"Strategija razvoja kulture je planski dokument kojim se izrađuje strateška platforma, utvrđuju dugoročni ciljevi, prioriteti i mjere razvoja kulture, identifikuju ključni projekti itd.", kaže se u juče usvojenim izmjenama Zakona o kulturi.
Poslanici su gotovo jednoglasno i bez previše glasova protiv usvojili ove izmjene, a na sadržaj samog zakona prevelike zamjerke nije iznio čak ni Nebojša Vukanović. To je svakako za pohvalu, ali nije za pohvalu to što su i vrijeme za diskusije o ovom pitanju (zlo)upotrijebili za političke rasprave, a da pri tome niko nijednom riječju nije ukazao na problem u kojem se nalazi Narodno pozorište Republike Srpske.
A pozorište u bukvalnom smislu tone. Na sreću, ne tone kao kulturna institucija, jer ima sjajan ansambl i vrhunske glumce (oprostili smo im nemuškost kad je u borbi protiv kriminalizacije klevete trebalo dati podršku novinarskoj zajednici), dakle doslovno tone i davi se u vodi zbog loše i dotrajale hidroizolacije. U kišnim danima podrum nacionalnog teatra potpuno poplavi i pitanje je dana kada će se desiti kratak spoj i izbiti požar. Prestrogo bi bilo reći da spomeniku pod zaštitom Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa prijeti sudbina nadstrešnice u Novom Sadu (pu, pu, daleko bilo), ali sanaciji se hitno mora pristupiti ukoliko se želi spriječiti dalja šteta.
Da bi se objekat sanirao, potrebno je privremeno ukloniti bašte ugostiteljskog objekta "Kabare" koje su sa dvije strane naslonjene na zgradu teatra. A uklanjanje koči, prije svega šokantni ugovor o zakupu koji su bivši upravnici Narodnog pozorišta potpisali sa vlasnikom "Kabarea", ali i odgovorni u Odjeljenju za prostorno planiranje Grada Banjaluka i Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS.
Aktuelna upravnica nacionalnog teatra Dijana Grbić još početkom ove godine je nadležnima dostavila projekat sanacije podrumskih prostorija i zidova, ali dozvole za početak radova još čekaju potpis, a nju na koja god vrata zakuca dočeka: "Fali vam još jedan papir".
"Iz prepiske sa ministarstvom i njihovih zahtjeva mogu vidjeti da je posrijedi neosnovano traženje načina da se zaštite privremeni ugostiteljski objekti od uklanjanja ili potencijalnog zatvaranja, a na štetu našeg spomenika kulture i najznačajnije dramske institucije", rekla je Grbićeva prošle sedmice za "Nezavisne".
Ona je istakla i da je u razgovoru sa sada već bivšim predsjednikom Srpske Miloradom Dodikom obezbijeđen prvi dio sredstava za sanaciju, ali da sanacija i dalje čeka odobrenje.
Ono što Grbićeva izbjegava da uradi je da upre prstom u svoje prethodnike koji su sa vlasnikom "Kabarea" Željkom Savićem potpisali ugovor o zakupu u aprilu 2006. godine i anekse na taj ugovor kojima mu je zakup produžen do 2039. godine. Koliko je ugovor povoljan po zakupca i štetan po pozorište najbolje će reći zakupci okolnih ugostiteljskih objekata ako ih upitate da li bi zakup plaćali tričavih sedam maraka po kvadratu i još ako su u tu cijenu uključeni struja, voda, grijanje i ostali komunalni troškovi.
S druge strane, Savić je izjavio da bašte imaju sve dozvole, a kada je riječ o eventualnom uklanjanju poručio je da će "biti onako kako nadležni odluče, ali ukoliko dođe do toga da se moraju ukloniti, neko će morati da plati sklanjanje i vraćanje". I apsolutno je u pravu, jer koliko god bilo sporno odakle mu dozvole za postavljanje privremenih bašta i njihova trenutna validnost, toliko su sporne odredbe ugovora o zakupu kojima se reguliše raskid zato što predviđaju da "čak i u slučaju povrede ugovornih obaveza od strane zakupoprimca, Narodno pozorište je u obavezi da mu nadoknadi ulaganja".
"Ukoliko dođe do raskida mimo volje i pristanka zakupoprimca, Narodno pozorište mora da plati 54.905 KM za ulaganja u staklenu baštu uz Ulicu bana Milosavljevića, kao i nespecificirane iznose za ulaganja u zatvorenu i otvorenu ljetnu baštu uz Ulicu kralja Petra I Karađorđevića", kaže ugovor koji apsolutno štiti zakupca. On iz ovog pravnog posla ne može izaći oštećen, a da li će iko pozorištu nadoknaditi štetu pitanje je za tužioce i policiju.
Sudeći po dosadašnjem radu i rezultatima pravosudnih organa iluzorno je tvrditi da će oni koji su u ime pozorišta potpisivali citirane ugovore i anekse odgovarati bar za nesavjesno poslovanje, ako ne i za mnogo teža krivična djela. A da postoji bar zrno pravde oni bi prije nego što odu iza rešetaka iz svog džepa i svojom imovinom platili sanaciju nacionalnog teatra. Dok to ne dočekamo, u Strategiji razvoja kulture treba jasno da stoji da kafana ne smije da trpi zbog pozorišta.
P.S. Srećan početak predizborne kampanje i ova divna predizborna atmosfera. Pih.
P.P.S. Fudbalski veterani u Kotor Varošu sutra slave Mitrovdan i toliko su gostoljubivi i tako široke duše da ste svi pozvani.