Stručnjaci i oni koji sami sebe tako nazivaju upozoravaju da BiH spada u red najkorumpiranijih zemalja, ali nadležni nisu sazreli da se bore s ovom problematikom, bar dok se ne pozabave sami sobom.
Slična je to situacija kao kad zubara zaboli zub. Džaba mu znanje i umijeće, kad sam sebi, kao drugima, ne može roviti po usnoj duplji.
Pamtite li koliko je policajaca u proteklih nekoliko godina optuženo za razne vrsta kršenja zakona? Kad se tako nešto desi, raja pozdravi hrabrost i odlučnost policije da očisti svoje redove, ali se niko ne zapita zašto su ljudi sumnjivog morala oblačili plava odijela i kažnjavali.
Jeste li zaboravili za bombu koja je prije nekoliko mjeseci eksplodirala pred Policijskom stanicom u Bugojnu, a odjeknula od Velike Kladuše do Trebinja? Resorni kantonalni ministar tada se proglasio nenadležnim, rekao je da policija drži konce u svojim rukama, ali nije mogao da objasni zašto su na teritoriji kojom MUP upravlja kolovođe vehabije.
Sjećate li se skandaloznog čina Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), koja je nedavno objavila imena svojih 75 obavještajaca? Tajni obavještajci i dalje su anonimni, a jedino što su im svi znali nakon ovoga jesu imena. Više žalosno nego smiješno. Ovakvu vijest prenijeli su svi mediji u zemlji i regionu, a, očekivano, nadnaslov je glasio "vjerovali ili ne".
Policija i pravosuđe u BiH trebalo bi da se zapitaju kakav im imidž postaje. Nešto je trulo u državi Danskoj. A nešto smrdi u Bosni i Hercegovini.
Krah ovdašnjeg pravosuđa do sada je bio vidljiv i onima s velikom dioptrijom, a više najnovijih dokaza za ovakvu tvrdnju dogodilo se upravo ove sedmice.
Na primjer, Milan Dragić, iz okoline Novog Grada, po sudskoj presudi mora da plati 28.000 maraka odštete gazdama pilane u kojoj je radeći ostao bez ruke.
Ako je Dragić, dok je osakaćen, radio legalno, zar on ne treba da dobije odštetu? Ako je bio ilegalac, kako je moguće da poslodavac ne snosi odgovornost? Da, moguće je, ovdje je sve moguće.
Evo i drugog primjera: Gojko Kličković, ratni predsjednik Kriznog štaba opštine Bosanska Krupa, oslobođen je u Sudu BiH optužbe za ratne zločine počinjene u ovoj opštini.
Ništa čudno, ukoliko se ne uzme u obzir činjenica da je bivši premijer Republike Srpske u pritvoru Suda BiH proveo skoro tri godine.
Zašto je Kličković, ukoliko je kriv, oslobođen, ili, zašto je, ako je nevin, tri duge godine proveo iza rešetaka, nikome nije jasno.
Zbog čega sudski procesi u BiH traju godinama ili decenijama, i zašto, na primjer, Tužilaštvo BiH uglavnom optužuje Srbe, a Sud BiH im sudi, takođe je nepoznanica.
Čini se, međutim, da je svima poznato da oni koji treba da nas čuvaju prvo moraju da pođu od sebe. U svakom žitu ima kukolja, ali nije poželjno da udio ovog drugog bude veći.