtvoga, jer im je nepodnošljivo što je u istraživanju o najznatnijim Srbima svih vremena, osnivač moderne Demokratske stranke, pretekao za nozdrve Svetoga Savu, osnivača pravoslavlja.
Istodobno, imaš neviđen rast. Dovoljno je pogledati kotacije Ljubljanske burze - najveći učinak postižu otvoreni fondovi koji drže balkanske dionice ili pak miks regionalnih i tranzicijskih, a ima i jedan guba sa samim turskim dionicama…
Prošle godine ti fondovi drmali su po 60 do 100 posto, kao i Banjalučka ili Sarajevska burza, koja je imala najveći prosječni rast na svijetu! Da ne spominjem dionice crnogorskog elektrodistributera koji je napravio deset tisuća posto… Odnosno, kako kaže jedan moj prijatelj iz Banjaluke, koji sa šogorom gradi malu hidrocentralu - čim počne trgovanje na Prištinskoj burzi, treba ondje biti i kupovati prvog dana - ne drugog, nego prvoga! U Americi uložiš u sigurne, blue chip dionice, one narastu pristojnih deset posto i onda te skoro duplo zakolje pad dolara, pa ti se Zagrebačka burza i dobri fondovi naših Austrijanaca opet učine kao mila majka, najbolji od svih svjetova…
Ima li suđenje za zločine i s njima povezano utvrđivnje istine o ratovima na području bivše Jugoslavije (tako se nekad zvala regija) ikakve veze s performansom tih fondova i ostalim pokazateljima lokalnog razvoja? Možda posredne.
Markač je na sudu pokušao sve svaljati na Ademija. Budući da je “Globus” detaljno pratio operaciju u Medačkom džepu, imam u to savršen uvid. Dakle, postojale su dvije legalne linije zapovijedanja - jedna preko vojske, ministra obrane Šuška te Norca, komandanta 9. brigade, člana šuškovskog “Hrvatskog državotvornog pokreta” sastavljenog od udbaša, kriminalaca i mizerija poput ovog sinjskog kelnera koji je već u Gospiću poubijao nekoliko starijih žena hicima u leđa.
Druga linija išla je preko policije, ministra obrane Jarnjaka, te zapovjednika brigade specijalaca, najopremljenije formacije oružnih snaga, generala Markača. Debelog feldmaršala Bobetka Tuđman je pak bio postavio na čelo Glavnog stožera umjesto Tusa, u sklopu priprema za osvajanje Bosne i rekonkvistu krajinskih područja, gdje je također trebalo provesti etničko čišćenje, radi ostvarnja koncepcije “humanog prseljenja” dogovorenog s Miloševićem u Karađorđevu i Tikvešu.
Bobetko je planirao akciju u Medačkom džepu uz pomoć Domazeta, s Norcem i Markačem. Šušku i Jarnjaku Vrhovnik je izdao nalog da se prilikom povlačenja provede temeljito etničko čišćenje. Oni su instrukciju prenijeli zapovjednicima vojske i specijalaca na terenu, a fiktivni 1. sektor, kojemu su jedinice tobož pripadale, zasnovana je tek da Norac kao zapovjednik toga krnjeg korpusa, iliti zbornog područja (zapravo polubrigade sastavljene od dva puka) dobije čin general-pukovnika.
Zapovjedna odgovornost obojice ministara, nesporna je, kao i osobna odgovornost obojice komandanata koji su je na terenu provodili (o čemu je Markač sasvim neuvijeno dao izjavu Ivi Pukaniću, tada mom novinaru u “Globusu”). Ademi s tim nema nikakve veze, on je samo ucrtavao dispozicije topništva na generalštpske karte koje je Bobetko poslije objavio u sklopu svojih ratnih sjećanja lažljivog senilca.
Dok se ne osude krivci, pa glavni medački, srebrenički i ostali ubojice civila ne završe u zatvoru, bez umira krvi, neće ujednačeno rasti balkanske burze.
Kad se napokon stabilizira društvo, ekonomija će eksplodirati i možeš računati na tri-četiri godine skokovitog rasta. S ruskom naftom i plinom koji moraju poteći preko regije, jer je to zadani pravac, Balkan bi mogo postati ekonomski tigar europskog Bliskog istoka.
A zemljište će postati tako skupo da će normalan čovjek morati seliti u Bruxelles ili neku sličnu rupu, gdje stan u centru i sad košta manje nego u elitnim dijelovima Prečkog.